Cefalosporin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Strukturna formula cefalospoprina

Cefalosporini su antibiotici iz grupe β-laktamskih antibiotika koji izvorno potiču od lat. Cephalosporium acremonium, koji je prethodno bio poznat kao „cefalosporium“.[1]

Istorijat[uredi | uredi kod]

Cefalosporinska jedinjenja je prvi put izolovao iz kulture (lat. Cephalosporium acremonium), 1948. italijanski naučnik Đuzepe Brotzuital. Giuseppe Brotzu na Sardiniji.[2] On je primetio da su te kulture proizvodile supstancu β-laktamat, koja je bila efikasna protiv bakterija iz grupe salmonela tifi (lat. Salmonella typhi), uzročnika tifusa,.

Istraživački tim na čelu sa Vilijamom Dunom(William Dunn) sa Univerziteta u Oksfordu izolovao je cefalosporin C, čije je osnovna struktura jezgro 7-aminocefalosporinske kiseline (7-ACA) koja se sastoji od β-laktamskog prstena i ima sličnost sa jezgrom penicilina (6-aminopenicilinskom kiselinom).

Na tržištu lekova prvi put se cefalosporin pojavljuje pod nazivom cefalotin, a njegovu proizvodnju je pokrenula kompanija Eli Lilly 1964.

Način delovanja[uredi | uredi kod]

Cefalosporini deluju baktericidno na isti način kao što to čine i drugi β-laktamski antibiotici (poput penicilina). Ali za razliku od penicilina oni su manje podložni dejstvu penicilinaze. Cefalosporini ometaju sintezu peptidoglikenskog sloj u zidu bakterijske ćelije.[3] Peptidogliken je polimer koji se sastoji od šećera i amino kiselina i učestvuje u formiranju zaštitnog sloja oko plazme bakterija, stvarajući ćelijski zid važan za za očuvanje strukture i integriteta ćelijskog zida bakterija. Cefalosporini remete proces umnožavanja peptidoglikena i na taj način izazivaju oštećenja u zaštinom zidu bakterija i sprečavajući njihov dalji rast i umnožavanje. β-laktamski antibiotici se uključuju završnu fazu sinteze peptidoglikena, koji je od suštinskog značaja za rast ćelija i njeno deljenje (reprodukciju) i održavanje stabilnosti ćelijske strukture u bakteriji. β-laktamski antibiotici dovode do nepravilnosti u strukturi ćelijskog zida, kao što su elongacija, oštećenja, gubitak selektivne permeabilnosti, i eventualna smrt ćelija i njeno raspadanje (liza).

Hemokoncentracija cefalosporina u µg/ml−1[4]
Strukturna formula Naziv leka S. aureus E. coli
Cefalotin 0,2–0,4 6,2
Cefaloridin 0,02 3,2–6,4
Cefapirin 0,1–0,4 12
Cefamadol 0,2–0,8 0,4–0,8
Cefuroksim 0,8 0,8-6,2
Cefotaksim 3,2 0,04–0,10
Cefoperazon 1,6 0,04–0,40

Indikacije[uredi | uredi kod]

Cefalosporini su indikovani za profilaksu i lečenje infekcija izazvanih bakterijama osetljivim na ovu vrstu antibiotika, što se najbolje može utvrdi nakon antibiograma. Prva generacija cefalosporina je bila aktivna uglavnom protiv gram-pozitivnih bakterija, da bi razvoj novih generacija ovog antibiotika pokazao povećanu aktivnost i protiv gram-negativnih bakterija (mada često sa nešto smanjenom aktivnošću nego protiv gram-pozitivnih bakterija).[5]

Neželjena dejstva[uredi | uredi kod]

Klasična struktura cefalosporina prve generacije

Najčešće neželjene rakcije u organizmu bolessnika nakon primene cefalosporina mogu se podeliti u nekoliko grupa na osnovu učestalosti promena kod bolesnika na;[5]

