Crkva brvnara u Darosavi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Crkva brvnara svetih apostola Petra i Pavla u Darosavi
Naziv crkve Hram svetih apostola Petra i Pavla
LokacijaDarosava, Aranđelovac, Srbija
Izgrađena 1832.

Crkva brvnara svetih apostola Petra i Pavla u Darosavi, izgrađena 1832. godine, nalazi se na tromeđi Kruševice, Progoreoca i Darosave, na zaravni - malom platou pored same železničke pruge Aranđelovac - Lajkovac, na oko 3 km prema Rudovcima i na oko 1 km od puta Darosava – Venčani.

Istorijat[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara u Darosavi nastala je u vremenu oslobođene Srbije pod vođstvom kneza Miloša kada dolazi do velike obnove pravoslavnih crkava u kojem se novi hramovi oslobađaju skrivene prigušenosti na koju su ranije bili primorani.

Prvi put se pominje u popisu iz 1. januar 1833. godine a veruje se da je crkva sagrađena 1832. godine. Iste godine je oslikan i ikonostas koji je i danas još uvek autentičan. Pretpostavlja se crkva premeštena 1841. godine sa lokacije koja je bila 3 – 4 km zapadno od današnjeg položaja hrama. Moguće je da je prilikom premeštanja, a naročito usled kratkog vremena za koje je hram ponovo sklopljen (samo dva dana), došlo do značajnih odstupanja u odnosu na prvobitni izgled hrama. U tom periodu je dovršeno oslikavanje ikonostasa. Nešto kasnije - u drugoj polovini 19. veka, u porti je, severno od crkve, sagrađen stari parohijski dom, kasnije pretvren u konak, koji je do skora bio u upotrebi. Za nekolicinu triptihona nađenih na tavanu crkve se pretpostavlja da su rađeni upravo u ovom periodu – 1871. godine. Drveni zvonik je podignut još kasnije, u prvoj polovini 20. veka i nalazi se severozapadno od crkve.

Najveće i najtragičnije promene na crkvi dogodile su se za vreme njene „restauracije“ 1905. godine. Tada je promenjen deo krovne konstrukcije i čitav krovni prekrivač. Na mesto dotadašnjeg krovnog prekrivača, šindre, crkva je dobila nov pokrivač od limenih ploča. Kada je izmenjen krovni pokrivač, izmenjena je i konstrukcija krova. Streha je znatno zasečena (što je doprinelo znatnom skraćenju krovne visine) i novijom daskom opšivena. Ovako nevešto prerađen krov je u potpunosti izgubio svoj prvobitni izgled, te je na taj način potpuno upropastio spoljašnji izgled, koja je inače veoma proporcionalna. Izvršene su u isto vreme prepravke i na tremu crkve. U tremu, naosu i oltaru, pod koji je do tada bio popločan opekom kvadratnog formata, betoniran je. Sa južne strane crkve postavljene su zatege sa ciljem da spreče dalji izlazak iz vertikale južnog zida. Ovi obimni radovi na crkvi izvedeni su 1905. godine, što se vidi iz zapisa pod strehom na ulazu u trem, koji glasi: „9/4 1905 g. M. V. N.“. Prilikom izvođenja ovih radova vodilo se računa više o tome da objekat bude što bolje zaštićen od zuba vremena, a manje o tome da mu se sačuva prvobitni izgled. Zahvaljujući ovim radovima, a naročito postavljanju limenog krovnog pokrivača, donji delovi crkve su u potpunosti sačuvani u originalnom obliku.

Uprkos ovako drastično narušenom obliku krovnog pokrivača, darosavačka crkva brvnara – hram Sv. apostola Petra i Pavla, je uvrštena 1951. godine među 21 crkvu brvnaru koje su stavljene pod zaštitu države. Ovaj veoma značajan događaj u istoriji hrama dogodio se 15. avgusta 1951. godine kada je crkva stavljena pod zaštitu države kao spomenik kulture rešenjem Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture tadašnje NR Srbije.

