Cardcaptor Sakura

Izvor: Wikipedia
Cardcaptor Sakura
Cardcaptor Sakura vol1 cover.jpg
Prvo izdanje korica mange
カードキャプターさくら
(Kadokyaputa Sakura)
Žanr anime, fantastika, romansa
Manga
Autor Clamp
Izdavač Kodansha
Izdavač u Engleskoj Madman Entertainment
Tokyopop
Dark Horse Manga
Magazin Nakayoshi
Datum izlaska svibanj 1996.lipanj 2000.
Brojevi 12
TV-anime
Redatelj Morio Asaka
Producent Eizo Kondo
Scenarist Hiroshi Ishii, Jiro Kaneko, Nanase Ohkawa, Tomoko Ogawa, Tomoyasu Okubo
Skladatelj Takayushi Negishi
Studio Madhouse
Licenca Madman Entertainment
Contender
Geneon
Mreža NHK, Animax
Emitiranje 7. travnja 1998.21. ožujka 2000.
Broj epizoda 70
Trajanje 20 minuta
Animirani film
Cardcaptor Sakura: The Movie
Animirani film
Cardcaptor Sakura Movie 2: The Sealed Card

Cardcaptor Sakura (japanski カードキャプターさくら), poznata i kao CCS, je japanska anime i manga serija fantastike autorske skupine Clamp (Satsuki Igarashi, Ageha Ohkawa, Tsubaki Nekoi i Mokona). Manga je prvi put objavljena u mjesečnom časopisu Nakayoshi od svibnja 1996. do lipnja 2000., a kasnije i u časopisu Kodansha. Priča se odvija oko učenice osnovne škole, 10-godišnje Sakure Kinomoto, koja otkriva da ima čarobne moći nakon što slučajno oslobodi set čarobnih karata od knjige u kojoj su bile zaključane. Njen zadatak je stoga pronaći te karte i vratiti ih kako bi izbjegla nepoznatu katastrofu koja bi mogla pogoditi svijet.

1998. po stripu je objavljena i istoimena anime serija koju je producirala kompanija Madhouse a režirao Morio Asaka. Objavljena su i dva anime filma 1999. i 2000., te deset video igrica. Serija je objavljena i na američkom tržištu, ali je izvornih 70 epizoda skraćeno i smanjeno na samo 39 u tom izdanju, što je izazvalo kritike obožavatelja.

Kritičari su hvalili mangu zbog kreativnosti i svježine, proglasivši ju ponegdje čak i među najboljim primjerima žanra 'magical girl' (žanra u kojem se djevojka transformira u superjunakinju i bori protiv zlih sila). Manga je osvojila nagradu Seiun za najbolji strip 2001. Kritičari su hvalili i anime seriju jer je sadržavala zanimljivosti i za djecu i starije gledatelje. Neki su posebno hvalili i činjenicu što junakinja prilikom transformacije ima drugačije čarobne kostime u svakoj epizodi, što je protumačeno kao razbijanje klišeja iz tog žanra. U prestižnom časopisu Animage, Cardcaptor Sakura je 2000. izabran za najbolji anime godine, a 2001. za drugi najbolji anime godine.

Radnja[uredi - уреди]

Tomoeda. 10-godišnja Sakura Kinomoto slučajno oslobodi nekoliko čarobnih karata, zvanih Clow Cards, od čarobne knjige Clow, stvorene po polu kineskom, polu engleskom čarobnjaku Clowu Reedu. Svaka karta ima vlastitu osobnosti i može zauzeti različite oblike kada se aktivira. U mangi, ima 19 karata, dok u animeu ima 52. Čuvar knjige, Kero, joj kaže da je stoga njena dužnost ponovno pronaći te nestale karte. Kada pronađe kartu, Sakura se bori protiv nje te ju zapečati nakon pobjede. Kero je njen vodič, dok je njena najbolja prijateljica i rođakinja, Tomoyo Daidouji, oduševljeno snima kamerom te joj priskrbljuje kostimima. Sakurin stariji brat, Toya Kinomoto, pazi na nju dok se pravi da ne zna što se događa.