  • Uobičajena neželjena dejstva (veća od 1%, manja od 10%) su;
  • proliv,
  • mučnina,
  • ospa,
  • poremećaja elektrolita,
  • bol ili zapaljenje na mestu unosa leka (na mestu uboda injekcije)
  • Neoubičajena neželjena dejstva(kod 0.1-1% bolesnika)su;
  • morbiliformne promene po koži,
  • svrab i
  • koprivnjača, reakcije slične serumskoj bolesti (multiformni eritem i/ili sitnozrnasta ospa praćeni zapaljenjem i bolom u zglobovima, sa ili bez povišene temperature)
  • Retka neželjema dejstva (od 0,01% do 0,1%);
  • povraćanje,
  • glavobolja,
  • vrtoglavica,
  • kandidijaza u ustima i vagini,
  • pseudomembranozni kolitis,
  • superinfekcija, praćena groznicom
  • promene u krvi (eozinofilija, trombocitopenija, prolazna limfocitoza, leukopenija, reverizibilna neutropenija),
  • limfadenopatija,
  • proteinurija,
  • Stiven-DŽonsonov sindrom,
  • toksična epidermalna nekroliza,
  • anafilaktične reakcija,
  • anafilaktoidne reakcije (potkožni edem, astenija, edem koji uključuje predeo lica i udove, otežano disanje, trnjenje po koži, pad iz uspravnog položaja uz gubitak svesti i širenje krvnih sudova),
  • reverzibilna hiperaktivnost, uznemirenost, nervoza, nesanica, konfuzija, povećanje tonusa, omaglica, halucinacije i sanjivost,
  • prolazni hepatitis, holestatska žutica, povećanje enzima jetre,
  • reverzibilni intersticijalni nefritis.

Najčešće se navode podaci da oko 10% boesnika sa alergijskom preosetljivošću na peniciline i karbopeniciline, ima unakrsnu reakcije sa cefalosporinima (prema studijama iz 1975),[6] dok su naknadne studije pokazale da je ta preosetljivost znatno manja..[7]

Imajući u vidu moguće alergijske reakcije nakon upotrebe ovog antibiotika njegova primena je kontraindikovana kod bolesnika koji u istoriji bolesti navode ozbiljne, neposredne alergijske reakcije kao što je urtikarija, anafilaksa, intersticijalni nefritis, itd) na peniciline, karbopeniciline ili cefalosporine [8]

Brojne epidemiološke studije govore o tome da je sa pojavom druge i kasnijih generacija cefalosporina stopa unakrsnih reakcija sa penicilinom znatno niža.[9] U Velikoj Britaniji prethodno je izdato upozorenja da postoji mogućnost unakrsne reakcije u 10% slučajeva, a od septembra 2008 objavljeno je uputstvo u kome se ukazuje na odsustvo odgovarajućih reakcija uz upozorenje kod primene; peroralni oblika kao što su cefiksim cefuroksim i injektibilnih; cefotaksim, ceftazidin i ceftriakson koji se slobodno koristiti sa oprezom, a da se izbegava cefahlor, cefadrocil, cefaleksin i cefradine.[10]

Nekoliko cefalosporina je povezano sa hipoprotrombinemiom i disulfiramu sličnim reakcijama sa alkoholom [11] Ovo uključuje latamoksef, cefmenoksime, moksalaktam, cefoperazone, cefamandole, cefmetazole i cefotetan. Veoma retko kao neželjena reakcija mogu se javiti pojedinačni slučajevi: sa pozitivnim Kombo testom, poremećajem koagulacije. Ovaj poremećaj najverovatnije nastaje zbog - engl. N-methylthiotetrazole (NMTT) koji se nalazi na jednoj strani u lanacu ovih cefalosporina, i blokira enzim vitamina K-epoksid reduktazu (verovatno izazivajući hipoprotrombinemiu) i aldehid dehidrogenaze (koja izaziva netrpeljivost prema alkoholu) [12]

Podela[uredi | uredi kod]

Pored „klasičnih“ cefalosporina (cefalosporina prve generacije), postoji veliki broj varijacija ovih antibiotika, koji se označavaju kao druga treća i četvrta generacija cefalosporina. Prednosti druge generacije cefalosporina je u većoj otpornost na β-laktamske, enzime nekih bakterije, (posebno gram-negativnih bakterija). Treća generacija ima znatno širi spektar delovanja, tako da se može primeniti i u lečenju gram pozitivnih bakterija.

