Dhaulagiri

Izvor: Wikipedia
Dhaulagiri
Dhaulagiri I.jpg
Visina 8167 m
Planinski masiv Dhaulagiri Himal, dio Himalaje
Lokacija
Država  Nepal, Dhawalagiri,
Planinarenje
Prvi uspon 13. svibnja 1960.
Kurt Diemberger
Peter Diener
Ernst Forrer
Albin Schelbert
Nyima Dorji
Nawang Dorji
članovi švicarsko-austrijskog tima
Najlakša staza snježno/ledeni uspon

Dhaulagiri (धौलागिरी) je planina na u Nepalu, u planinskom lancu Dhaulagiri Himal, koji je dio lanca Himalaje. Jedna od ukupno četrnaest planina viših od 8000 metara, i s 8167 metara nadmorske visine, sedma najviša planina na svijetu.

Opis i otkriće[uredi - уреди]

Planina, čiji naziv u prevodu s tibetanskog znači "bijela planina", otkrivena je 1808., te je na osnovu izračuna Williama Spencera Webba[1] proglašena najvišom planinom na svijetu, status koje je održavala 30 godina do otkrića Kangchenjunge. Locirana je sjeverno od Pokhare, važnog regionalnog grada i turističkog odredišta. Dubokim kanjonom Kali Gandaki odijeljena je od lanca Annapurna Himal, koji sadrži Annapurnu, također jedan od vrhova iznad 8000 m visine. Visina u odnosu na dno planine jedna je od najvećih na svijetu, jer se uzdiže 7000 m iznad jugoistočnog kanjona Kali Gandaki na 30 km horizontalne udaljenosti, koji je posebno impresivan zbog neposredne blizine rijeci dva izvanredno visoka planinska vrha. Južnu i zapadnu stranu planine Dhaulagiri karakteriziraju masivne strmine koje se uzdižu 4000 metara u odnosu na dno planine. Među manjim vrhovima u lancu, Gurja Himal također sadrži vrlo strme litice na južnoj strani.

Usponi[uredi - уреди]

Dhaulagiri u zoru.

Dhaulagiri je prvi put osvojen 13. svibnja 1960., kada se na vrh popela švicarsko- austrijska ekspedicija predvođena Maxom Eiselinom, dok su sam vrhunac osvojili Kurt Diemberger, Peter Diener, Ernst Forrer, Albin Schelbert, Nyima Dorji i Nawang Dorji, preko sjeveroistočnog hrpta, koji je istražila godinu dana ranije austrijska ekspedicija predvođena Fritzom Moravecom.[2] Također, to je bila prva himalajska ekspedicija s podrškom zrakoplova težeg od zraka, iako se sam zrakoplov, Pilatus PC-6, srušio tijekom prilaženja te je kasnije napušten u "Skrivenoj Dolini", sjeverno od planine. Drugi uspon postigao je 1970. japanski tim, kada su se 20. listopada na vrh popeli Tetsuji Kawada i Lhakpa Tenzing. Većina uspona postignuta je putem prvog uspona na vrhunac, no usponi su također obavljani iz skoro svih ostalih smjerova.

Galerija[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]