Dječak Sakurine dobi i potomak Clowa Reeda, Syaoran Li, stiže iz Hong Konga kako bi osobno pronašao nestale karte. Njihov odnos je nategnut, jer smatra da su karte vrednije od Sakure. Ipak, s vremenom ju počinje više cijeniti. Kada Sakura uhvati sve karte, mora proći Konačnu presudu, koju vodi Yue, drugi čuvar karata, kako bi rovjerio da li je Sakura dostojna postati gospodar istih. Yue je stvarni oblik Yukite Tsukishire, momka u kojeg je Sakura potajno zaljubljena te najbolji prijatelj njenog brata. Sakuri pomaže učitelj Kaho Mizuki, kojeg je poslao Clow kako bi osigurao da Sakura prođe test, jer je izabrao nju kao novu gospodaricu karata kada je saznao da će umrijeti. Sakura položi test i tako postane gospodarica karata.

Život je Sakuru nakon toga miran, dok se ne pojavi još jedan dječak njene dobi, Eriol Hiiragizawa, iz Engleske, što se poklopi sa nemirima u čevrti. Odjednom nesposobna za upotrebu Clow karata, Sakura transformira svoj štap i stvori novu inkarnaciju, koja može te karte pretvoriti u Sakura karte. Yue postaje slabiji, jer zahtijeva Sakurinu čarobnu potporu, ali njena čarolija nije još dovoljno snažna za to. Toya daje sve svoje čarobne sposobnosti Yueu kako bi osigurao da Yukito ne umre. Sakura se mora snositi i sa boli pošto je Yukito odbio njene osjećaje, jer voli Toyu. Syaoran tješi Sakuru, dok se i sam potajno ne zaljubi u nju.

Kada se još jedino karte tame i svjetla moraju konvertirati, Eriol otkriva Sakuri da on stoji iza čudnih pojava. Kada se sve karte transformiraju, on joj objasni kako je pola reinkarnacije Clow Reeda, a da je Sakurin otac druga polovica. Prije povratka u Englesku, Eriol ju zamoli da podijeli čaroliju između sebe i njenog oca, kako ne bi više bio najsnažniji čarobnjak na svijetu. Syaoran objavi svoju ljubav Sakuri, ali i da mora natrag u Hong Kong. Ipak, obeća da će se vratiti. Dvije godine kasnije, Syaoran se za stalno doseli u Tomoedu te ponovno sreće Sakuru. Obećaju da će biti zajedno.

Glasovi[uredi - уреди]

Produkcija[uredi - уреди]

"Isprva smo htjeli da ona (Sakura) bude vještica. Ali što smo više razmišljali o tome, to smo više htjeli napraviti nešto jedinstveno sa 'čarobnim' dijelom priče. Htjeli smo nešto originalnije od vještice sa čarobnim štapićem. Tada smo dobili ideju za Cardcaptor koncept. Nitko od nas prije nije obraćao pozornost na 'magical girl' serije."
Nanase Ohkawa, autorica mange.[1]

Ideja za Cardcaptor Sakuru je prvo zamišljena nakon što je Clamp završio rad na manga seriji Magic Knight Rayearth, koja je objavljena u časopisu Nakayoshi.[2] Glavni urednik Yamonouchi ih je pitao mogu li izmisliti još jednu seriju, ali suprotnu od Rayearth. Prvi impuls glavne autorice Clampa, Nanase Ohkawa,[nb 1] je bio stvoriti 'magical girl' seriju, usprkos tome što nije bila dobro upoznata sa žanrom. Htjela je da junakinja ima isto onoliko godina koliko i čitatelji Nakayoshija, kako bi se lakše mogli poistovjetiti s njom. S druge strane, likovi Tomoyo i Kero su bliži prijašnjoj tendenciji Clampa stvaranju likova. Nakon što su imali dovoljno informacija o likovima, Ohkawa i tri druga Clamp umjetnika - Mokona, Tsubaki Nekoi i Satsuki Igarashi - su ih dizajnirali na temelju tih opisa. U slučaju Kera, Ohkawa je htjela biće nalik na maskotu za Sakuru, a u obzir su uzimali oblik psa i vjeverica prije konačnog oblika koji je u mangi i animeu. Syaoran i Toya su zamišljeni kao tipičan primjer likova u ostalim djelima Clampa.[2]

