Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku
| |
|---|---|
| Lokacija | Dubrovnik, Hrvatska |
| Koordinate | 42°38′26″N 18°06′37″E / 42.6406833311389°N 18.110339641571°E |
| Arhitekt | Marino Gropelli |
| Godine izgradnje | 1706.–1715. |
| Religija | Katoličanstvo |
| Patron | sv. Vlaho |
| Arhitektonski stil | barok |
Crkva sv. Vlaha je barokna crkva na Trgu Luža u Dubrovniku.
Povijest[uredi | uredi kod]
Barokna crkva sv. Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika, sagrađena je na mjestu starije romaničke crkve (14. stoljeće), koja je preživjela veliki potres 1667., ali je izgorjela u požaru 1706. godine. Crkva je oštećena u potresu godine 1979., a u Domovinskom ratu (1991. - 1992.) oštećena je pogodcima, najjače na krovu i sjevernom pročelju.
Veliko vijeće 26. veljače 1348. donosi odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis, na mjestu gdje je i današnja (barokna), ispred Vijećnice. Iz odluke o izgradnji nove crkve sv. Vlaha na navedenome mjestu još se može iščitati želja Dubrovčana za stjecanjem neovisnosti o mletačke vlasti, posebice ako se uzme u obzir arhivski podatak da je dubrovački nadbiskup Ilija Saraka postavio temeljni kamen crkve.[1]
Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine po nacrtima mletačkog graditelja Marina Gropellija. Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred njega su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667. Kip je preživio i potres i požar u crkvi. Svake se godine 3. veljače u Dubrovniku slavi Festa sv. Vlaha.
Vidi još[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ hrcak.srce.hr/file/120985 Ivica Žile, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku
Literatura[uredi | uredi kod]
- Kruno Prijatelj: "Barok u Dalmaciji", u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982.
