Cefaleksin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Cefaleksin
(IUPAC) ime
(6R,7R)-7[(2R)-2-amino-2-phenylacetyl]amino 3-methyl-8-oxo-5-thia-1-azabicyclo[4.2.0]oct-2-ene- 2-carboxylic acid
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj 15686-71-2
ATC kod J01DB01 QJ51DA01
PubChem[1][2] 2666
DrugBank APRD00250
ChemSpider[3] 25541
UNII 5SFF1W6677?
Hemijski podaci
Formula C16H17N3O4S 
Mol. masa 347.39 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost dobro je apsorbovan
Vezivanje za proteine plazme 15%
Metabolizam 80% se izlučuje nepromenjen urinom u toku 6 sati nakon administracije
Poluvreme eliminacije Kod odraslih sa normalnom renalnom funkcijom, serum polu-život je 0.5-1.2 sata[4]
Izlučivanje Renalno
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća A(AU) B(US)
Pravni status Samo na recept (S4) (AU) POM (UK)
Način primene Oralno

Cefaleksin, (Cefalexin, cephalexin) je član prve generacije polusintetskih cefalosporinskih antibiotika koji su uvedeni u upotrebu 1967. godine od strane kompanije Eli Lilly.[5][6] On je oralni lek sa sličnim antimikrobnim spektrom sa intravenoznim agensima cefalotin i cefazolin. Njegovo prvo trgovačko ime je bilo Keflex (Lilly), a u današnje vreme je dostupan pod više drugih imena.[5]

Od 2008, cefaleksin je najpopularniji cefalosporinski antibiotik u SAD, sa više od 25 miliona recepata za samo njegovu generičku verziju, i sa prodajom od US $255 miliona.[7][8]

Klinička upotreba[uredi | uredi kod]

Cefaleksin deluje na gram pozitivne i neke gram negativne bakterije (Streptococcus beta haemoliticus grupe A, Staphylococcus-uključujuci koagulaza pozitivne, koagulaza negativne i stafilokoke koje proizvode penicilinazu-, Streptococcus pneumoniae, Escherichia coli, Proteus mirabilis, Klebsiella sp., Moraxella catahalis). Slabije deluje na Haemophilus. Većina enterokoka (Enterococcus fecalis) i nekoliko vrsta stafilokoka su rezistentni na cefaleksin.

Izlučuje se preko bubrega nepromenjen glomerularnom filtracijom i tubularnom sekrecijom.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. McEvoy, G.K. (ed.). American Hospital Formulary Service - Drug Information 95. Bethesda, MD: American Society of Hospital Pharmacists, Inc., 1995 (Plus Supplements 1995)., p. 166
  5. 5,0 5,1 Sweetman, Sean C., ur. (2009). „Antibacterials”. Martindale: The complete drug reference (36th izd.). London: Pharmaceutical Press. str. 218–9. ISBN 978-0-85369-840-1. 
  6. Sneader, Walter (2005). „Cephalosporin analogues”. Drug discovery: a history. New York: Wiley. str. 324. ISBN 0-471-89980-1. Pristupljeno 26. 06. 2009. 
  7. "2008 Top 200 generic drugs by total prescriptions" PDF (332.8 KB). Drug Topics (May 26, 2009). Retrieved on July 24, 2009.
  8. "2008 Top 200 generic drugs by retail dollars" PDF (399.4 KB). Drug Topics (May 26, 2009). Retrieved on July 24, 2009.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]