Deinotherium
| Deinotherium | |
|---|---|
| |
| Ilustracija Deinotheriuma, Heinrich Harder | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Proboscidea |
| Podred: | †Deinotheroidea |
| Porodica: | †Deinotheriidae |
| Potporodica: | †Deinotheriinae |
| Rod: | †Deinotherium Kaup, 1829. |
| Sinonimi | |
|
Dinotherium | |
Deinotherium ("užasna zvijer" od grč. δεινός, deinos - "užasno" i θηρίον, therion - "zvijer") bio je veliki prethistorijski srodnik današnjih slonova koji se pojavio sredinom miocena i izumro tokom ranog pleistocena. Tokom tog vremena se vrlo malo promijenio. Za života je vjerovatno ličio na današnje slonove, osim što mu je surla bila kraća, a na donjoj čeljusti je imao kljove koje su se krivile prema dolje.
Taksonomija i evolucija[uredi | uredi kod]
Deinotherium je tipični rod porodice Deinotheriidae i razvio se od manjeg, ranomiocenskog roda Prodeinotherium. Ti surlaši predstavljaju sasvim različitu liniju evolucijskog porijekla od drugih slonova, koja se vjerovatno odvojila vrlo rano u historiji evolucije cijele te grupe. Velika grupa u koju spadaju slonovi prije je uključivala i još nekoliko srodnih grupa: osim Deinotheriidae, postojali su i pripadnici Gomphoteriidae (od kojih su imali donje prednje zube slične lopatama) i mastodoni. Do danas su preživjeli samo slonovi.
Priznate se tri vrste roda Deinotherium, i sve tri su vrlo velike. Deinotherium giganteum je tipična vrsta i opisan je iznad. On je pretežno kasnomiocenska vrsta i jedina je poznata vrsta koja je nastanjivala prostor oko Sredozemnog mora. Posljednja populacija je nastanjivala Rumuniju tokom srednjeg pliocena (prije 2 do 4 miliona godina). U općini Eppelsheim (Njemačka) je 1836. godine pronađena cijela lubanja dužine od 1,2 m i širine 0,9 m, što ukazuje na to da je ta životinja prelazila veličinu današnjih slonova. Deinotherium indicum je bio azijska vrsta koja je nastanjivala prostore Indije i Pakistana. Izdvaja se po krupnijim zubima i izraštaje od 4. predkutnjaka do 3. kutnjaka. D. indicum se pojavio sredinom miocena i bio je najčešći tokom kasnog miocena. Izumro je prije oko 7 miliona godina (kasni miocen). Deinotherium bozasi je bio afrička vrsta. Karakterističan je po užoj nosnoj dolini i manjim ali više pozicioniranim nosnicama, višom i užom lubanjom i kraćom čeljusnom simfizom nego kod druge dvije vrste. D. bozasi se pojavio na početku kasnog miocena i nastavio živjeti nakon što su druge dvije vrste izumrle. Najmlađi fosili potiču iz formacije Kanjera u Keniji, starosti od oko milion godina (rani pleistocen).
Opis[uredi | uredi kod]
Dentalna formula vrste D. giganteus je 0-0-2-3/1-0-2-3 sa vertikalnom zamjenom obraznih zuba. Imao je dvije skupine bilofodontnih i trilofodontnih zuba. Kutnjaci i zadnji predkutnjaci bili su slični kao kod tapira, rubi za rezanje vertikalno postavljeni - te osobine pokazuju da su se pripadnici Deinotheriidae vrlo rano odvojili od ostalih slonova; ostali predkutnjaci služili su za drobljenje. Lubanja je bila kratka, niska i ravna na vrhu (za razliku od razvijenijih surlaša koji su imali više i kupolastije čelo; to ukazuje na to da su pripadnici Deinotheriidae bili manje inteligentni od ostalih surlaša), sa vrlo velikim i izdignutim Condylus occipitalis. Nosni otvor je ograničen i velik, što ukazuje na to da im je surla bila velika. Rostrum je bio dug, a udubljenja na njemu široka. Čeljusna simfiza (u donjoj čeljusti) vrlo je duga i zakrivljena prema dolje što je, zajedno s kljovama zakrivljenim prema nazad, osobina karakteristična za grupu Deinotheriidae; nisu imali gornje kljove.
Paleoekologija[uredi | uredi kod]
Mnogo se raspravlja o načinu na koji Deinotherium koristi svoje neobične kljove. Moguće je da ih je koristio za iskopavanje podzemnih dijelova biljaka kao što su korijen i krtola, za povlačenje grana prema dolje kako bi ih slomio i došao do lišća, ili za guljenje meke kore sa drveta. Fosili Deinotheriuma otkriveni su na nekoliko nalazišta u Africi gdje su pronađeni i ostaci čovjekovih prethistorijskih srodnika.
Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]
Deinotherium je nastanjivao dijelove Azije, Afrike i Evrope. Adrienne Mayor je u djelu The First Fossil Hunters: Paleontology In Greek and Roman Times predložio ideju da su njegovi ostaci koje su ljudi nalazili u Grčkoj podstakli nastanak mitova o divovima. Jedan zub pronađen u plitkim miocenskim slojevima tla na Kreti[1] ukazuje na to da je Kreta bila bliža ili čak i povezana sa glavnim kopnom tokom mesinske krize saliniteta (perioda drastičnog isušivanja Sredozemnog mora).
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Athanassiou, A. 2004. On a Deinotherium (Proboscidea) finding in the Neogene of Crete. Carnets de Géologie/Notebooks on Geology.
- Carroll, R.L. (1988), Vertebrate Paleontology and Evolution, WH Freeman & Co.
- Colbert, E. H. (1969), Evolution of the Vertebrates, John Wiley & Sons Inc (2nd ed.)
- Harris, J.M. (1976) Evolution of feeding mechanisms in the family Deinotheriidae (Mammalia: Proboscidea). Zool. J. Linn. Soc. 56: 331-362
- Athanassios Athanassiou, On a Deinotherium (Proboscidea) finding in the Neogene of Crete Arhivirano 2012-07-21 na Wayback Machine-u: abstract
Chisholm, Hugh, ur. (1911) „Dinotherium” Encyclopædia Britannica Eleventh Edition (11th izd.) Cambridge University Press
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
