Carnotov ciklus

Izvor: Wikipedia

Carnotov ciklus je fizički proces od značaja u teoriji termodinamike. Svaki termodinamički sistem postoji u određenom stanju. Kad sistem prođe kroz niz različitih stanja, te se vrati u početno, kaže se da je obavio kružni proces. Tokom kružnog procesa sistem može predati rad okolini, te tako djelovati kao toplinski motor. Carnotov ciklus je kružni proces kojeg je osmislio Nicolas Léonard Sadi Carnot 1824 godine i kasnije proširio Paul Émile Clapeyron 1830-ih i 40-ih godina. Sistem koji radi po Carnotovom kružnom ciklusu je hipotetički Carnotov toplinski motor. Toplinski motor prenosi energiju iz toplijeg (ogrjevnog) spremnik u hladniji (rashladni) spremnik, te pritom dio te energije pretvara u mehanički rad. Ciklus se također može obrnuti. Sistemu se može dovoditi rad izvana, te se on onda ponaša kao toplinska pumpa (dizalica topline). Carnotov ciklus je kružni proces s najvišim stupnjem korisnosti, odnosno najveći dio primljene topline pretvara u rad, te najveći dio rada iskorištava za dizanje topline.

Carnotov ciklus[uredi - уреди]

Kada se Carnotov ciklus ponaša kao toplinski motor sastoji se od sljedećih promjena stanja:

  1. Ravnotežne izotermne ekspanzije plina pri temperaturi ogrjevnog spremnika TH (izotermno dovođenje topline). Tijekom ove promjene stanja (promjena od A do B na slici 1) sistem predaje rad okolini. Plin ekspandira zbog primitka topline Q1 iz ogrjevnog spremnika.
  2. Izentropske (ravnotežna adijabata) ekspanzije plina (dobiveni izentropski rad). Tijekom ove promjene stanja (promjena od B do C na slici 1) sistem je toplinski izoliran od okoline, te niti prima niti predaje toplinu. Plin nastavlja ekspandirati, predajući pritom rad okolini. Ta ekspanzija uzrokuje hlađenje plina do temperature rashladnog spremnika TC.
  3. Ravnotežne izotermne kompresije plina pri temperaturi rashladnog spremnika, TC (izotermno odvođenje topline) (promjena od C do D na slici 1). Ovdje okolina vrši rad na sistemu, te uzrokuje da količina topline Q2 prijeđe iz sistema na rashladni spremnik.
  4. Izentropska kompresija plina (uloženi izentropski rad) (promjena od D do A na slici 1). I ovdje je sistem toplinski izoliran od okoline. Tokom ove promjene stanja okolina vrši rad na plinu, komprimirajući ga, te uzrokujući da temperatura poraste na TH. U tom trenutku plin je u istom stanju kao i na početku.
Carnotov ciklus kao toplinski motor, prikazano na dijagramu temperatura – entropija. Ciklus se odvija između ogrjevnog spremnika temperature TH i rashladnog spremnika temperature TC. Na apcisi je entropija, a na ordinati temperatura.

Svojstva i značenje[uredi - уреди]

Dijagram temperatura – entropija[uredi - уреди]

Generalni termodinamički proces koji se odvija između ogrjevnog spremnika temperature TH i rashladnog spremnika temperature TC. Po drugom zakonu termodinamike, ciklus se ne može odvijati izvan temperaturnog intervala od TC do TH. Crveno područje QC je količina energije odvedene u rashladni spremnik. Bijelo područje W je količina rada izmijenjena između sistema i njegova okoliša. Količina topline dovedena od ogrjevnog spremnika je zbroj toga dvoje (bijelo + crveno područje). Ako se sistem ponaša kao motor, ciklus se kreće u smjeru kazaljke na satu, a ako se ponaša kao rashladni uređaj, tada se kreće obrnuto od kazaljke na satu. Stupanj korisnosti sistema je omjer rada (bijelo područje) i izmijenjene topline s ogrjevnim spremnikom.

Ponašanje Carnotovog motora ili hladnjaka najbolje se opisuje korištenjem dijagrama temperatura – entropija, u kojem je termodinamičko stanje sistema definirano točkom na grafu sa entropijom na apcisi i termodinamičkom temperaturom na ordinati. Za jednostavan sistem sa određenim brojem čestica, bilo koja točka grafa će predstavljati određeno stanje sistema. Termodinamički proces će biti predstavljen krivuljom koja povezuje početno stanje (A) i konačno stanje (B). Površina ispod krivulje će biti:

Q=\int_A^B T\,dS
\quad\quad(1)

što je iznos topline prenesen u procesu. Ako proces ide prema višoj entropiji, površina ispod krivulje će biti količina topline koju je sistem primio u tom procesu. Ako proces ide prema nižoj entropiji, biti će iznos odvedene topline. Za svaki kružni proces postojati će gornji i donji dio ciklusa. Za desnokretni proces, površina ispod gornjeg dijela će biti dovedena toplina tokom ciklusa, a površina ispod donjeg dijela toplina odvedena tokom ciklusa. Površina unutar ciklusa će predstavljati njihovu razliku, ali budući da je promjena unutrašnje energije kod kružnog procesa jednaka nuli, znači da će razlika predstavljati količinu rada koji je sistem izvršio. Gledajući sliku 2, matematički, za povrativ proces možemo napisati da je količina rada u jednom ciklusu jednaka:

W = \oint PdV = \oint (dQ-dU)= \oint (TdS-dU)
\quad\quad\quad\quad(2)

Budući da je dU totalni diferencijal, integral po zatvorenoj krivulji je nula, slijedi da je površina unutar krivulje u T-S dijagramu jednaka radu koji je od sistema odveden ako se radi o desnokretnom procesu, odnosno radu koji je sistemu doveden ako se radi od ljevokretnom procesu.

