Constitutio romana
Constitutio romana, također poznata i kao Constitutio Lotharii bio je zakonodavni ukaz koji je donio Lotar I, ko-car Svetog Rimskog Carstva, a 11. novembra potvrdio papa Eugen II, a kojom su se regulirao odnos između svjetovne i dugovne vlasti u Rimu i okolnim područjima pod papinskom vlašću (buduća Papska država). Constituio, koja se sastojala od devet članaka, je nastojala papu staviti pod jaču kontrolu carske vlasti, o čemu svjedoče odredbe prema kojima su ga morali nadgledati carski izaslanici, kao i da se nijedan papa nije mogao započeti pontifikat bez prethodne zakletve vjernosti caru. Novi dokument je također obnovio nekadašnji običaj da se novi pape biraju od strane rimskih svećenika i laika. Constitutio se, međutim, postepeno prestao primjenjivati, a papa Marin I nekoliko decenija kasnije de facto ukinuo izdavši ukaz kojim se carevima izričito priječi bilo kakav uticaj na izbor papa.