Crkva Presvetog srca Isusova (Čeminac)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Župna crkva Presvetog srca Isusova, katolička crkva u baranjskom mjestu Čemincu. Tu crkvu neki smatraju jednom od najljepših baranjskih crkava, koju vjernici, upravo zbog njezine ljepote, zovu Baranjska katedrala.

Gradnja crkve[uredi | uredi kod]

Crkvu je u neogotičkom stilu gradilo mjesno njemačko katoličko stanovništvo (Podunavske Švabe) 1906/1907. godine, i to od novca zarađenog prodajom mlijeka. Građena je oko godinu dana na mjestu stare crkve iz 1745, a potpuno je sagrađena i blagoslovljena 24. VI. 1907. godine. Crkvu je kasnije, 1915. godine, oslikao madžarski slikar Ernest Gebauer. U sklopu crkvenog imanja nalazilo se i groblje, koje je u 19. stoljeću premješteno na novu lokaciju, a prema kazivanjima mještana Čeminca sve do 1964. godine moglo se naići na tragove tog starog groblja.

Stogodišnjica postojanja crkve obilježena je 17. VI. 2007. godine kancelebriranom misom, koju je predvodio đakovački i srijemski biskup dr. Marin Srakić, a koji je crkvu tom prilikom i posvetio.

Prva devastacija i obnova[uredi | uredi kod]

U relativno kratkoj povijesti crkva je dvaput bila uništena. Prvi put je devastirana u godinama poslije Drugog svjetskog rata, nakon što je Čeminac ostao gotovo potpuno nenastanjen i nakon što su kolonizirani Hrvati iz sjeverozapadne Hrvatske, kad je uništen njen interijer i kad je, po nekim tvrdnjama, bila "spremna" za paljenje, što se, ipak, nije desilo. U tako devastiranom stanju crkva je bila godinama, a nakon dolaska vlč. Josipa Varžića u Čeminac šezdesetih godina 20. stoljeća počela je njena postepena obnova.

Osobitim financijskim doprinosom i zauzimanjem nekadašnjih stanovnika Čeminca, Nijemaca koji danas uglavnom žive u Njemačkoj, ta je crkva 1990. godine temeljito obnovljena. Tom su prilikom, također, revitalizirane i vrijedne freske, deset prizora Starog zavjeta, deset prizora Novog zavjeta i više medaljona s likovima svetaca na podgledu lađe.

Druga devastacija i obnova[uredi | uredi kod]

Dvije godine kasnije, u vrijeme Domovinskog rata, dok teritorija Baranje nije bila pod kontrolom Republike Hrvatske, nego u sastavu nepriznate Republike Srpske Krajine, crkva je zapaljena i time opet potpuno devestirana, i to na znakovit datum: 10. april, dan kad je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska.

Prema opisu Josipa Franca, "svi gorivi dijelovi i inventar su izgorjeli. Uništeno je cijelo krovište i svodovi lađe. Djelovanjem visoke temperature oštećena je unutrašnja žbuka, zajedno sa svim freskama. Prilikom urušavanja materijala svoda i krovišta, uništen je i pod crkve. Srušilo se i zabatno pročelje iznad prezbiterija. Nadzid i profilirani vijenci su rastrešeni i ispucani. Stropna konstrukcija crkvenog kora je također uništena. Čelični nosači su deformirani, a ispuna je popucala. Nosivi stupovi i lukovi kora su također jako oštećeni. Jedan zabatni zid zvonika je urušen, a jedan je djelomice oštećen. Nadvoj iznad ulaznih vrata je popucao. Završne kape 'kontrafora' su također oštećene i popucane. Na više mjesta na pročeljima su (bila) vidljiva oštećenja opeke i sljubnica. Sva vrata su u potpunosti uništena u požaru. Metalni okviri prozora su deformirani i uništeni, kao i svi vitraji."

Druga obnova počela je nakon povratka "prognaničkog" stanovništva u Baranju i trajala je nekoliko godina. Rekonstrukcija, obnova i revitalizacija crkve započela je 2001. godine, prema projektu tvrtke "Daing" iz Daruvara. Investitori su bili: resorno ministarstvo RH, Đakovačka i srijemska biskupija, Osječko-baranjska županija i Općina Čeminac. Do 2005. godine dovršeni su svi građevinski radovi. Unutrašnje plohe zidova su ožbukane i oličene, a glavni oltar je obnovljen. Na njega je postavljen novi kip Srca Isusova (visine 3 m). Nove klupe donirala je Općina Čeminac. Nabavljene su nove koncertne orgulje s 18 registara, dovršeno je grijanje te instalirano ozvučenje. U obnovu je uloženo gotovo 2,000.000 kuna, a najviše sredstava pristiglo je iz Ministarstva obnove. U proljeće 2005. godine obavljena je i posveta crkve.

Izvori[uredi | uredi kod]