Disforija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Disforija
lat.
disphorya
Manifestacija ekstremnog ili produženog osećanja tuge u disforiji
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10F31.1 F64.0
ICD-9311
DiseasesDB(F64)
MeSHD019263

Disforija, distimija (grč. δύσφορος, od δυσ — teško, i φέρειν - podneti) blaža je forma depresivnog poremećaja koji je suprotan od euforije. Osobe koje pate od disforije će osetiti da stvari nisu onakve kakve bi trebalo da budu.

Disforijom se često u literaturi označavaju i bipolarni poremećaji.[1][2] Međutim, tačno značenje reči disforija, kako se ona ponekad primenjuje, čini je prilično nejasno, a njenu upotrebu često i zbunjujućom.

Disforiju obično karakteriše; osećaj emocionalne i/ili mentalne nelagodnosti (ekstremni ili produženog osećanja tuge, očaja, krivice ili beznadežnosti), uznemirenost, malaksalost i depresija, koji utiču na normalan kvalitet života i/ili radnu aktivnost.

Manifetsacije kliničke slike su različite i zavise od uzroka koji je ovaj poremećaj izazvao. Hronično disforično raspoloženje može takođe biti faktor u razvoju poremećaja ishrane, težeg oblika depresije, a ponekad i razlog zloupotrebe droge i alkohola. Disforija koja značajno utiče na razvoj probelema u odnosu sa drugim ljudima, patnju porodice i gubitak radne sposobnosti, zahteva stručni tretman.[3]

Etiopatogeneza[uredi | uredi kod]

Uzroci disforije nisu uvek potpuno jasni i očigledni, tako da ovaj poremećaj zahteva pažljivu evaluacija i dijagnozu od strane obučenih zdravstvenih radnika za mentalno zdravlje. Kao mogući uzroci navode se:

  • Kombinacija genetičkih, hemijskih, bioloških, psiholoških, socijalnih i ekoloških faktora verovatno doprinosi pojavi ovog poremećaja.
  • Disforija je često signal da su određeni mentalni, emocionalni i fizički aspekti života „izabacili neku osobu iz unutrašnje ravnoteže“.
  • Hronične i teške bolesti kao što su srčane bolesti ili rak takođe mogu biti praćeni disforijom.
  • Značajne životne promene i veliki životni stresori kao što su smrt voljene osobe ili gubitak posla može da izazove pojavu disforije.
  • Gubitak rodnog ili drugog oblika identiteta ili samopoštovanja, menstruacija, ciklična promena godišnjeg doba itd, mogu doprineti pojavi disforije.

U određenim okolnostima koji su uključeni u pojavu disforije, pojedinac ima malu ili nikakvu kontrolu nad njima. Dok u drugim prilikama, disforija se javlja kada je osobe u stanju da uoči da oni zaista imaju izbor i da on može dovesti do promena u njihovim životima.

LJudi koji su disforični mogu postati preplavljeni i iscrpljeni simptomima ovog poremećaja koji mogu u potpunosti zaustaviti njihovo aktivno učešće u određenim svakodnevnim aktivnostima. Disforične osobe se mogu izolovati od porodice i prijatelja, a kod nekih osoba se mogu razviti i prisilne misli o smrti ili samoubistvu.

Više značenja disforije[uredi | uredi kod]

Rodna disforija[uredi | uredi kod]

Rodna disforija, poremećaj rodnog identiteta, rodni nesklad ili transrodnost depresivni je sindrom koji se javlja kod osoba koje disforiju doživljavaju zbog nezadovoljstva svojim identitetom (rodno/polanim) koji im je rođenjem dodeljen [4]. To je psihijatrijska klasifikacija koja opisuje probleme povezane sa transekualnošću i transvestizmom i najčešće je primenjivana dijagnoza kod transseksualaca [5].