Na inicijativu tadašnjeg sveštenika darosavačkog, i zahvaljujući njegovom zahtevu upućenom Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kragujevcu 13. februara 1968. godine, ekipa Zavoda je obišla iste godine crkvu brvnaru u Darosavi i ustanovila da je potrebno preduzeti hitne mere zaštite. Izrada projektne dokumentacije je započeta 1972. godine, kada su i otpočeti radovi na restauraciji crkve, dok su radovi privedeni kraju (uz manje ili veće prekide i uz manje ili veće promene, odnosno dorade planova) tek 1981. godine. Kao rezultat tih restauracija vršenih sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka, hramu je u potpunosti vraćen prvobitni izgled, i to ne samo krova, kojem je vraćena prvobitna visina, skinut limeni pokrivač i ponovo postavljena prvobitna šindra, već i ostalih elemenata drvene konstrukcije, crkvenog nameštaja i crkvenog okruženja – porte.

Redovna služba u crkvi brvnari obavljana je do 2002. godine. Tada je zbog velike udaljenosti od centra sela, lošeg puta i malog prostora za obavljanje službe, redovna služba premeštena u novoizgrađeni hram Svetog Simeona, u centru Darosave. U hramu Sv. apostola Petra i Pavla služba se obavlja tek povremeno, samo na određene praznike.

Prostorna organizacija[uredi | uredi kod]

Kako je reč o objektu, odnosno kompleksu objekata koji po svojim osnovnim karakteristikama ne odstupa mnogo od karakteristika objekata o kojima je reč, tako je i sama prostorna organizacija i crkve brvnare i porte u kojoj se nalazi dosta slična prostornoj organizaciji kod ostalih objekata ovog tipa.

Crkvena porta[uredi | uredi kod]

Crkveno dvorište je nepravilnog, približno pravougaonog oblika i ima pravac pružanja isti kao i crkva: istok – zapad. Razlog za nepravilan oblik je taj što je porta sa dve strane okružena gustom šumom a sa jedne čak strmim brdom – Ostenjakom. Nepravilni brežuljci ovog brda, koji se spuštaju sa proplanka prelaze liniju razgraničenja utrčavajući u crkveno dvorište. Južna strana porte koja se priljubljuje uz nekadašnju prugu (danas prilazni put), razdvojena je od iste gustim drvoredom. Na ovaj način je postignuta, delimična skrivenost crkve i efekat iznenađenja u trenutku kada se hram iznenada pojavljuje izranjajući iz šume sa desne strane posmatrača.

Zvonik[uredi | uredi kod]

Zvonik darosavačke crkve brvnare stoji na severozapadnoj strani crkve kao nezavisan element. Podignut je 1921. godine. Sastoji se od četiri vertikalno pobodena stupca koja u osnovi obrazuju kvadrat dimenzija 3h3 metra i koja u svom donjem delu nisu povezana ni zidanim temeljima ni položenim gredama. Dimenzije gornje osnove su identične dimenzijama donje a direci se ne sužavaju ka vrhu rade veće stabilnosti. Ovde je uslov stabilnosti postignut koso postavljenim gredama – kosnicima (manjih su dimenzija od vertikalnih stubaca u poprečnom preseku ali zato su zato znatno duži od njih) koji, u grupama od po dva, ukrštenih u obliku slova H sa sve četiri strane zvonika, povezuju naspramne stupce.

Gornju osnovu obrazuju četiri horizontalno, u kvadrat pložene grede, koje povezuju pobodene direke. Ovakav oblik gornje osnove predstavlja najlakšu polaznu tačku za obrazovanje četvorovodnog krova, koji se uostalom ovde i javlja. Ugaone grebenjače su neznatno prepuštene preko greda gornje osnove (koje u ovom slučaju imaju ulogu venčanica) formirajući malu strehu, tako da je površina krovne osnove nešto veća od površine samog zvonika u osnovi.

Poprečne letve koje spajaju grebenjače predstavljaju podkonstrukciju za krovni pokrivač. Ivične letve koje obrazuju strehu su dodatno ukrašene tako što im je vidna ivica stepenasto izrezbarena. Krov je pokriven „biber“ crepom. Tačka gde se sutiču grebenjače predstavlja sleme zvonika (nalazi se na visini od 8 metara) na kome se ističe krst identičan onom na slemenu crkve. Visina zvonika ne premašuje visinu same crkve.

