Daniel Costantini
| ||
| Država |  Francuska
| |
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Datum rođenja | 31. listopada 1943. | |
| Mjesto rođenja |  Marseille, Francuska
| |
| Podaci o klubu | ||
| Klub | u mirovini | |
| Juniorski klubovi | ||
| Godina | Klub | |
| 1949 – 1959 | Stade Marseillais UC
| |
| Profesionalni klubovi | ||
| Godina | Klub | Uta. (gol.) |
| 1959 – 1973 | Stade Marseillais UC
|
|
| Reprezentacija | ||
| Godina | Uta. (gol.) | |
| – | Francuska
|
10 (?) |
| Trenirane momčadi | ||
| 1973 – 1985 1985 – 2001 |
Stade Marseillais UC.svg){kind=small} Francuska
| |
Daniel Costantini (Marseille, 31. listopada 1943.) je umirovljeni francuski rukometaš i reprezentativac te bivši trener te izbornik rukometne reprezentacije Francuske.
Costantinijeva rukometna karijera bila je obilježena s 25 godina igranja u klubu Stade Marseillais Université Club, za kojg je potpisao još 1949. kao junior, a umirovio se 1973. S klubom je osvojio jedno juniorsko prvenstvo i tri seniorska, a zaradio je i ukupno 10 nastupa za reprezentaciju.
Nakon umirovljenja 1973., Costantini je ostao u Marseilleu kao trener svog kluba i to punih 12 godina, kada je, 1985. godine, preuzeo reprezentaciju. U gotovo 20 godina na mjestu izbornika, Costantini je uspio etablirati Francusku kao rukometnu silu i uspio je složiti reprezentaciju u kojoj su igrale igračke legende kao što su Jackson Richardson, Stéphane Stoecklin i Bruno Martini, ali i dio kasnije Onestine generacije - Omeyer, Bertrand Gille, Jérôme Fernandez. Nakon samo 7 godina rada, Cnstantini je 1992. u Barceloni uspio osvojiti prvu medalju na međunarodnom natjecanju za Francusku. Radilo se o brončanoj medalji s Olimpijskih igara. Upravo po tome, reprezentacija je dobila nadimak Les Bronzés. Sljedeće godine, Costantini je osvojio i srebro na svjetskom prvenstvu u Švedskoj.
Ipak, 1995. godina bila je prekretnica kako za Constantinija tako i za reprezentaciju. Les Barjots (Luđaci), koji su nadimak dobili po stilu igre, a okosnicu istih činili su Denis Lathoud, Jackson Richardson i Frédéric Volle, osvojili su svjetsko zlato u Islandu 1995. i tako započeli uspješnu seriju francuske reprezentacije. Costantini je u sljedećih 6 godina osvojio još jedno 4. mjesto na Olimpijadi i jednu svjetsku broncu, a kulminacija njegova mandata na klupi bilo je Svjetsko prvenstvo 2001. u Francuskoj. Costantinijeva momčad furiozno je iskoristila domaći teren i na turniru ostvarila sve pobjede i sa stopostosnim učnikom osvojila svoje drugo svjetsko zlato.
Ipak, to je označilo i smjenu generacija (dobar dio Costantinijevih Barjotsa se reprezentativno umirovio), a sa svojim igračima otišao je i Costantini, kog je zamijenio Claude Onesta, koji će još više unaprijediti francuski rukomet. Nakon odlaska iz reprezentacije, Costatini se povukao iz rukometa te danas radi kao novinar i komentator specijaliziran za rukometne analize.
 | ||
