Dimetiltriptamin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dimetiltriptamin
(IUPAC) ime
2-(1H-indol-3-yl)-N,N-dimethylethanamine
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj 61-50-7
ATC kod nije dodeljen
PubChem[1][2] 6089
ChemSpider[3] 5864
KEGG[4] C08302 DaY
ChEMBL[5] CHEMBL12420 DaY
Hemijski podaci
Formula C12H16N2 
Mol. masa 188.269 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Fizički podaci
Gustina 1.099 g/ml g/cm³
Tačka topljenja 40–59 °C (104–138 °F)
Tačka ključanja 160 °C (320 °F) @ 0.6 Tor[6], kao i 80 - 135 °C @ 0.03 Tor[7]
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća ?
Pravni status Zabranjena supstanca (S9) (AU) Schedule III (CA) CD Lic (UK) Schedule I (SAD)
Način primene Oralno (sa MAOI), insuflacijom, rektalno, putem dima (ili pare), IM, IV

N,N-Dimetiltriptamin (DMT) je prirodno psihodelično jedinjenje iz triptaminske familije. DMT je nađen ne samo u više biljaka,[8] nego i u tragovima kod ljudi i drugih sisara, gde je originalno izveden iz esencijalne aminokiseline triptofana. Njega proizvodi enzim INMT tokom normalnog metabolizma.[9] Njegova prirodna funkcija još uvek nije poznata. Strukturno, DMT je analogan sa neurotransmiterom serotoninom (5-HT), hormonom melatoninom, i drugim psihodeličnim triptaminima, kao što su 5-MeO-DMT, bufotenin, i psilocin (aktivni metabolit psilocibina).

DMT se koristi kao psihodelična droga u mnogim kulturama, urođeničkim i modernim, bilo kao ekstrakt ili u sintetičkom obliku.[10] Kad se DMT udiše ili konzumira, u zavisnosti od doze, njegovi subjektivni efekti se kreću u opsegu od kratkotrajnih blagih psihedeličnih stanja do moćnih impresivnih iskustva, koja obuhvataju totalni gubitak veze sa realnošću, što može da bude izuzetno ekstremno.[11] DMT je takođe primarna psihoaktivna materija u ajavaska, napitku Amazonskih indijanaca koji se koristi za proročke i medicinske svrhe. Farmakološki, ajavaska kombinuje DMT sa MAOI, enzimskim inhibitorom koji omogućava oralnu aktivnost DMT-a.[12]

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Häfelinger G., Nimtz M., Horstmann V., Benz T. (1999). „Untersuchungen zur Trifluoracetylierung der Methylderivate von Tryptamin und Serotonin mit verschiedenen Derivatisierungsreagentien: Synthesen, Spektroskopie sowie analytische Trennungen mittels Kapillar-GC” [Trifluoracetylation of methylated derivatives of tryptamine and serotonin by different reagents: synthesis, spectroscopic characterizations, and separations by capillary-gas-chromatography]. Zeitschrift für Naturforschung - Section B Journal of Chemical Sciences 54 (3): 397–414. ISBN 0932-0776. 
  7. Corothie E, Nakano T, E. Corothie, T. Nakano (1969). „Constituents of the bark of Virola sebifera”. Planta Medica 17 (2): 184–188. DOI:10.1055/s-0028-1099844. PMID 5792479. 
  8. Ott, Jonathan (1994). Ayahuasca Analogues: Pangæan Entheogens. Kennewick, WA: Natural Products. str. 81–83. ISBN 978-0961423452. 
  9. Barker S.A., Monti J.A., Christian S.T. (1981). „N, N-dimethyltryptamine: an endogenous hallucinogen”. International Review of Neurobiology 22: 83–110. DOI:10.1016/S0074-7742(08)60291-3. PMID 6792104. 
  10. Salak, Kira. „Hell and back”. National Geographic Adventure. 
  11. „Erowid DMT (Dimethyltryptamine) Vault”. Pristupljeno 6. 5. 2011. 
  12. McKenna D.J., Towers G.H.N., Abbott F. (April 1984). „Monoamine oxidase inhibitors in South American hallucinogenic plants: tryptamine and β-carboline constituents of ayahuasca (PDF). Journal of Ethnopharmacology 10 (2): 195–223. DOI:10.1016/0378-8741(84)90003-5. PMID 6587171. [mrtav link]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]