Na istočnu i na zapadnu gredu gornje osnove naslonjene su dve poprečne grede čiji je međusobni razmak 50 cm i koje u svom središnjem delu prihvataju skraćenu gredu suprotnog pravca o koju je okačeno zvono. Samo zvono je od bakra, ukrašeno brojnim biljnim ornamentima koji se pružaju po celom njegovom obimu i liveno je 1921. godine u Beogradu. U gornjem delu zvona stoji utisnuto: „SRPSKO TRGOV. DRUŠTVO BR. 4450. +1921. g. M. S.“, dok je u donjem delu utisnuta posveta koja glasi: „CRKVI DAROSAVAČKOJ PRILAŽU NjENI PAROHIJANI 1921. god.“

Konak[uredi | uredi kod]

Konak - stara zgrada parohijskog doma sagrađena je u porti darosavačke crkve brvnare krajem 19. veka. U početku, u zgradi je bio smešten parohijski dom, ali je, verovatno posle izmeštanja doma, objekat dobio ulogu konaka. U njemu je narod imao priliku da se okupi za vreme većih praznika i da, uz vino i kuvanu rakiju, pre ili posle službe, prodiskutuje o značajnijim temama. Za vreme Preobraženja Gospodnjeg (19. avgusta), kada i najveći broj Darosavaca dolazi na pričest, u njemu se deli grožđe deci i odraslima.

Objekat se nalazi severno od samog hrama, odnosno u severozapadnom uglu crkvene porte, i postavljen je granično na crkvenom imanju – u tom delu se prekida ograda koja se na južnom i istočnom zidu naslanja na sam objekat. To je bondručna, prizemna zgrada sa nekoliko odeljenja i tremom ispred ulaznih vrata. Ulaz u zgradu je sa istoka, dakle nije direktno okrenut crkvi. Sam materijal koji je korišćen za zidanje nije postojan, te stoga i ne čudi što objekat nije odoleo zubu vremena. U pitanju je, dakle, bondručna primarna konstrukcija ispunjena pleterom i čatmom, dok je kao završna obrada upotrebljen krečeni lep (melez). Radi boljeg prianjanja lepa za konstrukciju, primarni elementi – grede, stubovi i kosnici – su zatesivani bradvom. Krov je četvorovodan, pokriven dvostrukim slojem ćeramide. Konak o kome je reč već dugo vremena nije u upotrebi, a tokom 2005. godine severni zid objekta se urušio.

Bunar[uredi | uredi kod]

Bunar se nalazi u krajnjem severoistočnom uglu porte i on obeležava njenu krajnju istočnu tačku, na granici sa šumom. Dugo vremena je voda iz njega bila korišćena u crkvenim obredima, ali je zadnjih godina on značajno zapušten i više nije u upotrebi. Cilindrično korito bunara je ozidano u krug naslaganim tesanim kamenom, dok je nadzemni prizmatični deo kvadratne osnove sastavljen od većih, pravilno obrađenih kamenih ploča, međusobno spojenih cementnim malterom i učvršćenih čeličnim šipkama. Na spoljnoj strani južne ploče, vidno oštećene zubom vremena, nazire se uklesana godina „1947“, kada je ovaj bunar i sazidan.

Prostorna organizacija samog hrama[uredi | uredi kod]

Crkva brvnara pruža se u pravcu zapad – istok, i to tako da je ulaz sa zapada dok je oltar okrenut istoku. To je jednobrodni hram izduženog oblika, sa višeugaonim prelomima u tremu i oltaru, bez izdvojene „ženske crkve“. Celokupna dužina građevine iznosi oko 14,30 metara, dok joj je širina 5,50 metara, tako da pripada tipu drvenih crkava srednje veličine (površina 73 m²). Primarna prostorija je modifikovanog pravougaonog oblika - sa šestougaono prelomljenim zidom na oltarskom delu. Ona je ikonostasom pregrađena u dva odeljenja, čime je stvoren prostor za skup vernika i manji oltarski deo za sveštenika. Kao i kod većine ostalih crkava ovog tipa, ikonostas ne dopire do same tavanice već samo do određene visine, ostavljajući na taj način neprekinutu zasvedenu tavanicu, zajedničku za ceo prostor. Ovaj živopisno oslikani ikonostas ima troje vrata – severne i južne dveri sa strane, kao i carske dveri u sredini.