Četiri predstavnika skupine Clamp: Igarashi, Ohkawa, Nekoi i Mokona

Predloženi su razni naslovi za priču - Cardcaster Sakura i Card Character Sakura - prije nego što je Nekoi predložio Cardcaptor Sakura.[2] Dok je Ohkawa planirala priču od početka do kraja, nije nikada razgovarala sa drugim članovima, nego im je davala novi scenarij za svako novo poglavlje. Mokona je isprva nacrtala Tomoyo tako da izgleda da je zaljubljena u Toyu, što je dovelo do iznenađenja kada je dobila scenarij za poglavlje u kojem otkriva da Tomoyo zapravo voli Sakuru. Što se tiče blagih gay veza u priči, Ohkawa je htjela napisati priču u kojoj će se "manjine osjećati udobno". Ohkawa je također objasnila da Tomoyo i Sakura nisu na kraju završili zajedno ne zato jer su oboje djevojke, nego zato što Sakura nije voljela Tomoyo na romantični način.[2]

Umjetnici, osobito Mokona, su dobili zadatak upotrijebiti tanke linije kako bi naglasili stvari kroz zaobljene linije, a ne ravne.[2] Ohkawa je htjela "nježni, slatki" ugođaj priče. Radi potreba raznih slika o cvijeću, Nekoi je tražila razne knjige kako bi pronašla razne vrste cvijeća i tako izbjegla uvijek isti izgled jednog cvijeta u poglavljima. Igarashi je komentirao kako "nikada nisu morali nacrtati tako puno cvijeća", ali su izbjegavali nacrtati ružu.[2] Isprva su autori htjeli uključiti transformacijske sekvence, ali su uočili da u žanrovima 'magical girl' junakinje uvijek nose istu uniformu/kostime. Stoga su odlučili dati Sakuri novi kostim svake epizode, što je hvaljeno kao nešto inventivno u žanru.[4]

Mediji[uredi - уреди]

Manga[uredi - уреди]

Ilustracija čarobne karte iz serije

Manga je objavljena od svibnja 1996. do lipnja 2000.[5] Kodansha je objavila prvih šest svezaka na dva jezika - na japanskom i engleskom - od svibnja 2000. do srpnja 2001.[6] Takvo izdanje bilo je eksperimentalno kako bi japanska djeca lakše naučila engleski jezik. Kodansha je prestala sa dvojezičnim izdanjima nakon što je manga izašla u američku distribuciju pod nakladništvom izdavača Tokyopop.[7]

Tokyopop je izdao englesku verziju od ožujka 2000. do kolovoza 2003. Isprva je izdao mangu u obliku japanskog stila, dakle čitalo s desna prema lijevo. No kasnija su izdanja izašla u normalnom izdanju za zapadne stripove, gdje se stranice čitaju s lijeva na desno.[8] Ista izdanja objavljena su i u Australiji i Novom Zelandu. I drugi izdavači su izdali mangu u inozemstvu: Pika Édition (Francuska),[9], Star Comics (Italija),[10] Egmont Manga & Anime (Njemačka),[11] Editora JBC (Brazil),[12], Ediciones Glénat (Španjolska),[13] i drugi.

TV anime[uredi - уреди]

Animacijski studio Madhouse napravio je 1999. anime adaptaciju stripa, sastavljenu od 70 epizoda raspodijeljenih na tri sezone.[14] Iako je seriju režirao Morio Asaka, Clamp je također bio uključen u projekt: Nanase Ohkawa je sastavljala scenarij dok je Mokona nadzirala dizajn kostima i čarobnih karata.[15] Serija je emitirana u Japanu na kanalu Animax.

