Ciklazocin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ciklazocin
(IUPAC) ime
3-(cyclopropylmethyl)- 6,11-dimethyl- 1,2,3,4,5,6-hexahydro- 2,6-methano- 3-benzazocin- 8-ol
or
2-cyclopr​opylmethy​l- 2'-hydr​oxy- 5,9-d​imethyl- 6​,7-benzom​orphan
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj 7346-09-0
ATC kod nije dodeljen
PubChem[1][2] 19143
ChemSpider[3] 18063
KEGG[4] D03618
ChEMBL[5] CHEMBL279449 DaY
Hemijski podaci
Formula C18H25NO 
Mol. masa 271.40 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća ?
Pravni status ?
Način primene Oralno

Ciklazocin je mešoviti opioidni agonist/antagonist. On je srodan sa dezocinom, pentazocinom i fenazocinom. Ova familija opioidnih lekova se naziva benzomorfanima ili benzazocinima.[6]

Upotreba[uredi | uredi kod]

Ispitivanja moguće upotrebe ciklazocina za lečenje bipolarnih pacijenta sa depresijom su pokazala da 8 od 10 pacijenata doživljava umereno poboljšanje.

Istraživanja tokom 1960-ih i 1970-ih za upotrebu ciklazocina za kontrolu bola, i kasnije kao deo lečenja narkotične zavisnosti su bila ozbiljno ometana disforičnim i halucinogenim svojstvima ovog leka.[7]

Doziranje[uredi | uredi kod]

Doze od 1–3 mg su korištene u testovima.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Sydney Archer, Stanley D Glick, Jean M Bidlack (1996). Cyclazocine revisited - Neurochemical Research. 21. pp. 1369-1373. DOI:10.1007/BF02532378. 
  7. Alfred M. Freedman, MD, Max Fink, MD, Robert Sharoff, MD, and Arthur Zaks, MD. „Cyclazocine and Methadone in Narcotic Addiction”. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]