U glavnu prostoriju se može ući kroz dvoja vrata - veća, bogato dekorisana vrata sa zapadne strane i znatno manja, pa samim tim i slabije ukrašena vrata na severnoj strani. Sa leve strane glavnog ulaza, malo odmaknut od zida, postavljen je sto za prodaju sveća, dok se uz sam levi zid nalazi postavljen dolap za smeštaj raznog crkvenog nameštaja. Takođe pored ulaza, sa desne strane, nalazi se krstionica ozidana u kamenu. U središnjem delu prostorije, u pravcu ulaznih vrata, nalazi se postavljen nalonj sa prazničnom ikonom i svećnjak, neznatno viši nalonja. Ispred ikonostasa nalaze se visoki kameni svećnjaci – čiraci, koji su poklonjeni hramu od strane dobrotvora u vreme nastanka crkve i na kojima se nalaze natpisi isklesani po želji darodavaca. Između ovih čiraka nalazi se kameni amvon, kružnog oblika, sa uklesanim koncentrično i zrakasto stilizovanim ornamentima na svojoj površini. Iznad ovog dela prostorije, čivijama pričvršćen za tavanicu, nalazi se polijelej („kolo“) sa svećama. Duž cele površine zidova, kako na onom uz pripratu, tako i na bočnim pa i na oltarskom zidu, nalazi se okačen veliki broj ikona, uglavnom prestonih uz koje gori kandilo, kao i priličan broj raznih crkvenih utvari (uglavnom darova vernika), raspoređenih na određena mesta.

Oltarski prostor je prilično velik, tako da u njemu ima sasvim dovoljno prostora. U središnjem delu oltara, tačno na podužnoj osi simetrije nalazi se časna trpeza. U levom uglu je žrtvenik iznad koga se nalazi kazanče – mali rezervoar za vodu. U desnom uglu su uz oltarski zid naslonjena čak dva dolapa za smeštaj crkvenih stvari. Duž apside je poređan veliki broj ikona i drugih predmeta.

Oskudnu svetlost u unutrašnjosti hrama obezbeđuju pet malih, radijalno poređanih prozorskih otvora od kojih tri osvetljavaju samo oltatski prostor. Preostala dva prozora osvetljavaju prostor gde su vernici i postavljeni su iznad pevnice sa jedne, odnosno ispovedaonice sa druge strane, tako da bi ovi prostori imali obezbeđenu veću količinu prirodne svetlosti. Svi prozori su zastakljeni i obezbeđeni čeličnim rešetkama zmijastog oblika.

Izdužen oblik hrama postignut je dodavanjem na primarnu prostoriju još jedne, ovoga puta otvorene, prostorije – trema sa suprotne, zapadne, strane. Slično oltarskoj apsidi na istočnoj strani, i trem takođe ima mnogougaoni (tačnije rečeno osmougaoni) oblik, sa osam stubova u prelomima zidova. Između ovih stubava postoji ograda visine nešto malo preko jednog metra rađena od bukovih šašovaca, kao i vratanca - kapija između središnja dva stuba, tj. u centralnoj podužnoj osi hrama. Ova kapija stilski je obrađena identično kapiji kojom se ulazi u portu, sa kojom se inače nalazi i u osi. Trem je iste širine kao i brod, i za visinu stepenika je podignut od ostalog zemljišta. Preko masivnih četvrtasto obrađenih kamenova, koji su položeni u cementni malter u pod trema, prilikom rekonstrukcije 1905. godine je nasut sloj betona koji je danas ispucao.

Stilske karakteristike[uredi | uredi kod]

Ono što posebno izdvaja ovu značajnu građevinu je bogatstvo ornamentisanih detalja: ograda trema sa osam stubaca, masivna vrata sa rozetama, mali prozorski otvori sa unutrašnjim kapcima, reza koja zatvara vrata, ikonostas sa zapisima darodavaca i godinom slikanja, osmougaona rozeta na tavanici - kordonskom vencu. Svi ti elementi su izrezani u drvetu i obrađeni stilizovanim geometrijskim ornamentima, bojenim u crveno, zeleno i belo. To je van svake sumnje vrhunski domet ornamentike u drvetu na ovoj vrsti građevina nastalih u Srbiji početkom 19. veka. Od kovanog gvožđa su polijelej, svećnjaci, zvekiri i krstovi. Mnogi elementi od kamena sa plitko uklesanim šarama su takođe sačuvani. Hram Sv. apostola Petra i Pavla je i inače jedna od retkih građevina ove vrste sačuvanih do današnjih dana u ovom delu Srbije.

