Djela Pavla i Tekle

Izvor: Wikipedia

Djela Pavla i Tekle (gr. Praxeis Paulou kai Theklas, lat. Acta Pauli et Theclae) je ranohrišćanski spis iz 2. vijeka.[1] Smatra se jednim od najčitanijih “romana” u kršćanskoj starini.[2]

Spis je poznat Jeronimu kao "Putovanja Pavla i Tekle" (Periodi Pauli et Theclae).[3] Tekst je sačuvan u grčkom izvorniku u brojnim kodeksima, u dva latinska prijevoda, te u armenskom, staroslavenskom i arapskom prijevodu.

Sadržaj[uredi - уреди]

Freska Pavla i Tekle iz 6. veka, u pećini pored Efesa. Tekla i Pavle su prikazani kao jednake apostolske ličnosti. Oboje su iste veličine i ikonografski jednake važnosti. Oboje imaju podignute ruke u gestu podučavanja. Neko je kasnije iskopao oči i podignutu ruku Tekle, kako bi naglasio da muškarac ima apostolski autoritet a žena je zaslepljena i ućutkana.[4]

Spis pripovijeda se kako je Pavao u Ikoniumu obratio Teklu i oduševio je za djevičanstvo, iz čega je uslijedilo mnogo nevolja i za nju i za Pavla. Čudesno je izbjegla progonima i smrti, i konačno se nastanila u Seleuciji Izaurijskoj.

Po spisu, Tekla je propovijedala kršćanstvo i podjeljivala krštenje. Spis u gl. 3. daje opis Pavlova tjelesnog izgleda.

Analiza[uredi - уреди]

Moglo bi se reći da je to »avanturistički roman« (Batiffol). Spis je pridonio da se kult sv. Tekle jako popularizirao i proširio po Istoku i Zapadu. Ne može se sa sigurnošću utvrditi, je li štovanje sv. Tekle proizišlo samo iz toga apokrifa, ili ima povijesni temelj.

Po mišljenju nekih autora spis je bio napisan u krugovima enkratita. Spis je izvršio golem utjecaj na kršćansku književnost i umjetnost.

Izvori[uredi - уреди]

Vidi još[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]