Divlji konj Przewalskoga
| Divlji konj Przewalskoga | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Ugroženi (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Perissodactyla |
| Porodica: | Equidae Gray, 1821. |
| Rod: | Equus |
| Vrsta: | E. ferus |
| Podvrsta: | E. f. przewalskii |
| Trojni naziv | |
| Equus ferus przewalskii (Poliakov, 1881.) | |
| |
| Današnje rasprostiranje Divljeg konja Przewalskoga | |
Divlji konj Przewalskoga ili prševalskijev konj (Equus ferus przewalskii), poznat i kao takhi[1] ili džungarski konj (ali i azijski divlji konj, mongolski divlji konj, te povijesno zastarjeli naziv mongolski tarpan), je rijetka podvrsta divljeg konja koji obitava jedino u stepama središnje Azije (Kina i Mongolija)[2].
U jednom trenutku je ova vrsta izumrla u divljini, te je populacija obnovljena primjercima koji su živjeli u zoološkim vrtovima, puštanjem na slobodu 9 konja u nacionalnom parku Khustain Nuruu (Mongolija), Kini i drugim zemljama. Procjenjuje se, da danas slobodno živi oko 300 jedinki u Mongoliji (1.500 prema popisu 2005[3].) dok je u Kini posljednji put zapažen 1966. godine, zbog čega je osnovano uzgajalište ovih konja u Xinjiangu. Zbog toga je 1996. godine upisan na IUCN-ov crveni popis kritično ugroženih vrsta (CR), ali je nakon uspješne obnove populacije 2011. godine unaprijeđen u kategoriju ugrožena vrsta[4].
Kako su većina današnjih divljih konja, poput američkih mustanga ili australijskih brumbyja, zapravo domaći konji koji su pobjegli i prilagodili se životu u divljini, divlji konj Przewalskoga je jedina vrsta konja koja nikada nije uspješno pripitomljena i ostala je divljom, te je najsličniji izvornom obliku domaćih konja.
Divlji konj Przewalskoga je kratkih nogu i zdepaste građe, u odnosu na domaće konje. Obično su visoki oko 132 cm, dugi oko 2,1 m, duljine repa od oko 90 cm, i teže oko 300 kg. Krzno im je uglavnom ugrasto s tamnijim nogama, repom, grivom i bijelim dijelovima oko njuške i stomaka,
U divljini ovi konji žive u krdima koje čini dominantni par, pastuh i kobila, te druge kobile za razmnožavanje. Obitavaju na jasno određenom području (kojega pastusi obilježavaju nuždom) u kojemu mogu u ispaši i pojenju prijeći od 5–10 km dnevno. Područja se mogu preklapati s područjima drugih krda jer pastusi bolje brane svoje kobile nego teritorij. Noću se okupe i spavaju oko četiri sata.[5]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ ITG International Takhi-Group Arhivirano 2010-02-06 na Wayback Machine-u - internacionalno udruženje za očuvanje Takhija (de) Preuzeto 1. veljače 2012.
- ↑ Peter Grubb, Order Perissodactyla (str. 629.-636.) Arhivirano 2012-02-04 na Wayback Machine-u, u knjizi urednika Don E. Wilsona i DeeAnn M. Reeder, Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.), Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2 vols. (2142 str.), str. 630.-631. ISBN 978-0-8018-8221-0
- ↑ An extraordinary return from the brink of extinction for worlds last wild horse Arhivirano 2012-02-12 na Wayback Machine-u, na ZSL Living Conservation, 19. prosinca 2005. (en) Preuzeto 31. siječnja 2012.
- ↑ Another leap towards the Barometer of Life, na Službenim stranicama IUCN-a, 10. studenoga 2011. (en) Preuzeto 31. siječnja 2012.
- ↑ V. G. Heptner, A. A. Sludskii, A. Komarov i N. Komorov, Bars (Leopard), u Mammals of the Soviet Union. Volume II, Part 2: Carnivora (Hyaenas and Cats), Smithsonian Institute and the National Science Foundation, Washington, 1992., str. 203.–273.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- ARKive - Equus ferus przewalskii Arhivirano 2006-05-07 na Wayback Machine-u slike i filmovi
- Detalji o obnovi populacije Divljih konja Przewalskoga Arhivirano 2006-09-27 na Wayback Machine-u (en)
Ostali projekti[uredi | uredi kod]
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Equus przewalskii |
 | Wikivrste imaju podatke o: Equus ferus przewalskii |