Karakteristična obrada konstruktivnih elemenata i crkvenog mobilijara[uredi | uredi kod]

Kao što je već rečeno, zapadna vrata su jedan od najuspelijih primera ornamentike u drvetu kod crkava brvnara uopšte. Spoljni okviri ukrašeni su plitkim duborezom. Dovratnik je sa svoje spoljne strane izdubljen trouglastom cik – cak ornamentikom koja je dodatno pojačana popunjavanjem trouglova belom bojom. Polukružni nadvratnik je još bogatije ukrašen. Sa njegove spoljne strane se nalazi veliki broj biljnih motiva - pre svega u obliku lista, kao i nekolicina geometrijskih oblika, poput nepravilnih polukružnica. Luk kojim ovaj nadvratnik prelazi i spaja se sa dovratnikom na unutrašnjoj strani je takođe izuzetno obrađen. Reč je ponovo o biljnim motivima u obliku cveta i lista, kao i brojnim geometrijskim elementima koji su dodatno pojačani belom bojom.

Sama vrata u sebi sadrže dve vrste motiva. Polukružna površina na vrhu vrata koja prati krivinu nadvratnog luka, išarana je cvetnim motivima u plitkom duborezu i to u kombinaciji sa velikim brojem zakovanih, neravnomerno raspoređenih i ručno rađenih klinova (eksera sa širokom glavom). Donji deo vrata, koji čini velika pravougaona površina, dekorisana je letvicama sa udubljenim prugama koje su za površinu vrata prikovane kovanim klincima. Ove letvice su raspoređene tako da međusobno obrazuju kvadrate. U ove kvadrate se ubacuju pločice u obliku rozeta koje na sebi imaju duboko profilisane ornamente. Unutrašnja površina vrata nije ukrašena.

Što se dekoracije severnih vrata tiče, ona je znatno više izražena na spoljnjem okviru nego na samim vratima. Sami dovratnici nisu ukrašeni, ali su zato na polukružnom nadvratniku u plitkom duborezu urezana tri velika grčka krsta i veliki broj cvetnih motiva između njih. Veliki broj isprepletanih polukrugova u vidu pletenice se obmotava po obodu nadvratnika prateći (i naglašavajući na taj način) luk nad vratima. Sa unutrašnje strane luka, drvena ploča kojom se nadvratnik spaja sa dovratnikom je bogato ornamentisana kako biljnim (cvet upisan u krug) tako i geometrijskim ornamentima (veliki broj rombova u koje je upisan stilizovani krst). Na unutrašnjoj strani vrata nema dekorativnih elemenata.

Stubovi koji se javljaju u tremu verovatno su kasnije zamenjeni, tako da je i njihova obrada veoma skromna. U pitanju je jednostavno zaobljenje ivica u središnjem delu stuba, dok je dužina stuba od stope do visine ograde kao i deo ispod kapitela ostao neobrađen. Venac koji obuhvata crkvu sa unutrašnje strane po celom njenom obimu je zupčasto obrađen sa svoje donje strane. Osmougaona rozeta u tavanici crkve spada u vrhunska ostvarenja ornamentisanja u drvetu. Zahvaljujući dobroj očuvanosti rozete, jasno je uočljivo da su ornamenti koji se na njoj javljaju dodatno pojačavani bojama crvenom i zelenom.

Dva kamena, skoro identična svećnjaka - čiraka, simetrično su postavljena ispred ikonostasa i pričvršćena su cementnim malterom za pod. Reč je o monolitnim kamenim stupcima četvrtastog preseka i sasvim solidne dekoracije. Na ovim stupcima je jasno uočljiva stopa kao i znatno izražajniji kapitel. Kapitel, u stvari, i ima oblik obrnute stope, tako da se na vrhu stupca javlja ravna platforma za paljenje sveća. Na samim svećnjacima nalazi se ispisan autentičan tekst iz vremena nastanka crkve, na kome su ispisani imena darodavaca i godina „1837“. Danas su ovi čiraci prilično nagoreli zbog plamena i dima koji se dobija sagorevanjem sveća, tako da su tekst i ornamenti na njima dovedeni do stanja neprepoznavanja.

