Dejtonski mirovni sporazum

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Daytonski sporazum)
Zaraćene strane: srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, bosanski predsjednik Alija Izetbegović i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, potpisuju Dejtonski sporazum.

Daytonski mirovni sporazum (ili jednostavnije Dejtonski sporazum ili Dayton), pravni je akt sporazumnog karaktera parafiran u vojnoj zračnoj luci Wright-Patterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, da bi se zvanično prekinuo Rat u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do 1995. Sporazum se naročito bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem Bosne i Hercegovine.

Konferencija je trajala od 1. do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra. Sadašnja upravna struktura Bosne i Hercegovine i sastav vlade neki su od rezultata dogovora.

Dejtonski sporazum je značajan jer je pridonio završetku rata, ali je ozvaničio ratne granice i etničke podjele.[1] Premda je svrha Dejtonskog sporazuma bila da se posle priznavanja faktičkog stanja na terenu, tj. postojanja dva entiteta, postepeno otpočne sa stvaranjem novih i funkcionalnih institucionalnih okvira na nivou Bosne i Hercegovine, do toga još uvek nije došlo.[2]

Proces[uredi - уреди]

Dejtonski sporazum je bio kulminacija tzv. šatl (Shuttle) diplomatije koju je odpočeo Richard Holbrooke sa svojim timom pod sponzorstvom SAD-a. Šatl se sastojao od posredničke diplomatije između zaraćenih strana. Jednostavnije gledano kontakt grupa šatl diplomatije je igrala ulogu kurira i moderatora koji su proslijeđivali i moderirali zahtijeve zaraćenih strana.

Mnoge osnove i preduslovi Dejtonskog sporazuma započeli su zapravo šatl diplomatijom još godinu dana prije završne konferencije. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Dejtonski sporazum bio zasnovan je bila podjela Bosne i Hercegovine po ključu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa.

Ipak pored mnogih usaglašnih dijelova sporazuma Dejtonski sporazum je djelovao da usaglasi dogovor o problematičnim pitanjima neke od kojih su bile

Dejtonsko razgraničenje

Pravne i državne nagodbe:

  • Priznanje Bosne i Hercegovine od strane susjednih država
  • Sastav vlade
  • Podjela vlasti između države i entiteta
  • Institucije
  • Glasanje i povratak izbjeglica

Teritorijalne nagodbe:

  • Status i samoodrživa deblokada Sarajeva
  • Goražde koridor
  • Posavska teritorija
  • Brčko koridor
  • Zapadna Slavonija

Iako su mnoge stvari bile dogovorene, Dejtonski sporazum je bio proglašen neuspjelim pola sata prije zatvaranja konferencije pošto bosanska strana nije htjela da prihvati finalnu nagodbu. Sporazum je ipak uspio nakon što je zadnjem momentu donesena odluka da će se arbitraža u vezi sa brčanskim koridorom odraditi u naknadnom periodu.

Djelovi sporazuma[uredi - уреди]

Bosna i Hercegovina
Coat of arms of Bosnia and Herzegovina.svg

Članak je dio serije:
Politika i uprava
Bosne i Hercegovine



Druge države
pogledaj  razgovor  uredi

Sporazum se sastoji od sledećih dokumenata:

  1. Aneks 1-A: Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rešenja
  2. Dodatak B Aneksu 1-A: Sporazum između Republike Bosne i Hercegovine i NATO pakta o statusu NATO-a i njihovih članova.
  3. Aneks 1-A: Sporazum između Republike Hrvatske i NATO pakta o statusu NATO-a i njihovih članova.
  4. Aneks 1-A: Sporazum između Savezne Republike Jugoslavije i NATO pakta o tranzitnim aranžmanima za operaciju mirovnog plana.
  5. Aneks 1-B: Sporazum o regionalnoj stabilizaciji
  6. Aneks 2: Sporazum o međuetničkoj granici i povezanim pitanjima
  7. Aneks 3: Sporazum o izborima
  8. Aneks 4: Ustav Bosne i Hercegovine (odnosno Aneks I. Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primanjivati u Bosni i Hercegovini i Aneks II. Prelazne odredbe sa izjavama)
  9. Aneks 5: Sporazum o arbitraži
  10. Aneks 6: Sporazum o ljudskim pravima (odnosno Aneks I. Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primanjivati u Bosni i Hercegovini)
  11. Aneks 7: Sporazum o izbeglicama i raseljenim osobama
  12. Aneks 8: Sporazum o komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika
  13. Aneks 9: Sporazum o osnivanju javnih preduzeća u Bosni i Hercegovini
  14. Aneks 10: Sporazum o civilnom sprovođenju mirovnog rešenja
  15. Aneks 11: Sporazum o međunarodnim policijskim snagama
  16. Sporazum o parafiranju Opšteg mirovnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
  17. Završna izjava sudije o mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini
  18. Sporazum o stvaranju Federacije Bosne i Hercegovine, zaključen u Dejtonu 10. novembra 1995. godine
  19. Aneks na Sporazum o stvaranju Federacije Bosne i Hercegovine zaključen u Dejtonu - Dogovorena načela za prelazni statut za grad Mostar
  20. Sporazum o uspostavljanju zajedničkog veća o saradnji
  21. Sporazum o početku povratka prognanih u gradove Jajce, Bugojno, Stolac i Travnik
  22. Sporazum o povratku izbeglica u područje Velike Kladuše i Cazina
  23. Elementi dogovorenih principa za Sarajevo
  24. Sporazum o odnosima strana

Protivljenja[uredi - уреди]

Srpska pravoslavna crkva je tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji odbacila gotovo sve mirovne planove, uključujući i Dejtonski sporazum.[3] Dejtonskom sporazumu su se naročiti protivili Srbi, koji su početkom rata zaposeli najveći deo Bosne i Hercegovine, pa su očekivali da im se to prizna mirovnim sporazumom. Dobrica Ćosić je o Dejtonskom sporazumu govorio:

Wikicitati „U nekakvom Dejtonu, u vazduhoplovnoj bazi, u američkoj državi Ohajo, održava nam se "Berlinski kongres". Repriza suđenja srpskom narodu; repriza presude njegovoj težnji za ujedinjenjem i svojom državom; repriza krojenja granica srpskom narodu; repriza nagrađivanja srpskih neprijatelja... Sada je naše stanje porazno i žalosno. Izgubili smo Mostar i Sarajevo, dva kulturna centra srpskog naroda preko Drine.[4]

Kritike[uredi - уреди]

Daytonski mirovni sporazum danas je po mnogima prevaziđen i kritiziraju ga uglavnom sve tri bosanske strane, mada se službena srpska politika iz Banja Luke protivi njegovoj promjeni, videći u njima rušenje Republike Srpske, koja je kao pojam sporazumom i formalno potvrđena. U svakodnevnom praktičnom životu savremene Bosne 21. vijeka vidljivo je da Daytonski sporazum spriječava svaki imalo smjeliji i življi napredak zemlje u pravcu reintegracije i rekonstrukcije građanskog društva, kakvo je Bosna znala do 1992. godine, a Dayton se djelimično pokazuje i kao smetnja na putu Bosne i Hercegovine ka euroatlantskim integracijama, koji predviđa efikasniji, jednostavniji i transparentniji upravni aparat, kojeg Bosna i Hercegovina, sastavljena od dva entiteta i jednog distrikta, odnosno desetak kantona na daljnjem nivou vlasti, nikako nema. Nekoliko internacionalnih konferencija zadnjih godina pokazalo je neodrživost promjene Daytona, koja se kao težak, mučan, ali i efikasan proces već dešava na djelu u zemlji, čime će Bosna i Hercegovina jednog dana preći iz tzv. Daytonske u tzv. Briselsku fazu, fazu aktivnih euroatlantskih integracija.

Izvori[uredi - уреди]

Vidi još[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]