Divide et impera

Izvor: Wikipedia
Divide et impera
Podijeli pa vladaj
Julije Cezar, autor metode
Julije Cezar, autor metode

Divide et impera prevedeno Podijeli pa vladaj[1] je jedna od najslavnijih latinskih izreka koja se pripisuje Juliju Cezaru.[2] Od njegovih vremena je to jedna od vrhunskih maksima politike i sociologije, u nauci o vladanju. Ona predstavlja kombinaciju političkih, vojnih i ekonomskih strategija koja omogućuju uspon i održavanje moći, razjedinjavanjem svojih protivnika, tako da se nisu u stanju suprostaviti.

Historija[uredi - уреди]

Metodom Podijeli pa vladaj uspio je rimski konzul i general Aulo Gabinije pacifizirati Judeju podijelivši Židove na pet frakcija, kako je to opisao Josip Flavije u knjizi Židovski rat (De bello Judaico) (knjiga I, 169-170) [3] Zahvaljujući Strabonu i njegovoj Geografiji[4] znamo da su se Rimljani poslužili istom metodom da razjedine Ahajski savez nakon Trećeg makedonskog rata posvadivši dotadašnje saveznike međusobno, što je na kraju dovelo do raspada saveza 146. pne.

U novom dobu i Niccolò Machiavelli savjetovao je sličnu metodu u 6 poglavlju svoje knjige Umjetnost ratovanja (Dell'arte della guerra)[5] po njemu dobar vojskovođa treba nastojati na sve načine da razjedini snage svojih neprijatelja, ili tako da njegov protivnik postane sumnjičav prema svojim ljudima u koje je dotad vjerovao, ili tako da ga na bilo koji način prisili da razdvoji svoje snage i na taj način ga oslabi.

Korištenje strategije podjeli pa vladaj pripisuje se brojnim evropskim vladarima od francuskog Louisa XI do Habsburgovaca.

U svom eseju Vječni mir: Filozofska skica Immanuel Kant je maksimu Podijeli pa vladaj stavio kao treću za dobrog vladara, prve dvije su Fac et excusa (Djeluj ispričaj se kasnije) i Si fecisti, nega (Kad si napravio, zabrani)[6]

Karakteristike[uredi - уреди]

Elementi metode Podijeli pa vladaj sastoje se od;

  • Stvaranja ili poticanja podjele među rivalima kako bi ih se spriječilo da se udruže i tako ugroze vladara
  • Pomaganja i poticanja svih onih koji su spremni na suradnju sa vladarom
  • Poticanja nepovjerenja i neprijateljstva između lokalnih lidera
  • Poticanja besmislenih izdataka kod rivala, kako bi se smanjila njihova obrambena i politička sposobnost.

Tokom historije ovom strategijom su se koristile brojne imperije koje su na taj način željele proširiti svoje teritorije.

Metodom Podijeli pa vladaj koriste se i poduzeća u tržišnoj utakmici, da istisnu konkurenciju i zavladaju nekim tržištem.

Najpoznatiji primjeri[uredi - уреди]

Afrika[uredi - уреди]

Metodom Podijeli pa vladaj koristile su se sve evropske kolonijalne sile u Kolonizaciji Afrike u drugoj polovici 19. vijeka kad su ovladale nad gotovo cjelokupnim afričkim kontinentom, sa relativno malim snagama. Ista politika primjenjuje se i post kolonijalnom periodu, pa su brojne afričke zemlje međusobno ratovale ili su u stanju trajnog neprijateljsva, što omogućuje njihovim stvarnim gospodarima lakšu kontrolu nad njima.[7]

Indijski podkontinent[uredi - уреди]

Britanci su uspješnim provođenjem politike Podijeli pa vladaj uspjeli ovladati cijelim Indijskim potkontinentom i dugo vladati njime koristeći pritom male snage, stalno potičući sukobe između lokalnih radža.[8]

Evropa[uredi - уреди]

Iako se činilo da je to naivna metoda, i da ju je u Evropi 20. vijeka nemoguće uspješno primjeniti - slučaj bivše Jugoslavije, pokazuje da je ta metoda vječna, jer je uspješno provedena.[9][10] Istina ona se ne bi mogla primjeniti da Jugoslavija nije bila zrela za to, ali ta metoda se oslanja na trajne ljudske mane koje su izgleda imanentne ljudima kao vrsti.

Izvori[uredi - уреди]

  1. "divide et impera" (engleski). Merriam-Webster. http://www.merriam-webster.com/dictionary/divide%20et%20impera. pristupljeno 15. 05. 2012. 
  2. "Latin quotes by Julius Caesar" (engleski). Valentin Anders. http://latin.topword.net/?Caesar. pristupljeno 15. 05. 2012. 
  3. "Flavius Josephus, The Wars of the Jews (Book I, section 159)" (engleski). Perseus.tufts.edu. http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=J.+BJ+1.159&redirect=true. pristupljeno 15. 05. 2012. 
  4. "Strabo, Geography, Book 8, chapter 7, section 1" (engleski). Perseus.tufts.edu. http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Strab.+8.7.1&redirect=true. pristupljeno 15. 05. 2012. 
  5. "The Art of War, by Niccolo Machiavelli (Sixth Book)" (engleski). eBooks Adelaide.edu. http://ebooks.adelaide.edu.au/m/machiavelli/niccolo/m149a/chapter6.html. pristupljeno 15. 05. 2012. 
  6. "Immanuel Kant: Perpetual Peace: Appendix I" (engleski). Constitution.org. http://www.constitution.org/kant/append1.htm. pristupljeno 16. 05. 2012. 
  7. "Unit Two: Studying Africa through the Social Studies" (engleski). African Studies Center. http://exploringafrica.matrix.msu.edu/students/curriculum/m7b/activity3.php. pristupljeno 15. 05. 2012. 
  8. "The Partition of India" (engleski). African Studies Center. http://www.english.emory.edu/Bahri/Part.html. pristupljeno 15. 05. 2012. 
  9. Michel Chossudovsky. "DISMANTLING FORMER YUGOSLAVIA, RECOLONISING BOSNIA" (engleski). Department of Economics, University of Ottawa. http://www.eroj.org/biblio/yugoslav/Chossudovsky.htm. pristupljeno 16. 05. 2012. 
  10. Sara Flounders. "Washington gets a new colony in the Balkans" (engleski). Workers World. http://www.workers.org/2008/world/kosovo_0228/. pristupljeno 16. 05. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]