U crkvi je sačuvana i manja zbirka metalnih predmeta iz 19. veka. Tu su pre svega sedam livenih kandila sa motivom drveta života. Zatim dva kandila sa drškama u obliku zmajeva i pet drugih, jednostavnijih. Zatim ima sedam svećnjaka od kojih je jedan sa izrazitim motivima neoklasicizma. U ovu zbirku pokretnih predmeta može se ubrojati i stakleni svećnjak sa kraja 19. veka, kao i dva islikana duborezna krsta iz 1833. godine.

Ikonografija[uredi | uredi kod]

U crkvi se nalazi ikonostas koji je kompletan i autentičan – jedan veliki deo ikona pripada prvobitnom ikonostasu iz tridesetih godina 19. veka. Ove ikone su rad jednog istog slikara koji pripada valjevskoj slikarskoj školi. On je još uvek anoniman, ali se po njegovim osobinama može zaključiti da je bio učenik molera Jeremije Mihajlovića iz Bajevca. Ikone su rađene masnom bojom na drvetu (tehnika tempere, tj. gvaš boje mešane sa jajima na dasci koja ima pripremljenu podlogu) čije su ivice reljefno uokvirene i obojene zlatnim i drugim tonovima i tako, jedne veličine, ugrađene su i čine sastavni deo ikonostasa. Sv. Nikola na severnim dverima primitivnije je i docnije rađen (1841. ili 1871. godine), najverovatnije od strane drugog autora. Ostale ikone na ikonostasu su bez ikikve umetničke vrednosti.

Od starih ikona tu je pre svega prestona ikona Bogorodice sa tekstom: „Siu ikonu otkupi Pavle Radoičić sela Orašca, spomen sebi i suprugi Stani, unuku Milovanu i Milovu (?) 1833.“ Zatim prestona ikona Hrista sa tekstom: „Siu ikonu otkupi Jerenija Arsenijević sela Progoreoca za spomen sebi i rodu svojem i u sobsih bratu Petru 1833. marta 9.“ Kod carskih dveri, na ikoni Arhanđela je tekst: „Sei dveri otkupi blagosloven rab Marko i Dmitar sin njegov iz Darosave, Savić, sebi za spomen vječni sinu svojemu Milošu, Đorđu i Nikoli i sinovcu Petroniju, suprugi Saji, kći Nedi i Todi i sestri Jelici meseca februara 7. i u sopšik materi Stani braći Dimitriju i Savi, ćeri Perunici 1833.“ Na severnim dverima ispod predstave Sv. Nikole nalazi se tekst: „Siu ikonu otkupi blagosloven ktitor ... sela ... sebi i rodu svojem za večni spomen 1841. ljeta.“ Pored njih, u hramu se još nalaze i ikona Sv. Petra i Pavla, ikona Arhanđela Mihaila, krst sa Bogorodicom i Jovanom, ikona troice apostola, ikona Blagovesti, ikona Petra i Pavla, ikona Sv. Trojice, ikona Sv. Đorđa i Raspeća.

U crkvi se još nalazi i značajna zbirka ikona - triptihona, odnosno njihovih delova. Prema majstorima koji su ih slikali, oni se mogu podeliti u tri grupe.

Prvu grupu slikao je takozvani brusnički majstor po imenu Dimitrije, cincarskog porekla, koji je slikao po crkvama severne i zapadne Srbije u prvim decenijama 19. veka. On ima karakterističan crtež sa lepim, nešto rasplinutim likovima, intenzivni kolorit, sa jasno plavom ili žutompozadinom, a njegove ikone ukrašene su veoma rustičnim cvetnim šarama koje služe i kao dekoracija poleđine krilaca na triptihonu. U signaturama pravi karakteristične greške koje otkrivaju njegovo cincarsko poreklo. Od njega je u crkvi sačuvano 34 ikone.

Drugu grupu čine ikone tzv. brzanskog majstora čije ime nije identifikovano. On je takođe bio cincarskog porekla što se da uočiti iz srpskih natpisa na ikona sa karakterističnim greškama. Njegove ikone odlikuju se karakterističnim crtežom, određenim tipom fizionomije i mekim oblikovanim inkarnatama Crtež je naglašen crnim konturama a kolorit se zasniva uglavnom na odnosu crvene, zelene i žute boje. Na poleđini krilaca je uvek naslikan krst sa kriptogramima. Od njega je sačuvano 25 ikona.

