Dijabetička retinopatija

Izvor: Wikipedia

Dijabetička retinopatija (lat. Retinopathia diabetica) retinalna je vaskularna komplikacija šećerne bolesti.

Znakovi i simptomi[uredi - уреди]

Etiologija[uredi - уреди]

Patofiziologija[uredi - уреди]

Dijagnoza[uredi - уреди]

Dijabetička retinopatija se najčešće otkriva za vrijeme pregleda oka koja uključuje:

  • Test vidne oštrine - ovaj test se temelji na mjerenju koliko dobro osoba vidi sa različitih udaljenosti.
  • Širenje zjenica - oftalmolog ukapava kapi u oko da bi proširio zjenice. To mu omogućava da bolje vidi mrežnicu i znakove dijabetičke retinopatije. Nakon pregleda vid može ostati zamućen nekoliko dana.
  • Oftalmoskopija -je pregled mrežnice, koji omogućava oftalmologu da kroz posebnu leću bolje pregleda uski dio mrežnice (direktna oftalmoskopija) ili da indirektnom oftalmoskopijom i posebnim povećelom pregleda širi dio mrežnice. Nedostatk direktne oftalmoskopije je da ne može isključiti značajne znakove dijabetičke retinopatije.
  • Optička koherentna tomografija - je slikovna metoda koja se zasniva na interferenciji i ultrazvuku. Prikazuje poprečne slojeve mrežnice (B-SCAN) koji mogu služiti za mjerenje debljine mrežnice i otkriti glavne patološke promjene kao što su edem te eksudacija.
  • Digitalni retinalni screening program - ovaj program omogućava ranu detekciju očnih bolesti, uključujući dijbetičku retinopatiju i postaje sve zastupljenija npr. u Velikoj Britaniji, gdje svi dijabetičari mogu doći jedanput godišnje na pregled. Program obuhvaća snimanje digitalne slike i njeno slanje u Centar za interpretaciju slika koji procjenjuje sliku te određuje liječenje (posjetite internetske stranice Vanderbilt Opthalmic Imaging Center, te English National Screening Programme for Diabetic Retinopathy).
  • Biomikroskopija slit lampom kao screening program - ovaj program obuhvaća ranu detekciju dijabetičke retinopatije koristeći se biomikroskpijom slit lampom. Program postoji kao samostalna shema ili je dio digitalnog programa u slučaju kada nam digitalna fotografija nije dovoljno jasna za detekciju ili dijagnostiku mrežničkih abnormalnosti.

Oftalmolog će pregledati mrežnicu tražeći rane znakove bolesti kao što su:

  • eksudacija iz krvnih žila
  • edem mrežnice (npr. makularni edem)
  • blijedi tvrdi depoziti na mrežnici (eksudati)- znak slabosti krvnih žila
  • oštećenja živčanog tkiva (retinopatija)
  • bilo koji znakovi promjena na krvnim žilama

Ako oftalmolog posumnja na makularni edem, radi pregled koji se zove floresceinska angiografija. U ovoj pretrazi se snima prolaz kontrasta kroz krvne žile mrežnice. To omogućava liječniku da uoči eksudaciju iz krvnih žila.

Terapija[uredi - уреди]

Postoje tri načina liječenja dijabetičke retinopatije koja su vrlo uspješna u sprečavanju gubitka vida uzrokovanog ovom bolesti. Zapravo 90% ljudi sa uznapredovalom dijabetičkom retinopatijom imaju šansu spasiti vid ako se počnu liječiti prije nego mrežnica bude trajno oštećena. Ta tri načina liječenja su:

  • Laserska operacija
  • Vitrektomija
  • Injiciranje triamcinolona u oko

Bitno je naglasiti da bez obzira na uspješnost ovih načina liječenja, nema lijeka za dijabetičku retinopatiju. Treba paziti s laserskom operacijom jer ona može ošetetiti tkivo mrežnice. Zato je bolji način injiciranje triamcinolona. U nekih pacijenata ovaj način znatno poboljša vid, pogotovo kod onih sa makularnim edemom. Izbjegavanje cigareta i kontrola hipertenzije su važne mjere u liječenju dijabetičke retinopatije. Najbolji način borbe sa ovom bolešću su redovite kontrole i praćenje tijeka bolesti.

Laserska fotokoagulacija koristi se u dva slučaja kod dijabetičke retinopatije: za rani stadij, i proliferativni oblik dijabetičke retinopatije.

Panretinalna fotokoagulacija ili PRP koristi se za liječenje proliferativnog oblika dijabetičke retinopatije. Cilj je stvoriti 1000-2000 rupica (koagula) u mrežnici sa pretpostavkom da će smanjiti oštećenje mrežnice i spriječiti mogućnost ishemije. U liječenju uznapredovale dijabetičke retinopatije koagulacije se koriste za uništavanje abnormalnih krvnih žila koje su se stvorile u mrežnici. Ovaj način se pokazao uspješnim u smanjenju gubitka vida za 50%.

Prije korištenja lasera oftalmolog dilatira zjenicu i ukapa okalni anestetik u oko. U nekim slučajevima oftalmolog anestezira i područje iza oka da bi sprječio bilo kakav osjećaj nelagode. Pacijent sjedi okrenut prema laseru, dok liječnik drži posenu leću. Liječnik može koristiti single spot laser ili pattern scan laser za dvodimenzionalne obrasce. Za vrijeme postupka pacijent može vidjeti bljeskove svjetlosti. Oni mogu izazvati neugodne senzacije kod pacijenta. Nakon postupka pacijenta treba upozoriti da ne upravlja motornim vozilom par sati dok su mu zjenice proširene. Vid može ostati zamućen cijeli dan, a jaka bol u oku se ne bi trebala pojaviti.

Pacijent može ovom operacijom izgubiti dio perifernog vida, ali se ovim postupkom spašava vid. Također, laserska operacija može umanjiti kolorni i noćni vid. Pacijenti s proliferativnom retinopatijom su i dalje u riziku od ponovnog krvarenja i glaukoma kao komplikacije stvaranja novih krvnih žila. To znači da je moguće da će biti poduzeti višestruki tretmani.

Star of life.svg Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi tema o zdravlju (medicini).