Crkva Svete Ane

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Crkva Svete Ane je crkva koja se nalazi u Donjoj Vrijeskoj nedaleko Daruvara, i pripada nevelikoj grupi relativno dobro sačuvanih gotičkih sakralnih građevina na području Slavonije.

Istorija[uredi | uredi kod]

Radi se o jednobrodnoj, za slavonske prilike relativno velikoj građevini sa svetištem dugim 8 metara i brodom dugim 14 metara. Crkvu je 1412. od sagradio katolički red Pavlina. Napuštena je 1542. nakon osmanskog osvajanja. Za vreme turske vlasti građevina je dosta propala. Svod koji je pokrivao brod i svetište je pao, pa je kasnije zamenjen krovom, no o izvornom izgledu unutrašnjosti svedoče i danas ostaci rebara.

Početkom 18. veka Sveta Ana je adaptirana za pravoslavno bogosluženje. Neko je vreme bila čak i sedište pravoslavnog manastira (1735—1775), nakon čega je pripala obližnjem manastiru Pakri. Krajem 18. veka oduzeta je od ovog manastira i podređena parohiji u Velikim Bastajima. Od tada građevina je počela propadati tako da je naposletku 1852. morala biti potpuno zatvorena zbog opasnosti od urušavanja krova.

Prva obnova[uredi | uredi kod]

Ovako loše stanje Svete Ane podstaklo je njenu prvu obnovu u 19. veku. Glavni pokretači obnove bili su prvi konzervator u Hrvatskoj i Slavoniji, Ivan Kukuljević Sakcinski, zatim episkop pravoslavne Pakračke eparhije (na čijoj se teritoriji nalazi crkva Svete Ane), Stefan Kragujević, i iguman Manastira Pakre, Gedeon Paunović. S obnovom se nastojalo početi već 1859, kada je Sveta Ana ponovo stavljena pod upravu manastira Pakre, no na kraju je do nje došlo tek dve godine kasnije zbog protivljenja grofa Julija Jankovića, vlasnika zemlje koja je okruživala kapelu, a koji se bojao da će obnova ove građevine ugroziti njegov posed.

Intervencije koje su učinjene na Svetoj Ani 1861. gotovo da nisu imale nikakav stilski, već isključivo praktičan karakter. Popravljen je krov kako crkva ne bi dalje propadala i dograđen je jednostavni drveni zvonik.

Druga obnova[uredi | uredi kod]

Druga obnova Svete Ane izvedena je između 1904. i 1907. godine. Iako i pri ovoj obnovi sve prvobitno planirane intervencije nisu izvedene, zbog nedostatka sredstava, ipak je došlo do mnogo opsežnijih zahvata u poređenju sa situacijom iz 1861. Popravljene su kontrafore, dograđen je vrh glavnog pročelja, metalni zvonik na krovu, kao i drveni kor u unutrašnjosti. Većina je dodataka izvedena u gotičkom stilu, u skladu s uobičajenim pristupom restauraciji srednjovekovnih spomenika, stilu u kojem je građevina sagrađena u 15. veku. Restauraciju je projektovao arhitekta Vinko (Vinzenz) Rauher, učenik najznačajnijeg arhitekte neogotike u Austrougarskoj monarhiji Fridriha Šmita, kom je bio poveren celi niz sličnih projekata na gradnji novih i restauraciji starih, kako katoličkih tako i pravoslavnih crkava u Hrvatskoj. Po Rauherovim je projektima izveden i novi ikonostas u unutrašnjosti. Ikone ne ikonostasu izveo je slikar Marko Peroš, profesor Škole za umetnost i obrt u Zagrebu. Slikar Ivan Drusani, takođe iz Zagreba, izveo je novo dekorativno oslikavanje s manjim brojem figuralnih polja, koje je kasnije prekrečeno.

Crkva Svete Ane danas se ponovo nalazi u jako lošem stanju i preti joj propadanje.

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]