Carnotov ciklus se odvija između ogrjevnog spremnika temperature TH i rashladnog spremnika temperature TC.

Carnotov ciklus[uredi - уреди]

Rješenje gornjeg integrala je posebno jednostavno ako se radi o Carnotov ciklusu. Količina energije pretvorena u rad je:

W = \oint PdV = (T_H-T_C)(S_B-S_A)

Ukupna količina topline prenesena između ogrjevnog spremnika i sistema će biti:

Q_H=T_H(S_B-S_A)\,

i ukupna količina topline prenesena između sistema i rashladnog spremnika:

Q_C=T_C(S_B-S_A)\,.

Stupanj korisnosti \eta je definiran:

\eta=\frac{W}{Q_H}=1-\frac{T_C}{T_H}
\quad\quad\quad\quad\quad\quad\quad\quad\quad(3)

gdje

 W je rad koji je obavio sistem (energija postoji u sistemu kao rad),
 Q_H je toplina dovedena sistemu (toplina koja ulazi u sistem),
 T_C je apsolutna temperatura rashladnog spremnika, i
 T_H je apsolutna temperatura ogrjevnog spremnika
 S_B je maksimalna entropija sistema
 S_A je minimalna entropija sistema

Stupanj korisnosti ima smisla za toplinske motore, budući da je omjer mehaničkog rada i topline dovedene iz ogrjevnog spremnika.

Carnotov teorem[uredi - уреди]

Iz gornjeg dijagrama se može vidjeti da niti jedan kružni proces koji radi između temperatura T_G and T_H ne može premašiti stupanj korisnosti Carnotovog ciklusa.

Realni motor (lijevo) uspoređen s Carnotovim ciklusom (desno). Entropija realnih materijala se mijenja s temperaturom. Ova je promjena prikazana krivuljom na T-S dijagramu. Na ovoj slici, krivulja predstavlja ravnotežnu liniju kapljevina-para. Nepovrativost sistema i gubici topline (primjerice zbog trenja) sprječavaju idealno odvijanje procesa u svakoj točki.

Carnotov teorem kaže: Niti jedan stroj koji radi između dva toplinska spremnika ne može biti učinkovitiji od Carnotova stroja između tih istih spremnika. Stoga jednadžba 3 daje maksimalni mogući stupanj djelovanja za bilo koji motor koji radi između tih temperatura. Logična posljedica Carnotovog teorema je: Svi povrativi strojevi koji rade između istih toplinskih spremnika imaju jednaki stupanj korisnosti. Ako desnu stranu jednadžbe napišemo malo drugačije, vidimo da je teoretski maksimalan stupanj korisnosti jednak razlici temperatura ogrjevnog i rashladnog spremnika podijeljenom s temperaturom ogrjevnog spremnika. Termodinamička temperatura se dobije ako temperaturi u stupnjevima Celsiusa dodamo 273,15. Iz formule se vidi zanimljiva činjenica. Snižavanje temperature rashladnog spremnika će imati veći utjecaj na maksimalni stupanj djelovanja nego povišenje temperature ogrjevnog spremnika za isti iznos. U stvarnom svijetu to je teško ostvariti, budući da je rashladni spremnik najčešće okoliš.

Stupanj korisnosti realnih toplinskih motora[uredi - уреди]

Carnot je uvidio da u stvarnosti nije moguće napraviti termodinamički povrativ motor, tako da realni toplinski motori imaju manji stupanj korisnosti od one u jednadžbi 3. Unatoč tome, jednadžba 3 je jako važna jednadžba za određivanje maksimalnog stupnja korisnosti koji se može ostvariti između zadanih toplinskih spremnika.

Iako je Carnotov ciklus idealizacija, izraz za Carnotov stupanj korisnosti je svejedno jako koristan. Temperature ,

\langle T_H\rangle = \frac{1}{\Delta S} \int_{Q_{in}} TdS
\langle T_C\rangle = \frac{1}{\Delta S} \int_{Q_{out}} TdS

su prosječne temperature pri kojima se toplina dovodi odnosno odvodi. U jednadžbi (3) tako možemo zamjeniti TH i TC sa <TH> i<TC>

Za Carnotov ciklus ili njegov ekvivalent <TH> je najviša moguća temperatura, a <TC> najniža. Za cikluse s manjim stupnjem korisnosti <TH> će biti niža od TH i <TC> će biti viša od TC. Ovo može pomoći pri razumijevanju zašto, primjerice pregrijač ili regenerator može poboljšati stupanj korisnosti.

Veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]

  • Kružni procesi članak o kružnim procesima sa stranice Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Carnotov ciklus
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Carnotov ciklus