Dok su televizijska emitiranja u Australiji, Irskoj, Britaniji i Kanadi ostavila izvornu seriju uglavnom netaknutu, emitiranja u SAD-u su se pokazala problematičnima. Serija je tamo dobila novi naslov, Cardcaptors, te je prikazana na programu Kids' WB od lipnja 2000. do prosinca 2001.[16] Ova verzija bila je pak teško skraćena i cenzurirana, broj epizoda smanjio se sa 70 na 39, a neke su epizode čak skroz izostavljene.[17] Imena su također "amerikanizirana": Sakura Kinomoto je postala Sakura Avalon, Tomoyo je postala Madison a Mizuki Kaho Layla MacKenzie.[18] Razlog ovih preinaka ležao je u odluci američkih producenata da seriju usmjere više na akciju i približe je muškoj publici, koja je tada većinom gledala animirane serije.[5][19] Tako je prva epizoda emitirana na Kids' WB bila zapravo kronološki osma u izvornoj seriji, kako bi se u ovom izdanju više usmjerila na dolazak Syaorana.[5] Ipak, zadnja epizoda u izvornoj seriji ostala je zadnja i u američkoj. Pioneer Entertainment je ipak objavio svih 70 epizoda sa engleskim titlovima prilikom objave serije na DVD tržište.[5]

Filmovi[uredi - уреди]

Madhouse je objavio i dva anime filma kao dodatke seriji. Cardcaptor Sakura: The Movie (1999.) se odigrava između prve i druge sezone a priča je odlazak Sakure i njenih prijatelja u Hong Kong gdje otkrivaju zlog duha kojeg je Clow Reed povrijedio u prošlosti.[20] Objavljen je i na DVD-u na američkom tržištu. Drugi film, Cardcaptor Sakura Movie 2: The Sealed Card, objavljen je 2000. On je svojevrsni završetak serije, u kojem se Syaoran vraća u Tokio kako bi sreo Sakuru, ali ih prekine pojava 53. karte.[21] Maleni kratki film, Leave it to Kero!, je igrao prije projekcije glavnog filma u kinima.[22]

Video igre[uredi - уреди]

Deset videoigrica je objavljeno po uzoru na seriju, u rasponu od igraće konzole do ručnih konzola. Žanrovi su također bili različiti, od pustolovnih do igara igranja uloga. Prva je igrica bila u Japanu 15. svibnja 1999., Cardcaptor Sakura: Itsumo Sakura-chan to Issho!,[23] a zadnja 2. prosinca 2004., pod naslovom Cardcaptor Sakura: Sakura-chan to Asobo!. [24]

Naslov Datum objavljivanja Produkcijska tvrtka Platforma
Cardcaptor Sakura: Itsumo Sakura-chan to Issho! 15. svibnja 1999.[23] MTO[23] Game Boy Color[23]
Animetic Story Game 1: Cardcaptor Sakura 5. kolovoza 1999.[25] Arika[25] PlayStation[25]
Cardcaptor Sakura: Sakura to Fushigi na Clow Cards 2. prosinca 1999.[26] Objavio Bandai a razvio Sims[26] WonderSwan[26]
Cardcaptor Sakura: Tomoyo no Video Daisakusen 28. prosinca 1999.[27] Sega i Sega AM3[27] Dreamcast[27]
Cardcaptor Sakura: Clow Card Magic 27. siječnja 2000.[28] Arika[28] PlayStation[28]
Tetris with Cardcaptor Sakura: Eternal Heart 10. kolovoza 2000. Arika PlayStation
Cardcaptor Sakura: Tomoe Shōgakkō Daiundōkai 6. listopada 2000.[29] MTO[29] Game Boy Color[29]
Cardcaptor Sakura: Sakura Card de Mini-Game 12. prosinca 2003.[30] TDK[30] Game Boy Advance[30]
Cardcaptor Sakura: Sakura Card-hen Sakura Card to Tomodachi 23. travnja 2004. MTO Game Boy Advance
Cardcaptor Sakura: Sakura-chan to Asobo! 2. prosinca 2004.[24] NHK Software[24] PlayStation 2[24]

Audio CD-i[uredi - уреди]

