Crnomorska flota

Izvor: Wikipedia
Crnomorska flota
Черноморский Флот
Sleeve Insignia of the Russian Black Sea Fleet.svg
Grb Crnomorske flote
Osnovana 13. maj 1783. [1]
Država  Rusija
Uloga pomorski rat
Sjedište Sevastopolj, Republika Krim
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
viceadmiral Aleksandar Vitko

Crnomorska flota (ruski: Черноморский Флот) je dio ratne mornarice Ruske Federacije, nasljednik nekadašnje Sovjetske Crnomorske flote koja je jedno vrijeme imala ambiciju postati rival američkoj šestoj floti na Mediteranu.

Historija[uredi - уреди]

Crnomorsku flotu osnovao je knez Potemkin 13. maj 1783., nakon ruske anaksije Krima 1783. Istovremeno sa osnivanjem flote, građen je i Sevastopolj, kao glavna pomorska baza te flote i brodogradilište u Nikolajevu. Osnivanje Crnomorske flote, bio je logički nastavak ruske ekspanzionističke politike prema jugu i Osmanskom carstvu, koja je započela u 18. vijeku, jer je Rusiji trebala flota sposobna da se suprostavi Osmanlijama na Crnom moru.

Crnomorska flota dokazala se već 1790. pobjedama nad Osmanlijama u Rusko-turskom ratu 1787.-1792., kao i pobjedama nad istom flotom u Prvom svjetskom ratu. Uspješno se nosila sa rumunjskom flotom na početku Drugog svjetskog rata, kao i sa gruzijskom mornaricom za vrijeme Rata u Južnoj Osetiji.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza - Ukrajina je 1992. tražila da cjelokupna flota pripadne njoj[1], na što je Rusija rezultno odgovorila da flota pripada njoj. To natezanje oko flote završilo je njenom podjelom 1997.

Ruska Crnomorska flota, dovela je i do najnovije krize oko Krima početkom 2014. naime pristajanje pro-ruskog predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča 2010. da Rusiji produži zakup na luku u Sevastopolju do 2042. [1]doveo je do demonstacija i njegovog rušenja, ali i ocjepljenja Krima.

Karakteristike[uredi - уреди]

Ruska Crnomorska flota nakon podjele sa Ukrajinom ima 41 ratna broda i 2 podmornice, koje poslužuje 11 000 oficira, podoficira i mornara, uključujući i marince.

Brodovi te flote stacionirani su po Crnom i Azovskom moru, ali ih je najviše u Sevastopolju koji je ostao sinonim za tu flotu.[1]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 "Black Sea Fleet" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/1434526/Black-Sea-Fleet. pristupljeno 26. 03. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди]