Crkva brvnara u Takovu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Crkva Svetog Đorđa u Takovu

Naziv crkve Crkva svetog Đorđa
LokacijaTakovo, Gornji Milanovac, Srbija
Izgrađena 1795.
Obnovljena 1935.

Crkva Svetog Đorđa je jedna od najstarijih crkvi brvnara u Srbiji, a ujedno i jedna od najpoznatijih. Nalazi se u selu Takovu kod Gornjeg Milanovca. Istorija ove crkve vezana je za podizanje Drugog srpskog ustanka. U ovoj crkvi su se, na Cveti 1815. godine, nakon što je Miloš Obrenović podigao ustanak, pričestili okupljeni ustanici i zakleli na vernost Milošu Obrenoviću. Spomenik je kulture. Pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve.

Građenje crkve[uredi | uredi kod]

Podignuta je 1795. godine, na mestu starije građevine iz 1724. godine. Ima pravogougaonu osnovu sa polukružnom apsidom. U osnovi je jednobrodna građevina. Temelji na koje je postavljena su od tesanog kamena. Na njih su postavljena, takođe tesana, brvna od hrastovine. Krov je strm, dvovodan, pokriven hrastovim daščicama - sitnim klisom (hrastovom šindrom). Sa ulazne strane i iznad apsidalnog dela je zaobljen. Na rogljevima krova su dva velika drvena krsta [1].

Unutrašnjost crkve je podeljena na oltarski i glavni prostor, glavni brod. Izrada crkve je jednostavna ali veoma precizna. Dvoja crkvena vrata su bogato obrađena i ukrašena duborezom.[1]

Crkvu su sagradili majstori iz Osata, iz Istočne Bosne (Osaćani). Oni su izradili i bogatu dekoraciju crkve koja je posebno upečatljiva na vratima, na dovratnim i na nadvratnim gredama, gde se u ornamentici vide islamski uticaji. Prilikom obnove crkve 1935, prekrivena je novim klisom i tada joj je zemljani pod izbetoniran.[1]

Istorija[uredi | uredi kod]

Crkva je u istoriji Srbije ostala najbolje zapamćena po dizanju Drugog srpskog ustanka od strane Miloša Obrenovića. 11/23. aprila 1815. godine, na Cveti, nakon što je Miloš Obrenović na Sastanku u Takovu podigao ustanak i pozvao ustanike na pobunu, Miloš i ustanici su došli u crkvu u Takovu da se pričeste i tom prilikom se zakleli na vernost Milošu Obrenoviću i Srbiji, „na krst časni i slobodu zlatnu“ [1].

Predanje[uredi | uredi kod]

Zvonik crkve u Takovu

Milenko S. Filipović piše, po kazivanju meštana, kako je u selu bio jedan čobanin zvani Porča. Stalno je čuvao ovce na mestu gde se nalazila crkva koja je kasnije spaljena. Naišli su Turci sa Rudnika terajući stoku, pa ugledavši Porču povedu i njega da im pomogne stoku goniti. S njima Porča stigne do Bosne i tamo ostane u službi kod nekog Turčina. Pokaže se dobar te ga ovaj posini, a kad Turčin umre, Porči ostane veliko imanje i bogatstvo u nasleđe. Živeo je u Sarajevu. Tamo se i poturčio. Kao bogat čovek seti se sela u kome je odrastao i ovce čuvao. Dođe u njega i podigne crkvu na mestu gde je ona ranije bila i kod koje je nekad davno ovce čuvao. Zatim tu naseli svoju familiju Vasilijeviće, koje su po njemu zvali Porčići, a koji su kasnije izumrli.

Za priču o Porči vezan je i neki Cvetko. Smatra se da je on bio od Popovića i da su ga Turci, zbog toga što je bunio narod protiv njih, ubili i stavili na točak. Mesto njegove pogibije i izvor u blizini prozvali su Cvetkovac. Narod ga je sahranio na crkvenom zgarištu jer je crkva u to vreme bila spaljena. Priča se da je Porča crkvu iznova podigao za dušu Cvetkovu i da je zbog njegovog jatakovanja sa hajducima i Porča bio osuđen na velike batine.

Porčića je bilo u selu Klatičevu. Kad je kralj Aleksandar Obrenović dolazio u Takovo 1891. godine, jedan Porčić iz Klatičeva „predao mu je takovsku crkvu kao svoju“ [2].

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Radoš Gačić: Crkva brvnara u Takovu Arhivirano 2009-09-18 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  2. Milenko S. Filipović: Takovo

Literatura[uredi | uredi kod]