Kao foršpan za anime seriju, Kodansha je u kolovozu 1997. objavila dvije pjesme likova koje pjevaju glumci za likove Sakure i Tomoyo te audio dramsku vrpcu na CD-u. Dva dramska CD-a su objavljena u srpnju 1998. Prva, Sakura to Okaa-san no Organ ima scenarij Clamp autorice Ohkawe. U njoj, Sakura ima san o svojoj majci kako svira, te odluči pisati o njoj idući za svoj školski projekt.[31] Drugi CD, Sweet Valentine Stories, je objavljena u veljači 1998. U njoj, promatra se jedan dan u Sakurinoj učionici. Četiri originalna soundtracka su objavljena na CD albumima od srpnja 1998. do ožujka 2000. Uključivali su pozadinsku glazbu i vokalnu naslovnu pjesmu. Kasnije su objavljeni CD-i i za druge pjesme u seriji, među kojima su i one za odjavne špice.[32]

Teme[uredi - уреди]

Radnja u kojoj Sakura slučajno oslobađa čarobne karte iz knjige neki su usporedili sa mitom o Pandorinoj kutiji

Jason Thompson navodi kako je središnja tema serije ljubav i ljudski odnosi. Kroz seriju, zrcale se razni oblici ljubavi, kao što je "bratska ljubav, mladenačka ljubav, neuzvraćena ljubav i istinska ljubav". [33] Također napominje kako su odnosi prikazani bez predrasuda, uzmajući za primjer romantični odnos osnovnoškolke Rike Sasaki i njenog profesora Yoshiyukija Terade koji je predstavljen tako da se može gledati i kao "slatka i nježna priča o ostvarenju želje" i kao "blago uznemirujuća priča o pedofilskoj ljubavi".[33] Saiga Kiyoshi se slaže da su razni oblici ljubavi, pa i platonska ljubav, glavna tema priče, napominjući kako lik Tomoye pokazuje gotovo "uznemirujuću nesebičnost" kad je u pitanju njena prijateljstvo sa Sakurom: "Ideja da ljubav dolazi u različitim oblicima je omiljena u Clampu". Također je primjetila da Sakura "prihvaća ljubav u svim njenim drugačijim izdanjima".[34]

Zac Bertschy komentira kako su emotivne scene ipak obogaćene sa dozom ironije, uzimajući za primjer epizodu u kojoj Eriol začara cijeli grad i njene stanovnike stavi u san: "Probuditi cijeli grad se ispostavi kao lagani zadatak za Sakuru u usporedbi sa priznavanjem svojih osjećaja prema Syaoranu Liju, koji se nađe na ćamcu koji ide natrag u Hong Kong kada njegova majka otkrije da je njegov posao traženja karata došao kraju".[34]

J.D. Considine primjećuje kako je radnja u kojoj Sakura slučajno oslobodi čarobne karte iz knjige podsjeća na grčki mit o Pandorinoj kutiji.[19] Dani Cavallaro uspoređuje priču sa Bildungsromanom, tj. romanom o odrastanju i stjecanju iskustva, jer je "kronika iskušenja mladih ljudi koju moraju trpiti na svojem putu prema odrastanju", te hvali kako je ta tema predstavljena istodobno "iskreno osjećajno" i "veselo ironično".[35] Cavallaro je također primjetio kako je lik životinje-čuvara i savjetnika - Kero - netipičan jer je "bolje razvijen", ne grdi Sakuru te smatra da je "skupljanje karti jednako važna odgovornost za njega kao i za nju, što prije nije bio slučaj u 'magical girl' žanru."[35] Ipak, naglasio je kako, za razliku od prijašnjih izdanaka žanra, kao što su primjerice Sailor Moon, glavna junakinja se ne transformira u zreliju, odrasliju osobu/superjunakinju, već naprotiv, ostaje dijete cijelo vrijeme.[36] Primjetivši sličnost čarobnih karata sa Tarotom, Cavallaro navodi kako je ta paralela napravljena namjerno kako bi se naglasila skrivena, podsvijesna tema sudbine, koja se može promijeniti za Sakuru u boljem ili lošijem smislu, ovisno o tome kako će obaviti svoj zadatak, čime se pak dodaje kako ljudi ipak mogu svjesno utjecati na ishod dijela svoje budućnosti. [37]

Odjek[uredi - уреди]

