Kerint

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Cerint)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Kerint ili Cerint (grč. Κήρινθος) je bio predstavnik ranog gnostičkog učenja iz 1. veka, savremenik i oponent apostola.

Život[uredi | uredi kod]

Po predanju, stekao je obrazovanje u Aleksandriji, gde je i počeo da propoveda svoje učenje. Odatle je prešao u Efes, a zatim u Palestinu. Drevni hrišćanski pisci nazivaju ga protivnikom apostola Petra, Pavla i Jovana.[1]

Irinej, oslanjajući se na Polikarpa, kazuje da je apostol Jovan došao jednom prilikom u neku banju, i kada je saznao da je tu i Kerint, hitro izađe napolje, rekavši: „Hajdemo, da se ne sruši ova banja jer u njoj je neprijatelj istine - Kerint"[2]

Učenje[uredi | uredi kod]

Irinej Lionski povezuje Kerintovo učenje sa judejskim gnosticizmom. Kerint je učio da Hristos nije rođen od Djeve Marije, nego iz braka Josifa i Marije, i da je prilikom krštenja Isusa na njega sišao Hristos u vidu goluba.[3] Irinej, dalje, ovako izlaže njegov sistem:

„Iznad svega postoji vrhovni Bog. Svet je stvorio demiurg. To je neka sila, koja je potpuno odvojena i udaljena od vrhovnog Boga, i ne poznaje ga. Isus nije rođen od Deve, nego je sin Josifa i Marije, rođen kao ostali ljudi, samo ih prevazilazi pravednošću, mudrošću i razumnošću. Posle krštenja na njega je od vrhovnog Boga sišao Hristos u obliku goluba. Tada se on osposobio da objavi vrhovnog, nepoznatog Oca, i da čini čudesa. Ali je, najzad, Hristos, kao biće duhovno i nestradalno, ostavio Isusa, te je Isus sam postradao i vaskrsao. Još je Kerint učio da je starozavetni zakon bio dat od anđela, i da Bog Jevreja nije bio Gospod ne­go anđeo“.[1]

Gaj, crkveni autor s početka 3. veka, o njemu kazuje i ovo:

„I Kerint, u otkrivenjima koja su tobož napisana velikim apostolom, meša lažna kazivanja o čudima koja su njemu rekli anđeli. On govori da će posle vaskrsenja nastupiti zemaljsko carstvo Hrista, i da će ljudi ponovo naseliti Jerusalim, i da će se naslađivati telesnim nasladama. Neprijatelj reči Božije, on želi da obmane ljude, govoreći da će milenijum proći u bračnom prazniku..."[3]

Dionisije, episkop Aleksandrije iz 3. veka, ovako kazuje o Kerintu, sledujući starijem crkvenom predanju:

„Kerint, osnivač jeresi nazvane po njegovom imenu, širio je svoje zloučenje koje u osnovi sadrži ovo: u Carstvu Hristovom sve će biti zemno i sve će biti čuvstveno. Sve će biti onako kako bi zapravo on želeo: želudac, i ono što je ispod njega, biće zadovoljavano jelom, pićem, telesnim naslaćivanjem..."[3]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Irinej Lionski, Protiv jeresi, 3, 3, 4
  2. Irinej Lionski, „Protiv jeresi", III , 3,4.
  3. 3,0 3,1 3,2 Eusebije, Istorija crkve (scribd)

Litaretura[uredi | uredi kod]

  • Irinej Lionski, „Protiv jeresi“, III , 3,4.
  • Istorija Crkve-Jevsevije Pamfil,knjiga treća

Vanjske veze[uredi | uredi kod]