Diuretici Henleove petlje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hemijske strukture diuretika petlje.

Diuretici Henleove petlje su diuretici koji deluju u uzlaznoj Henleovoj petlji u bubrezima. Oni se prventveno medicinski koriste za tretiranje hipertenzije i edema često uzrokovanih kongestivnim zatajenjem srca ili renalnom insuficijencijom. Dok su tiazidni diuretici efektivniji kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega, diuretici petlje su efektivniji kod pacijenata sa umanjenom bubrežnom funkcijom.[1]

Mehanizam dejstva[uredi | uredi kod]

Diuretici petlje deluju na Na+-K+-2Cl- simporter (kotransporter) u debeloj uzlaznoj grani Hendleove petlje čime inhibiraju reapsorpciju natrijuma i hlorida. To se ostvaruje kompeticijom za Cl- mesto vezivanja. Pošto je reapsorpcija magnezijuma i kalcijuma u debeloj uzlaznoj grani zavisna od pozitivnog gradijenata napona u lumenu uspostavljenog recikliranjem kalijuma kroz renalni spoljašnji medularni kalijumski kanal, diuretici petlje takođe inhibiraju njihovu reapsorpciju. Ometanjem reapsorpcije tih jona, diuretici petlje sprečavaju nastanak hipertonične renalne medule.[2]

Primeri diuretika petlje[uredi | uredi kod]

Diuretik petlje Relativna potentnost[3]
Furosemid 1
Bumetanid 40
Etakrinska kiselina 0.7
Torasemid 3

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Wile, D (Sep 2012). „Diuretics: a review.”. Annals of clinical biochemistry 49 (Pt 5): 419–31. PMID 22783025. 
  2. Rose, BD (Feb 1991). „Diuretics.”. Kidney international 39 (2): 336–52. PMID 2002648. 
  3. Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11 izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-142280-3. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]