Treću grupu triptihona slikao je majstor grk ili cincarin čije su i signature grčke. On je slikao najstilizovanije likove sa neobičnim izrazom, čudne Bogorodice, katolički koncipirane sa Hristom koji stoji odeven u odeću sa istaknutim belim ukrasima. Boje su crvena, narandžasta, žuta, trula višnja i zelena. Ovaj majstor je najprimitivniji od svih ali i veoma zanimljiv baš zbog te svoje rustičnosti. Na poleđini krilaca i on je slikao krst sa kriptogramima. Od njega je sačuvano 9 ikona.

Kada se pogleda crkvena ikonografija u celini, može se reći da je reč o radovima koji se odlikuju preciznim crtežom, dobrim proporcijama i skraćenjima, sa razvijenim osećanjem boje. S obzirom da je u potpunosti sačuvana celokupna i neokrnjena umetnička zamisao, kao uostalom i ornamentika slikana na drvenom kosturu oko ikona, ove slike ostavljaju veoma prijatan utisak.

Trenutno stanje crkve[uredi | uredi kod]

Posle dužeg vremena – još od vremena pre restauracije crkve iz 1972. godine, ovaj hram se danas ponovo nalazi u lošem stanju, iako to stanje nije ni približno onom od pre restauracije. Najveća oštećenja na crkvi javljaju se na krovnom pokrivaču. Šindra je u dosta lošem stanju, naročito na delovima iznad ulaznog trema i oltara. Na tim mestima pojedini delovi su potpuno satruleli, neki nedostaju (te zbog toga objekat prokišnjava, naročito na južnoj strani i delu iznad oltara), a sa severne strane je obrasla mahovinom. Ceo krovni pokrivač je nezaštićen i sklon daljem propadanju. Završna greda poklapača je napukla i zatrulela.

Ograda ulaznog trema je u jednom delu oštećena, tj. šašovci su se izvukli iz ležišta, pa su neki krivi a neki nedostaju. Na plafonu trema, u jednom manjem delu, nedostaje nekoliko šašovaca. Severna vrata su, usled provale, oštećena tako što je izrezan središnji deo. Na tom mestu je privremeno postavljena neadekvatna crno obojena daska. Tom prilikom je oštećena i reza koja je zatvarala vrata sa unutrašnje strane, tako da se vrata sada zatvaraju pomoću, takođe neadekvatnog, kanapa, koji je sa jedne strane vezan za alku na vratima a sa druke se kači o ekser poboden o dovratnik. U unutrašnjosti crkve bačvasti svod je, sa južne strane, veoma oštećen usled pojave vlage su otpali šašovci (oko 4 m²).

I sama crkvena porta je takođe zapuštena. Ograda je na više mesta propala, a na nekim delovima je i nema. To se pre svega odnosi na severnu stranu ograde gde je korišćena bodljikava žica. U porti je naslagano nekoliko gomila granja i šuta koji nepotrebno zauzimaju dvorišni prostor. Zgrada konaka se tokom prošle godine obrušila sa svoje severne strane, a s obzirom da ništa nije urađeno na rasklanjanju ruševina, ovakva slika dodatno kvari generalno dobar utisak koji ostavlja objekat hrama. Ionako zapušteni izgled zvonika koji je izašao iz vertikale i krenuo polako da se naginje ka severu, dodatno naružuju naslagani šeperi u njegovom podnožju. Takođe u podnožju zvonika nalazi se i jedan od dva ukrašena kamena amvona, koji je iz nepoznatog razloga izbačen iz crkve.

Otežavajuću okolnost po sam hram predstavlja i činjenica da se od 2002. godine služba obavlja u novoizgrađenoj crkvi Sv. Simeona u centru Darosave. Kako se posete crkvi brvnari od strane vernika obavljaju samo za vreme pojedinih praznika, ne stiče se utisak važnosti i neophodnosti hitne intervencije na sprečavanju daljeg propadanja hrama. To naročito čudi jer je reč o objektu od izuzetne važnosti zbog neverovatne očuvanosti autentičnih karakterističnih elemenata. A ne treba ni govoriti da hram sam po sebi predstavlja pravu retkost u ovom delu Šumadije, te bi se ta činjenica mogla iskoristiti (a naročito zbog povoljnog položaja i atraktivnosti lokacije) u turističkoj popularizaciji Darosave, Bukovičke banje, pa i samog Aranđelovca.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]