Najbolji animei 2000. i 2001. prema časopisu Animage.[38][39]
Rang Naslov animea
(2000.)
broj
glasova
Naslov animea
(2001.)
broj
glasova
1. Cardcaptor Sakura
[prva sezona]
535 Saiyuki 705
2. Cowboy Bebop 292 Cardcaptor Sakura
[druga sezona]
504
3. Infinite Ryvius 265 Cardcaptor Sakura
Movie 2: The
Sealed Card
367
4. Cardcaptor Sakura
[druga sezona]
230 Hunter x Hunter 322
5. Cardcaptor Sakura:
The Movie
210 Infinite Ryvius 212

Cardcaptor Sakura je kao manga bila popularna među japanskim čitateljima, te je čak bila jedna od pet najbolje prodavanih stripova tijekom objavljivanja.[40] Manga je osvojila Seiun nagradu za najbolju mangu 2001. Shaenon K. Garrity je u The Comics Journal napisala da je to najbiraniji primjer suštinske shoujo mange, hvalivši zreliji smjer priče u drugoj polovici priče.[41] Christopher Butcher je također izjavio da je to "ključno ostvarenje" mange.[41] Lisa Anderson je u svojoj analizi hvalila kako priča isprva počinje s time kako Sakura hvata čarobne karte, da bi potom "napravila veliki skok u drugom smjeru" te se usredotočila na podzaplete koji oslikavaju fine nijanse odnosa između likova. Hvalila je i mangu zbog dubine priče.[42] Robert Nguyen smatra da je Cardcaptor Sakura "netipičan primjer" shoujo mange, koji "stavlja naglasak na emocije likova".[43]

Anderson primjećuje da je serija slatka, ali da također ima dubinu i osjećaj za dramu.[42] Mason Templer je u Manga: Potpuni vodič napisao da serija nije "samo jedna od najboljih mangi za djecu u svojem prijevodu, nego jedna od najboljih manga dostupnih na engleskom tržištu, točka". Hvalio je Clamp zbog kreativnosti i domišljatog smisla u stvaranju serije koja ima "jasnu marketinšku privlačnost" i "potpuno zaboravljiv koncept", ali koja se pretvori u priču koja "sjaji od topline i užitka i čuda" te je "puno više od zbroja svojih dijelova".[33] Mnogi su hvalili animacijski dizajn mange zbog lijepih slika i čarobnih karata koje "dočaravaju spoj čarobne fantazije i stvarnosti".[43]

Anime adaptacija je također bila omiljena među gledateljima. 2000., serija je osvojila prvo mjesto na listi najboljih animea godine, a igrani film peto mjesto među čitateljima prestižnog časopisa Animage. Time je čak pobjedila popularni anime Cowboy Bebop, koji je osvojio drugo mjesto. [38] Cardcaptor Sakura je zauzela prva mjesta i u drugim kategorijama: epizoda broj 46 je proglašena najboljom u nekom animeu te godine, a sveukupno se pet epizoda našlo na popisu 20 najboljih epizoda; lik Sakure Kinomoto je izabran za najbolji ženski anime lik a glavna pjesma je izabrana za najbolju u nekom animeu. Sakura Tange je zauzela visoko drugo mjesto na popisu najboljih ženskih glasovnih glumica u animeu te godine.[38] Iduće godine, druga sezona Cardcaptor Sakura osvojila je drugo mjesto, a drugi film treće mjesto na listi najboljih animea godine u istom časopisu.[39] Junakinja Sakura Kinomoto i pjesma su opet zauzeli prvo mjesto u kategorijama najboljeg lika i glazbe.[39]

Cosplay glavne junakinje Sakure

2005., TV Asahi je objavio listu 100 najboljih animea u zadnjih sto godina, na temelju istraživanja raznih dobnih skupina diljem Japana. Cardcaptor Sakura se na toj listi našao na 69. mjestu.[44] Rezultati prodaje serije na DVD tržištu u Japanu su također bili vrlo uspješni.[45] Kevin Lew smatra da serija ima "sofisticirani smisao za dizajn" koji joj je omogućio da prekorači svoju ciljanu publiku, malu djecu, i bude zanimljiva i starijim gledateljima.[5] Takashi Oshiguchi je hvalio "jedinstveni zabavljački stil" Clampa, koji je uključio "savršeni tajming za fascinantne zlikovce" te neobičnu inovaciju mijenjanja kostima glavne junakinje za svako hvatanje karte.[40]

