Donja Budriga

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Donja Budriga
Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Kosovo i Metohija
Upravni okrug Kosovskopomoravski
Opština Gnjilane
Stanovništvo
Geografija
Koordinate 42°24′23″N 21°27′18″E / 42.406436°N 21.455043°E / 42.406436; 21.455043
Donja Budriga na mapi Srbije
Donja Budriga
Donja Budriga
Donja Budriga (Srbije)


Koordinate: 42° 24′ 23" SGŠ, 21° 27′ 18" IGD
Donja Budriga (alb. Budrikë e Poshtme) je naselje u Opštini Gnjilane, Kosovo i Metohija, Republika Srbija.

Geografija[uredi | uredi kod]

Nalazi se na oko 6 km jugozapadno od grada Gnjilana. Naseljeno je isključivo srpskim stanovništvom. Na vrhu jednog brega pod imenom Glavičica nalazi se ruševina stare pravoslavne crkve. U selu postoji osmogodišnja škola koja nosi ime srpskog prosvetitelja i reformatora Dositeja Obradovića.

Istorija[uredi | uredi kod]

Selo je staro i u selu ima mnogo starosedeoca. U opštem delu kod postanka nasilja je izneto, da se Budrezi pominju kao množina u doba kneza Lazara. Selo je vrlo davno bilo na mestu „Selište“. Odatle je preseljeno, kako kažu, što su im se deca davila u Moravi, a po jednoj priči i zato, što se voda rasplinjavala kad su ovu reku nekada zatvarali u Ugljarskoj Klisuri. Dok je selo bilo u Selištu, na mestu gde je sada selo, bio je lug koji je prokrčio neki gospodar Mitar i tu otvorio bunar. Po njegovu amanetu seoska preslava je Mitrovdan.

Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi kod]

Podaci iz 1929[1]

  • Vlajkovića (2 k. Sv.Jovan) starosedeoci.
  • Stevići (1 k. Sv. Nikola) , došli iz Gnjilana 1750.-e
  • Živkovići (2 k., Sv. Jovan), starosedeoci.
  • Dejanovići (7 k., Sv. Jovan), starosedeoci.
  • Popovići (5 k., Sv. Jovan), star
  • Urdarci (4 k., Sv. Jovan), starosedeoci.
  • Bojkovići (7 k., Sv. Jovan), starosedeoci.
  • Janjići (5 k., Sv. Petka), starosedeoci.
  • Palivetrići (2 k., Sv. Nikola), starosedeoci.
  • Magdini (2 k., Sv. Đorđe Alimpije), doseljeni iz Vitine oko 1810. godine.
  • Kulajdžija (1 k., Sv. Đorđe), preseljen iz Devaje oko 1830. godine. Prezime je dobio što je kao sluga stanovao u begovskoj kuli.
  • Popijarci (3 k., Sv. Arhanđeo), starosedeoci. Bili su preseljeni u Šilovo, vratili se oko 1830. god. Popijarcima su prozvani što im je neki predak mnogo pio.
  • Adži-Perci (2 k., Sv. Đorđe), preseljeni od istoimenog roda iz Pasjana oko 1860. god. Starinom su iz Nosalja.
  • Šijaci (3 k., Sv. Jovan), preseljeni iz Vitine oko 1860. god.
  • Bajković (1 k., Sv. Nikola), preseljeni iz Domorovca oko 1860. god. na miraz kod Popovića.
  • Ivković (1 k., Sv. Jovan), preseljen oko 1870. god. iz Vitine kao sluge.
  • Jancići (3 k., Sv. Nikola), preseljeni iz Žegre oko 1890. godine od zuluma. Starinom su iz Vlaštice, kao i njihovi srodnici u Pasjanu.
  • Kamišević (1 k., Sv. Đorđe Alimpije), preseljen iz istoimenog roda kao sluge iz Pasjana početkom 20. veka. Starina im je u Donjoj Šipašnici kod Kosovske Kamenice.
  • Daravci (2 k., Sv. Nikola), preseljeni iz Žegre kao sluge. Starinom su iz Vladova.
  • Dišljenković (1 k., Sv. Nikola), doseljen iz Prizrena 1918. godine kao bakalin.
  • Prezimena koja se javljaju u selu su: Stojanović, Stojković, Sentić, Stanković, Simić, Savić, Janković, Jovanović, Antonijević, Anđelković, Aksić, Panajotović, Mitrović, Đorđević, Vasić, Živković, Ljubisavljević i druga.

Znamenite ličnosti[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Podaci: „Naselja“ knj.28 (dr. A. Urošević: Gornja Morava i Izmornik

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]