Trenutno je najviše u opticaju oko devet cefalosporina, koji imaju dobru podnošljivost i efikasnost. Četvrta i peta generacija cefalosporina nije donela ništa revolucionarno i više predstavlja „marketinški pokušaj“ farmaceutskih kuća da na svetskom tržištu povećaju upotrebu cefalosporina.

CEFALOSPORINI (β-laktamski antibiotici) [1]
Genaracije cefalosporina Generički nazivi cefalosporina
Cefalosporini prve generacije
Cefalosporini druge generacije
Cefalosporini treće generacije
Cefalosporini četvrte generacije
Monobaktami
Karbapenemi
  • MeropenemErtapenem
  • Doripenem
  • Imipenem u kombinacii s enzimskim inhibitorom: «Tienam®» (imipenem+cilastatin)i (panipemen-batamiprom)
Ostali cefalosporini

Tek treba da se klasifikuju[uredi | uredi kod]

Pored gore prikazanih preparata iz grupe cefalosporina, na držištu lekova sa pojavljuju i ova velka grupa koja još nije dovoljno proučena i kojoj nije dodeljena određena generacija,

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Mandel GL, Bannett JE, Dolin R, ur. (2000). Principles and Practise of Infectious Diseases (5 izd.). Philadelphia, PA: Churchill Livingstone. DOI:10.1016/S1473-3099(10)70089-X. ISBN 0-443-07593-X. 
  2. Podolsky, M. Lawrence (1998) Cures Out of Chaos: How Unexpected Discoveries Led to Breakthroughs in Medicine and Health, Harwood Academic Publishers
  3. Thomas L. Lemke, David A. Williams, ur. (2007). „38. Antibiotics and Antimicrobial Agents”. Foye's Principles of Medicinal Chemistry (6 izd.). Baltimore: Lippincott Willams & Wilkins. ISBN 0-7817-6879-9. 
  4. Gerhard G. Habermehl, Peter E. Hammann, Hans C. Krebs, W. Ternes: Naturstoffchemie: Eine Einführung. Springer, Berlin; 3., vollst. überarb. u. erw. Auflage 2008. ISBN 978-3-540-73732-2.; S. 301
  5. 5,0 5,1 Galenika a. d Beograd, zvanični sajt, Pristupljeno 28. 11. 2009.(sh)
  6. Dash CH (1975). „Penicillin allergy and the cephalosporins”. J. Antimicrob. Chemother. 1 (3 Suppl): 107-18. PMID 1201975. 
  7. Pegler S, Healy B (10 November 2007). „In patients allergic to penicillin, consider second and third generation cephalosporins for life threatening infections”. BMJ 335 (7627): 991. DOI:10.1136/bmj.39372.829676.47. PMC 2072043. PMID 17991982. 
  8. Rossi S, editor. Australian Medicines Handbook 2006. Adelaide: Australian Medicines Handbook; 2006.
  9. Pichichero ME (2006). „Cephalosporins can be prescribed safely for penicillin-allergic patients” (PDF). The Journal of family practice 55 (2): 106-12. PMID 16451776. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-24. Pristupljeno 2014-03-25. 
  10. Cephalosporins and other beta-lactams". British National Formulary (56 ed.). London: BMJ Publishing Group Ltd and Royal Pharmaceutical Society Publishing. September 2008. pp. 295. ISBN 0-85369-778-7
  11. Shearer MJ, Bechtold H, Andrassy K, et al. (1988). "Mechanism of cephalosporin-induced hypoprothrombinemia: relation to cephalosporin side chain, vitamin K metabolism, and vitamin K status". Journal of clinical pharmacology 28 (1): 88–95.
  12. Lewis R. Goldfrank; Flomenbaum, Neal (2006). Goldfrank's Toxicologic Emergencies. McGraw Hill Professional. str. 847-. ISBN 978-0-07-147914-1. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]