Američka sinkronizacija, koja je skratila broj epizoda sa 70 na 39 i emitirana na Kids' WB kanalu, je često kritizirana. Jake Godek za THEM Anime je napisao da je to "nešto najgore što se ikada dogodilo animeu koji je imao dobar naslov", te da je sinkronizacija "jedna od najgorih, ako ne i najgora sinkronizacija na tom programu." Kritizirao je i montažu koja je "razorila priču" i izbacila bitne detalje potrebne za razumijevanje likova.[46] Adam Arnold je u recenziji američke verzije na Animefringe napisao da su Cardcaptors "ništa više nego pokušaj razvodnjavanja omiljenog animea", te je glasove u sinkronizaciji opisao ovako: "Nisu dostojni originala." Jedino je imao umjerene pohvale za Carly McKillip i Rhysa Hubera, koji su podarili glasove Sakuri i Syaoranu.[47]

U siječnju 2002., restoranski lanac Taco Bell je započeo jednomjesečnu promociju za četiri Cardcaptors igračke koje su bile u dodatku njihovom obroku za djecu, te je očekivala da će prodati 7 milijuna igračaka u tom razdoblju.[48] Američka udruga za obitelj, konzervativna kršćanska politička skupina, kritizirala je promociju serije zbog navodne sličnosti čarobnih Clow karata sa tarotom i istočnom mitologijom. Međutim, kritike te udruge počele su tek kad je promocija bila već pri kraju, tako da je upitno da li su njihovi prigovori imali ikakvog učinka.[49]

Kritike[uredi - уреди]

Kao anime bez sekvenci preobrazbe, bez kratkih suknji za standardni primjer "fan servisa" i bez prijetećih zlikovaca, Cardcaptor Sakura se izdvaja od matrice većine "mahou shoujo" serija. Akcija se stavlja u pozadinu kako bi se priča usredotočila na pravo žarište: odnose između prijatelja i obitelj...Sve u svemu, priča i njena usredotočenost na odnose se isplati za ljubitelje žanra. Ako već niste obožavatelj ovog žanra, Card Captor Sakura je možda upravo ta serija koja će vas preobratiti i primorati da ovakvim serijama date priliku.

—Madoka, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[50]

Reći ću ovo potpuno otvoreno: ja sam veliki obožavatelj Cardcaptor Sakure. S lakoćom jedna od najboljih serija koje sam vidio u Japanu do sada i jedna od najboljih animiranih serija u svijetu...Jedan od mojih najdražih dijelova u CCS-u su likovi. Glavna junakinja (Sakura) je osnovnoškolka sa veselom naravi usprkos tome što mora nositi veliku odgovornost (činjenica da može podnijeti sav taj teret i opet se zabavljati je jedna od mojih najdražih svojstava kod nje)...Ima jako malo stvari koje mogu umanjiti moju potporu za ovu seriju, a čak i da to urade, opet bi bio veliki obožavatelj. Ovo je, bez ikakve zadrške, jedna od mojih najdražih anime serija, u rangu s animeima Azumanga Daioh i Ah! My Goddess.

—Jake L. Godek, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[51]

Card Captor Sakura je uzela jedan žanr koji je postao nevjerojatno trom i repetitivan te ga preokrenula, ponudivši nešto zabavno, pametno, prekrasno nacrtano, dirljivo i uzbudljivo istodobno...Ovo je prikladan kraj za najbolju 'magical girl' seriju ikada snimljenu i jedan od najzabavnijih animea u novijoj povijesti.

—Zac Bertschy, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[52]

Na prvi pogled, CCS se čini poput još jednog animea o kartama/čudovištima koji sliči Pokemonu. Međutim, na drugi pogled, otkriva se da CCS nije ništa poput istog...Nagrađujemo anime Card Captor Sakura sa peticom jer je ostvario gotovo savršenstvo na praktički svakom frontu.

