David Perović
David (Perović) | |
---|---|
1953. | jul 1953. |
Đurakovac | ĐurakovacFNRJ |
Datum smrti: | [[]] [[]] |
Mesto smrti: | () |
1953.
David (Perović; Đurakovac, FNRJ, 17. jul 1953) je episkop kruševački i vanredni profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Biografija[uredi | uredi kod]
David Perović je rođen 17. jula 1953. godine u Đurakovcu, na Metohiji, na prostoru Eparije raško-prizrenske. Osnovnu školu je pohađao u Istoku, Đurakovcu i Peći. Gimnaziju je završio u Peći (1972).
Bavio se studijama književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, a filmskom i televizijskom režijom na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu (1972—1976). Teologiju je studirao na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu (1977—1983).
Monaški postrig je primio u carskoj Lavri Visoki Dečani (1983). Predavao je kao suplent u bogoslovijama Sveta tri jerarha u Krki, i Svete braće Kirila i Metodija u Prizrenu (1983—1989).
Pripremao je doktorski rad na temu „Zajednica Duha svetoga po učenju Svetog Vasilija Velikog“, u klasi patrologa Stilijanosa Papadopulosa, na teološkom fakultetu u Atini (1989—1994). Kao asistent, a zatim kao docent, on kontinuirano predaje hrišćansku etiku (sa asketikom) i asketsko bogoslovlje, na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1995—2010). Studija civilizacija slike (simvol, slika, znak), i ostali objavljeni radovi (25), priznati su mu kao ekvivalent magistarskim studijama i radu na matičnom fakultetu (1996).
Bogoslovske predmete dogmatiku i etiku, predavao je na Duhovnoj akademiji Svetog Vasilija Ostroškog u Srbinju (1995—1997).
Bavio se francuskom filologijom na Sorboni i na Francuskoj alijansi za jezike u Parizu (1995—1997. i 1999).
Započeo je doktorski rad na temu „Hristologija Svetog Maksima Ispovednika na osnovu Pisama XII—XV i XIX-og“ (1999) u Školi za visoke studije pri Sorboni, u klasi profesora Alena L-Buljueka, patrologa.
Učestvovao je u crkvenoj misiji za prijem pravoslavnih starokalendaraca Francuza — Oksitanaca (oblast Gaskonja) u krilo Srpske pravoslavne crkve, kao i u pregovorima sa Francuzima, pripadnicima Pravoslavne katoličke francuske crkve (LECOF), radi njihovog prijema u krilo Eparhije za Francusku i zapadnu Evropu.
Doktorski rad na dogmatsko-patrološku temu „Pnevmatologija Svetog Vasilija Velikog“, odbranio je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (2002).
Godine 2002. postavljen je za docenta na Katedri za hrišćansku etiku (s asketikom). U međuvremenu je postavljen za predavača na Katedri za asketsko bogoslovlje (opšti smer) matičnog fakulteta (2005—2007).
Banatski nikanorl[uredi | uredi kod]
Na prolećnom redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC održanom od 16. do 26. maja 2011. godine, jerođakon dr David Perović izabran je za prvog episkopa obnovljene Episkopije kruševačke. Hirotoniji i ustoličenju u Kruševcu, u Sabornom hramu Sv. Velikomučenika Georgija, 24. jula 2011, prethodilo je rukopoloženje u čin jeromonaha od strane patrijarha srpskog Irineja na Spasovdan, 2. juna (po novom kalendaru), u Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu, te proizvođenje u čin protosinđela na Petrovdan, 12. jula, u Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, i u čin arhimandrita dana 17. jula, u Hramu Svetog apostola Luke na Košutnjaku, takođe od strane patrijarha Irineja. Ustoličen je 24. jula 2011. u Crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Kruševcu od strane patrijarha srpskog Irineja. [1][2]
Radovi[uredi | uredi kod]
Svoje radove i prevode objavljuje u crkvenim časopisima, i kod drugih izdavača. Saradnik je na knjigama, udžbenicima, časopisima, monografijama, zbornicima, antologijama, kao i na prevodima (bogoslovski tekstovi, himnografija, veronauka, književnost, teorija i egzegeza filma, filosofija, nauka). Prevodi sa grčkog, francuskog, engleskog i ruskog. Objavljuje knjige.
Sarađivao je u nastanku dokumentarnih filmova i televizijskih emisija i serijala (Bukvar Pravoslavlja, Veroučitelj u kući, Crkva i jezik, Planeta Kosovo, Karžes—vrata Orijenta, Život po Jevanđelju). Saosnivač je i scenarista filmskog studija Naos, pri Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu, i u okviru Izdavačkog fonda AEM/ SPC-e.
Učesnik je domaćih i međunarodnih hrišćanskih skupova i festivala (Beograd, Fruška gora, Ohrid, Struga, Teze, Lavardak, London, Eseks, Torino, Moskva, Optina, Nitrijska pustinja, Roterdam), teoloških i naučnih simpozijuma (Beograd, Atina, Aleksandrupolis, Solun, Pariz, Oksford, Kairo, Jaš, Sibiu, Boze, Srbinje, Zagreb, Peroj) i tribina (Beograd, Novi Sad, Subotica, Požarevac, Prijepolje, Podgorica, Niš, Kragujevac, Lazarevac, Trebinje, Peć).
Vidi još[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- Izabran prvi Episkop obnovljene Episkopije kruševačke[mrtav link]
- Spasovdan - slava Grada Beograda i Vaznesenjske crkve[mrtav link]
- Proslava Petrovdana u Topčideru Arhivirano 2017-02-14 na Wayback Machine-u
- Dečije radosti u porti hrama Svetog Luke na Košutnjaku[mrtav link]
Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]
- Zvanična stranica Eparhije kruševačke
- Biografija episkopa kruševačkog Davida[mrtav link]
- Beogradski kulturni klub: Intervju sa vladikom kruševačkim Davidom Perovićem[mrtav link]
- Vladika kruševački David: Intervju za POBEDU[mrtav link]
- Vladika David: Intervju za Politikin zabavnik (SPC, 12. decembar 2011)[mrtav link]
Prethodnik: - |
episkop kruševački 2011— |
Nasljednik: - |