Donald Glaser
| Donald Arthur Glaser | |
 | |
| Rođenje | 21. 9. 1926. Cleveland, Ohio,  SAD
|
|---|---|
| Smrt | 28. 2. 2013. (dob: 86) Berkeley, Kalifornija, SAD
|
| Polje | fizika, molekularna biologija neurobiologija |
| Institucija | Kalifornijski univerzitet u Berkliju |
| Alma mater | Kalifornijski tehnološki institut (Caltech) u Pasadeni |
| Akademski mentor | Carl David Anderson |
| Poznat po | Komora na mjehuriće Kosmički zraci Mezon Hiperon |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1960.) |
Donald Arthur Glaser (Cleveland, Ohio, 21. rujna 1926 - 28. veljače 2013.), je američki fizičar, neurobiolog i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1960., za otkriće komore na mjehuriće koja se koristi za otkrivanje elementarnih čestica u nuklearnoj fizici i fizici elementarnih čestica. [1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Donald Glaser je studirao fiziku i matematiku, a doktorat je obranio 1949. na temu prisutnosti kozmičkih zraka na razini mora. Nakon toga je uglavnom radio kao profesor fizike na raznim sveučilištima. Roditelji su mu bili ruski doseljenici u SAD. U slobodno vrijeme je svirao violu u orkestru.
Svoj naučni rad je započeo s proučavanjem kozmičkog zračenja. Za promatranje je koristio maglenu komoru, koja je imala čitav niz nedostataka kod snimanja prisutnosti ionizirajućeg zračenja. Njen je nedostatak što poslije svakog stvaranja tragova magle, treba potrajati par sekundi dok komora bude u mogućnosti ponovno otkriti tragove novih čestica. U međuvremenu, može se pojaviti neki događaj koji se neće primjetiti. Umjesto vodene pare, počeo je koristiti pregrijane tekućine, koje prije dostizanja temperature vrelišta, stvaraju mjehuriće, koje je Donald Glaser iskoristio za praćenje raznih čestica koje ioniziraju atome i molekule. [2]
Na pitanje da li mu je za komoru na mjehuriće poslužila ideja s pivom, Donald Glaser odgovara da nije, ali da je u prvim prototipova koristio i pivo u njoj. Ustvari, pokusi su počeli s tekućim eterom, da bi kasnije nastavio s tekućim vodikom. Njegovo otkriće je vrlo brzo bilo iskorišteno kod akceleratora čestica, što je dokazalo njegovu važnost. [3]
Molekularna biologija[uredi | uredi kod]
Nakon što je primio Nobelovu nagradu za fiziku 1960., Donald Glaser je počeo proučavati molekularnu biologiju. Vršio je razne pokuse u labaratorijima, a pogotovo vezano za rak kože i utjecaj ultraljubičastog zračenja.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ [1] Arhivirano 2011-12-30 na Wayback Machine-u "Povijest fizike", Ivan Supek, 2011.
- ↑ Glaser: “The Bubble Chamber, Bioengineering, Business Consulting, and Neurobiology,”
- ↑ Anne Pinckard: "Front Seat to History: Summer Lecture Series Kicks Off – Invention and History of the Bubble Chamber", [2] Arhivirano 2017-12-24 na Wayback Machine-u, publisher=Lawrence Berkeley National Laboratory, 2006.