—Setsuken, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[53]

Izvori[uredi - уреди]

Bilješke[uredi - уреди]

  1. 2004. godine, Nanase Ohkawa je promijenila ime u Ageha Ohkawa.[3] Ipak, većina joj se i dalje obraća sa imenom Nanase.

Reference[uredi - уреди]

  1. Cavallaro 2012., str. 84
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 Clamp 2001.
  3. Anime News Network 2004.
  4. Solomon 2006.
  5. 5.0 5.1 5.2 5.3 5.4 Lew, Ovalle & Chow 2000., str. 15
  6. Amazon 2001.
  7. Anime News Network 2008.
  8. Amazon 2004.
  9. Pika Edition 2010.
  10. Star Comics 2010.
  11. Egmont Manga & Anime 2010.
  12. Editora JBC 2010.
  13. Glènat España 2010.
  14. Madhouse 2000.
  15. NHK 2000.
  16. MSN 2001.
  17. ICv2 2001.
  18. Cornog & Perper 2011., str. 139
  19. 19.0 19.1 Considine 2002.
  20. Buchanan 2002.
  21. McCarthy 2008., str. 162
  22. Anime News Network 2000.
  23. 23.0 23.1 23.2 23.3 GS-CCS-Itsumo 2000.
  24. 24.0 24.1 24.2 24.3 GS-CCS-Asobo 2004.
  25. 25.0 25.1 25.2 GS-CCS-Animetic 2000.
  26. 26.0 26.1 26.2 GS-CCS-Fushigi 2000.
  27. 27.0 27.1 27.2 GS-CCS-Tomoyo 2001.
  28. 28.0 28.1 28.2 Arika-CCS-Clow 2001.
  29. 29.0 29.1 29.2 GS-CCS-Tomoe 2001.
  30. 30.0 30.1 30.2 IGN-CCS-Mini 2003.
  31. Victor Entertainment 2000.
  32. Victor Entertainment 2001.
  33. 33.0 33.1 33.2 Thompson 2007., str. 43-44
  34. 34.0 34.1 Cavallaro 2012., str. 85
  35. 35.0 35.1 Cavallaro 2010., str. 141
  36. Cavallaro 2012., str. 86
  37. Cavallaro 2012., str. 87-88
  38. 38.0 38.1 38.2 Animage 2000.
  39. 39.0 39.1 39.2 Animage 2001.
  40. 40.0 40.1 Oshiguchi 2008, str. 70.
  41. 41.0 41.1 Aoki 2010.
  42. 42.0 42.1 Anderson 2010.
  43. 43.0 43.1 Nguyen 2001.
  44. Anime News Network 2005.
  45. Animerica 2000, str. 32.
  46. Godek 2010.
  47. Arnold 2005.
  48. ICv2 2002.
  49. ICv2 2003.
  50. Madoka 2002.
  51. Godek 2006.
  52. Bertschy 2004.
  53. Setsuken 2009.

Literatura[uredi - уреди]

Knjige
  • Cavallaro, Dani (2010). Magic As Metaphor in Anime: A Critical Study. London: McFarland. ISBN 9780786447442. 
  • Cavallaro, Dani (2012). CLAMP in Context: A Critical Study of the Manga and Anime. London: McFarland. ISBN 9780786469543. 
  • Clamp (2001) (Japanski). Cardcaptor Sakura Memorial Book. Tokio: Kodansha. ISBN 978-4-06-324535-6. 
  • Cornog, Martha; Perper, Timothy (2011). Mangatopia: Essays on Manga and Anime in the Modern World: Essays on Manga and Anime in the Modern World. ABC-CLIO. ISBN 9781591589082. 
  • McCarthy, Helen (2008). 500 Essential Anime Movies: The Ultimate Guide. Ilex. ISBN 9781905814282. 
  • Thompson, Jason (2007). Manga: The Complete Guide. New York City, New York: Del Rey Books. ISBN 978-0-345-48590-8. OCLC 85833345. 
Žurnali
Novinski članci i vijesti
Online

Vanjske poveznice[uredi - уреди]



Izabrani članak Članak Cardcaptor Sakura je odabran u kategoriju izabranih članaka.
Pozivamo vas da unaprijedite i potom predložite neki članak za izabrani.