Ctenochasma
| Ctenochasma | |
|---|---|
| |
| Fosilni primjerak mlade jedinke C. elegans | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Red: | †Pterosauria |
| Porodica: | †Ctenochasmatidae |
| Potporodica: | †Ctenochasmatinae |
| Rod: | †Ctenochasma Meyer, 1852 |
| Sinonimi | |
|
Ptenodracon | |
Ctenochasma ("čeljust-češalj") je rod kasnojurskih pterosaura iz podreda Pterodactyloidea. Trenutno su priznate tri vrste: C. roemeri (nazvan u čast Friedricha Adolpha Roemera), C. taqueti i C. elegans. Njihovi fosilizirani ostaci pronađeni su u solnhofenskom krečnjaku u Bavarskoj (Njemačka), "Grupi Purbeck" na sjeveroistoku Njemačke i u Calcaires tâchetés u istočnoj Francuskoj.
Opis[uredi | uredi kod]
Ctenochasma se ističe prije svega po svojim brojnim (kod odraslih preko 400), dugim, tankim, zakrivljenim i gusto zbijenim zubima, koji su se nalazili u njenoj dugoj i uskoj čeljusti. Zubi su bili toliko gusto zbijeni da su stvarali češalj, a kod odraslih su stršili van iz čeljusti, formirajući korpu, koju su vjerovatno koristili za filtriranje hrane, grabeći vodu i cijedeći je kako bi u čeljusti ostali maleni beskičmenjaci. Čeljust se malo krivila prema gore, a na vrhu je bila obla. Zubi su bili ograničeni na prednju polovinu čeljusti.[1]
Najmanja vrsta, Ctenochasma elegans, imala je raspon krila od samo 25 cm. Ctenochasma se ističe po svojim ustima, u kojima se nalazilo do 260 dugih, tankih, češljastih zuba. Odrasle jedinke roda Ctenochasma imale su koštanu krestu duž lubanje, koja se ne može naći kod mladunaca.[2]
Usporedbe beonjačnih prstenova kod Ctenochasma elegans, Ctenochasma taqueti i današnjih ptica i gmazova ukazuju na to da su ti taksoni bili noćne životinje i da su se možda ponašali slično današnjim noćnim morskim pticama. To je možda također pokazatelj podjele niša sa pterosaurima iz istog vremena koji su bili aktivni tokom dana, kao što su Pterodactylus i Scaphognathus.[3]
Vrste[uredi | uredi kod]
Naziv Ctenochasma roemeri je 1852. stvorio njemački paleontolog Christian Erich Hermann von Meyer za jednu donju čeljust punu gusto zbijenih zuba.[4] Drugoj vrsti, C. gracile, naziv je 1862. dao Oppel na osnovu zdrobljene lubanje.[5] Međutim, godinu ranije Wagner je opisao jedan potpuniji primjerak koji vjerojatno pripada istoj vrsti i nazvao ga je Pterodactylus elegans. Budući da je naziv elegans nastao prije gracile, ta se vrsta danas naziva Ctenochasma elegans. Još jedan primjerak za kojeg se smatralo da je pripadao mladuncu Pterodactylusa, P. brevirostris (drugi imenovani pterosaur, koji je kasnije smješten u svoj vlastiti rod, Ptenodracon), vjerovatno predstavlja mladunca roda Ctenochasma.[6] Još jednu vrstu, C. porocristata, Paul de Buisonjé je imenovao 1981. godine. Međutim, razlikovao se od ostalih prije svega po prisustvu kreste duž njuške, što se kasnije pokazalo osobinom koja je u vezi s rastom i spolom, a ne vrstom.[2]
Četvrtu vrstu opisao je (ali ne i imenovao) Philippe Taquet 1972. godine.[7] Jedan primjerak, koji se sastojao od nepotpune lubanje s čitavom moždanom šupljinom, pronađen je u Francuskoj i smješten u zbirku Muzeja Saint-Dizier. Detaljna usporedba sa ostalim primjercima roda Ctenochasma iz 2004. potvrdila je da je u pitanju nova vrsta.[1] U čast Taquetovom radu na tom primjerku, Christopher Bennett je tu vrstu 2007. nazvao C. taqueti.[8]
Klasifikacija[uredi | uredi kod]
Kladogram slijedi Andres, Clark & Xu, 2014.[9]
| Ctenochasmatidae |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Jouve, S. (2004). „Description of the skull of a Ctenochasma (Pterosauria) from the latest Jurassic of eastern France, with a taxonomic revision of European Tithonian Pterodactyloidea”. Journal of Vertebrate Paleontology 24 (3): 542–554. DOI:10.1671/0272-4634(2004)024[0542:dotsoa]2.0.co;2.
- ↑ 2,0 2,1 Bennett, S.C. (1996). „Year-classes of pterosaurs from the Solnhofen Limestone of Germany: Taxonomic and Systematic Implications”. Journal of Vertebrate Paleontology 16 (3): 432–444. DOI:10.1080/02724634.1996.10011332.
- ↑ Schmitz, L.; Motani, R. (2011). „Nocturnality in Dinosaurs Inferred from Scleral Ring and Orbit Morphology”. Science 332 (6030): 705–8. DOI:10.1126/science.1200043. PMID 21493820.
- ↑ von Meyer, C.E.H. (1852). "Ctenochasma Roemeri." Paläontographica, 2: 82–84 & pl. 13.
- ↑ Oppel A. (1862). "Über Fährten im lithographischen Schiefer. Paläontologische Mitteilungen aus dem Museum des Koenigl." Bayrischen Staates, ed. A. Oppel, vol. 1, pp. 121–125 & pl. 39. Stuttgart: Ebner & Sembek.
- ↑ Bennett, S. Christopher (2013). „New information on body size and cranial display structures of Pterodactylus antiquus, with a revision of the genus”. Paläontologische Zeitschrift in press. DOI:10.1007/s12542-012-0159-8.
- ↑ Taquet, P. (1972). „Un crane de Ctenochasma (Pterodactyloidea) du Portlandien infe rieur de la Haute-Marne, dans les collections du Musee de St-Dizier”. Comptes Rendus de l’Academie des Sciences 174: 362–364.
- ↑ Bennett, S.C. (2007). „A review of the pterosaur Ctenochasma: taxonomy and ontogeny”. Neues Jahrbuch für Geologie und Paläontologie - Abhandlungen 245 (1): 23–31. DOI:10.1127/0077-7749/2007/0245-0023.
- ↑ DOI:10.1016/j.cub.2014.03.030
This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand