Dinocefali

Izvor: Wikipedia
Dinocefali
Titanophoneus potens, dinocefal mesožder iz srednjeg perma
Titanophoneus potens, dinocefal mesožder iz srednjeg perma
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli
Raspon fosila: Srednji perm
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Red: Therapsida
Podred: Dinocephalia
Seeley, 1895.
Područje života
Grupe

Vidjeti taksonomiju

Dinocefali (lat. Dinocephalia) bili su kladus terapsida velikog tijela, koji su doživjeli uspon u kratkom periodu tokom srednjeg perma, prije između 272 i 260 miliona godina, ali su izumrli ne ostavivši potomke. U dinocefale su spadali i biljojedi i mesojedi, a mnoge vrste imale su zadebljale lubanje sa mnogo kvrga i koštanih izraslina. Fosili dinocefala pronađeni su u Rusiji, Kini, Brazilu, Južnoj Africi i Zimbabveu.[1]

Opis[uredi - уреди]

Pored pripadnika Biarmosuchia i Eotitanosuchidae, dinocefali su bili najprimitivniji terapsidi, mada su ipak bili jedinstveno specijalizirani na svoj vlastiti način. Zadržali su brojne primitivne osobine (npr. nedostatak sekundarnog nepca i malena donja čeljust), koje su dijelili sa svojim precima, pelikosaurima, mada su također bili i napredniji po tome što su imali adaptacije tipične za terapside, kao što su npr. proširen Os ilii i uspravniji udovi. U njih su spadali mesojedi, biljojedi i svejedi, te neke poluvodene i sasvim kopnene životinje, a spadali su i u najveće životinje perioda perma; po velčini su im mogli konkurirati ili ih preteći samo najveći pripadnici Caseidae i Pareiasauridea.

Veličina[uredi - уреди]

Dinocefali su bili neobični po svojoj veličini. Najveći biljojedi (Tapinocephalus) i svejedi (Titanosuchus) mogli su dostići težinu od dvije tone, a neki su bili dugi i do 4,5 metra, dok su najveći mesojedi (kao npr. Titanophoneus i Anteosaurus) bili barem jednake dužine, sa teškim lubanjama dugim 80 cm, te sveukupnom težinom od oko pola tone.

Lubanja[uredi - уреди]

Svi dinocefali ističu se po sjekutićima koji su se preklapali, što im je davalo režući kontakt između gornjih i donjih zuba. Kod naprednijih vrsta su se rubovi jezične strane sjekutića susretali i stvarali površinu za drobljenje kada su čeljusti bile zatvorene, što je omogućavalo drobljenje biljne tvari.

Kod većine dinocefala se na kostima lubanje također javljala pahistoza, što je možda bila adaptacija u svrhu ponašanja unutar vrste (npr. sudaranja glavama), vjerovatno u svrhu obrane teritorija ili borbe za partnera. Kod nekih vrsta, kao što su Estemmenosuchus i Styracocephalus također su postojale rogolike strukture, koje su se u oba slučaja razvile nezavisno.

Evoluciona historija[uredi - уреди]

Dinocefali su evoluirali od terapsida sličnom pelikosauru, koji je živio u epohi cisurala. Proširili su se na račun izumirućih pelikosaura, koji su dominirali u ranom dijelu perma. Tokom ranog capitanija napredni dinocefali razvili su se u veliki broj različitih vrsta biljojeda i predstavljali raznoliku megafaunu. Podaci o tome potiču iz Tapinocephaluske biozone u području Karoo u Južnoj Africi. Nedugo zatim, na vrhuncu svog diverziteta, dinocefali su iznenada izumrli. Razlog njihovog izumiranja još uvijek nije razjašnjen. Zamijenili su ih mnogo manji terapsidi: biljojedi skupine Dicynodontia i mesojedi iz skupina Biarmosuchia, Gorgonopsia i Therocephalia.

Taksonomija[uredi - уреди]

U zadnje vrijeme je provedeno vrlo malo istraživanja po pitanju srodstva među dinocefalima. Prema tome, sljedeći raspored treba se uzeti samo kao privremen.

Izvori[uredi - уреди]

  1. DOI:10.1007/s12052-009-0117-4
    This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand

Vanjske poveznice[uredi - уреди]