Crnomorska flota

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Crnomorska flota
Черноморский флот

Grb Crnomorske flote
Osnovana 13. maj 1783.[1]
Država  Rusija
Uloga pomorski rat
Sjedište Sevastopolj, Republika Krim
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
viceadmiral Aleksandar Vitko

Crnomorska flota (ruski: Черноморский флот) je dio ratne mornarice Ruske Federacije, nasljednik nekadašnje sovjetske Crnomorske flote koja je jedno vrijeme imala ambiciju postati rival američkoj Šestoj floti na Mediteranu.

Historija[uredi | uredi kod]

Crnomorsku flotu osnovao je knez Potemkin 13. maj 1783., nakon ruske anaksije Krima 1783. Istovremeno sa osnivanjem flote, građen je i Sevastopolj, kao glavna pomorska baza te flote i brodogradilište u Nikolajevu. Osnivanje Crnomorske flote, bio je logički nastavak ruske ekspanzionističke politike prema jugu i Osmanskom carstvu, koja je započela u 18. vijeku, jer je Rusiji trebala flota sposobna da se suprostavi Osmanlijama na Crnom moru.

Crnomorska flota dokazala se već 1790. pobjedama nad Osmanlijama u Rusko-turskom ratu 1787.-1792., kao i pobjedama nad istom flotom u Prvom svjetskom ratu. Uspješno se nosila sa rumunjskom flotom na početku Drugog svjetskog rata, kao i sa gruzijskom mornaricom za vrijeme Rata u Južnoj Osetiji.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza - Ukrajina je 1992. tražila da cjelokupna flota pripadne njoj[1], na što je Rusija rezultno odgovorila da flota pripada njoj. To natezanje oko flote završilo je njenom podjelom 1997.

Ruska Crnomorska flota, dovela je i do najnovije krize oko Krima početkom 2014. naime pristajanje pro-ruskog predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča 2010. da Rusiji produži zakup na luku u Sevastopolju do 2042.[1] doveo je do demonstacija i njegovog rušenja, ali i ocjepljenja Krima.

Karakteristike[uredi | uredi kod]

Podmornica u Sevastopolju

Ruska Crnomorska flota nakon podjele sa Ukrajinom ima 41 ratna broda i 2 podmornice, koje poslužuje 11 000 oficira, podoficira i mornara, uključujući i marince.

Brodovi te flote stacionirani su po Crnom i Azovskom moru, ali ih je najviše u Sevastopolju koji je ostao sinonim za tu flotu.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Black Sea Fleet (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 26. 03. 2014. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]