Osoba sa rodnom disforijom može patiti od anksioznosti, nesigurnosti i trajnih neprijatnosti izazvanih polom u kojem je rođena, jer veruje da je njen rodni identitet različit od anatomskog pola (npr. muškarac sa rodnom disforijom će osećati da je žensko iako je rođen sa muškim telom).[6] Simptomi rodne disforija obično se počinju u detinjstvu. Npr. dete može odbijati da nosi mušku ili žensku odeću, ili da učestvuje u muškim ili ženskim igrama i aktivnostima. U većem broju slučajeva, ovaj oblik ponašanja je normalan deo odrastanja, ali u slučajevima rodne disforija, ovakvo ponašanje nastavlja se i tokom detinjstva sve do starijeg uzrasta.

Disforiju LGBT osobe mogu doživljavati jako dugo, jer često mnogo godina žive u rodnom identitetu koji društvo očekuje od njih sve dok, konačno, njihova „nevolja“ ne postane nepodnošljiva (izraženo depresivna) i oni tada prolaze kroz fazu tranzicije ka stalnom životu u skladu sa polnom ulogom koja je „udobnija“ za njih. Nakon što uspostave osećaj svoje celovitosti, LGBT osobe su onda bolje „osposobljene“ da sebi i društvu, pruže pun doprinos u svim sferama života a disforija je slabo izražena. Zato mnogi od onih koji žive sve vreme u novom rodnoj ulozi žele da sebe smatraju običnim muškarcima i ženama.[7]

Bipolarni poremećaj[uredi | uredi kod]

Bipolarni poremećaj je ozbiljan zdravstveni poremećaj sa visokom stopom obolelih i visokim stepenom smrtnosti. Kod obolelih često su prisutni subsindromalni simptomi, kao i jasno izraženo smenjivanje epizode ​​manije i depresije (abnormalno povišeno ili sniženo raspoloženje), različite učestalosti i intenziteta. Ovaj poremećaj često prati povećani rizik od samoubistava, kao i sklonost ka zloupotrebi alkohola, droge i drugih psihoaktivnih supstanci [8]. Poremećaj je povezan sa značajnom redukcijom kvaliteta života i ekonomskim posledicama, kako po obolelog tako i po društvo (ukupni troškovi povezani sa ovim poremećajem u Sjedinjenim Američkim Državama 1991. godine iznosilili su 45,1 milijardu dolara) [9] .

Disforična manija[uredi | uredi kod]

Disforična manija opisana je u Merkovom priručnika kao; "israženi depresivni simptomi superponirani na maničnu psihozu." Disforičnu maniju karakteriše sledeća simptomatologija:

  • plakanje
  • poremećaj sna
  • prisilne misli i psihomotorni nemir (mentalna i/ili fizička uznemirenost)
  • suicidalne ideje (stalna opsednustost mislima o samoubistvu)
  • zablude progona (doživljaj proganjanja bez ikakvog razloga)
  • auditivne (slušne) halucinacije (pogrešna interpretacija zvučnih signala)
  • neodlučnost i zbunjenost (problemi u donošenjau odluka, pa iste donosi zajedno sa drugima).

Disforična depresija[uredi | uredi kod]

Disforična depresija je oblik disforije koju mnogi označavajue kao o mešoviti oblik depresivnog poremećaja koji se sastoji od "hipomaničnih simptomatoma ili hipertimičnih svojstava i velikih depresivna epizoda retardacije" U osnovi, to znači da se karakteristike hipomanije ili hiperaktivnost dešavaju tokom depresije koja pacijenta čini usporenim ili ravnodušnim. Simptomi uključuju:

  • razdražljivost (lako se naljute)
  • uporan govor suprotan usporenom razmišljanju
  • ekstremni umor
  • slobodno plutajuća anksioznost
  • napadi panike
  • uporna nesanica (ozbiljnih poteškoće u spavanju)
  • povećanje libida
  • izgled sličan glumi sa izrazima depresivnih patnji (melodramatične u depresivnom osećaju).

Predmenstrualna disforija[uredi | uredi kod]

Predmenstrualna disforija ili predmenstrualni disforični poremećaj (PMDP) je teži oblik predmenstrualnog sindroma u žena, povezan sa lutealnom fazom menstrualnog ciklusa (posle ovulacije).[10] S obzirom da su simptomi PMDP blisko povezani sa menstrualnim ciklusom - i uglavnom se javljaju samo kod žena koje imaju ovulaciju - navodi na zaključak da su polni hormoni važan faktor u etiologioji ovog oblika disforije.[11]

PMDP prema istraživanjima, 75% do 85% žena u reproduktivnom dobu oseća blage do umerene, fizičke i emocionalne poteškoće u periodu koji prethodi menstruaciji, ali svega 3% do 8% žena ima ozbiljne smetnje koje se mogu svrstati u dijagnostičke kriterijume za predmenstrualni disforični poremećaj. Pojedini istraživači smatraju da su tegobe kod 10% do 15% žena toliko intenzivne da zahtevaju pomoć lekara.[12] Starost žena u kojoj se poremećaj obično javlja su dvadesete do srednje tridesete godine,[13] a intenzitet simptoma se smanjuje sa starošću.[14]

PMDP se skoro podjednako javlja kod žena širom sveta, iako većina istraživanja sprovedena kod žena u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, navodi na zaključak kako simptomi nisu kulturološki specifični, iako se pojedine smetnje javljaju češće u pojedinim kulturama.[13] Tako na primer, žene iz azije Kine i Japana navode češću pojavu somatskih smetnji nego emocionalnih tegoba u predmenstrualnom periodu.[15][16][17]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Pschyrembel - Klinisches Wörterbuch, 261. Auflage, 2007 Walter de Gruyter, Berlin Berger
  2. Mathias (Hrsg): Psychische Erkrankungen - Klinik und Therapie, Elsevier, 3. Aufl. 2008.
  3. Igor Krnetić, Kongnitivni tretman depresivnih poremećaja, (2006) Mediicina.com Arhivirano 2013-07-17 na Wayback Machine-u Pristupljeno 19. 3. 2014
  4. Gender identity disorder, Academic Dictionaries and Encyclopedias, en.academic.ru
  5. (en) Harry Benjamin International Gender Dysphoria Association, HBIGDA Standards Of Care For Gender Identity Disorders, Sixth Version, Standards Of Care For Gender Identity Disorders, Harry Benjamin International Gender Dysphoria Association, 2001-02, [1] Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u
  6. Jugović, I. (2004). Zadovoljstvo rodnim ulogama. Diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  7. The Harry Benjamin Inernational Gender Dysphoria Association’s Standards Of Care For Gender Identity Disorders, Sixth Version, 2001.
  8. (en)
  9. (sh) Bipolarni poremećaj mentalno zdravlje.com Arhivirano 2011-08-06 na Wayback Machine-u
  10. (sh) S. Štrkalj Ivezić, M. Kušan Jukić, A. Tikvica, D. Pavičić Baldani. Dijagnostičke i terapijske smjernice za liječenje predmenstruacijskog disforičnog poremećaja Acta Med Croatica, 64 (2010) Br. 3, pp. 183-190 Acta Med Croatica Arhivirano 2013-07-19 na Wayback Machine-u
  11. (en) Premenstrual dysphoric disorder (PMDD) is the severe form of PMS. [2]
  12. Limosin F, Ades J. Psychiatric and physiological aspects of premenstrual syndrome. Encephale 2001; 27: 501-8.
  13. 13,0 13,1 Endicott J, Amsterdam J, Eriksson E. Is premenstrual dysphoric disorder a distinct clinical entity? J Womens Health Gend Based Med 1999; 8: 663-79.
  14. Freeman EV, Rickels K, Schweizer E i sur. Relationships between age and symptom severity among woman seeking medical treatment for premenstrual symptoms. Psychol Med 1995; 25: 309.
  15. Takeda T, Tasaka K, Sakata M i sur. Prevalence of premenstrual syndrome and premenstrual dysphoric disorder in Japanese women. Arch Womens Ment Health 2006; 9: 209-12.
  16. Chang AM, Holroyd E, Chau JPC. Premenstrual syndrome in employed Chinese women in Hong Kong. Health Care Women Int 1995; 16: 551.
  17. (en) Halbreich U, Borenstein J, Pearlstein T, Kahn LS. The prevalence, impairment, impact, and burden of premenstrual dysphoric disorder (PMS/PMDD) Psychoneuroendocrinology. 2003 Aug;28 Suppl 3:1-23. Abstract-PubMed

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]