Ca' Vendramin Calergi

Izvor: Wikipedia
Ca' Vendramin Calergi
Palazzo Loredan
Pogled na palaču Vendramin Calergi sa Kanala Grande
Pogled na palaču Vendramin Calergi sa Kanala Grande
Mjesto Venecija
Država  Italija
Vrijeme gradnje 1481
Otvorenje 1509
Naručitelj Andrea Loredan
Vlasnik Grad Venecija
Korisnik Venecijanski kazino (Casinò di Venezia) i Muzej Wagner (Museo Wagner)
Tip građevine palača
Arhitektonski stil renesansa
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Mauro Codussi
Graditelj Mauro Codussi i klesarska radionica (bottega) Lombardo
Tehnički podaci
Broj katova 3
koordinate: 45°26′N 12°19′E / 45.433, 12.317
Web www.vendramincalergi

Ca' Vendramin Calergi je renesansna palača, na Kanalu Grande u sestieru Cannaregio u Veneciji.

Palaču zovu i Palazzo Vendramin Calergi, Palazzo Loredan Vendramin Calergi ili Palazzo Loredan Griman Calergi Vendramin. Ta vrhunska palača bila je dom mnogih prominentnih ličnosti tokom 5 vjekova svog postojanja, između ostalog i kompozitora Richard Wagnera koji je u njoj i umro.

Danas je palača vlasništvo grada Venecije, koji je u njoj smjestio Venecijanski kazino (Casinò di Venezia) ali samo zimi i Muzej Wagner (Museo Wagner).

Ca' Vendramin Calergi fotografija Carla Naya iz 1870.

Historija palače[uredi - уреди]

Palaču Ca' Vendramin Calergi je projektirao je renesansni arhitekt Mauro Codussi[1], koji se već dokazao mnogim projektima po Veneciji, za Andreu Loredana (porodica Loredan dala je tri dužda) ljubitelja umjetnosti i lijepih stvari. Palača se počela graditi 1481., tako da ju Codussi nije uspio dovršiti, jer je umro 1504., pa je klesarske radove dovršila bottega Lombardo 1509.[1] Porodica Loredan zapala je u financijske nevolje pa je palaču prodala 1581. za 50,000 dukata njemačkom vojvodi Braunschweig-Wolfenbüttela Juliusu[1], koji je bio zaljubljen u Veneciju. Julius je međutim imao palaču samo dvije godine, pa je prodao Guglielmu Gonzagi vojvodi od Mantove[1], koji ju je prodao Vittore Calergiju, venecijanskom plemiću iz Herakliona sa Krete.[1] Calergi je značajno povećao palaču 1614. dogradnjom "Bijelog krila" na desnoj strani dvorišta, koju je napravio arhitekt Vincenzo Scamozzi tako da je palača dobila oblik slova L.[1] Ta dogradnja srušena je 1659. i potpuno preuređena slijedećih godina. Od 1739. palača je vlasništvo porodice Vendramin-Calergi, koja je do nje došla ženidbom i živjela u njoj jedan vijek.

Ca' Vendramin Calergi pogled sa kanala Grande

Vendramini-Calergi su prodali palaču 1844., vojvotkinji od Berrya - Karolini Burbonskoj i njenom drugom mužu vojvodi od Grazie. Za vrijeme talijanskog risorgimenta oni su bili prisiljeni prodati palaču vojvodi od Parme Enricu iz kuće Borbon-Parma, unuku Karoline Burbonske[1]. On je dobar dio umjetničkog blaga iz palače prodao na aukciji u Parizu, njegovi nasljednici prodali su palaču 1937. Giovanniju Volpiju, grofu od Misurate, koji je pregradio dobar dio palače i pretvorio ga u Centar za istraživanje elektromagnetskih i električnih pojava.

Tizianova slika Portret porodice Vendramin (1543.-1547.)

Venecijanska skupština kupila je palaču Ca' Vendramin Calergi 1946[1]. Od 1959., u palači zimi radi Venecijanski kazino (Casinò di Venezia), koji se ljeti seli na Lido.[2][1]

Igled palače[uredi - уреди]

Do te prostrane trokatne renesansne palače može se doći direktno gondolom sa kanala Grande. Njezina fasada klasične harmonije podjeljena je u dva gornja kata sa pet velikih bifora i razigrana stupovima. Otmjeni prvi kat (piano nobile) ima male male francuske balkone - kao jedinu razliku. Enterijer palače bio je raskošno ukrašen slikama, skulpturama i arhitektonskim detaljima. Štukature na stropovima izveo je barokni majstor Mattia Bortoloni. Palaču su dugo zvali po nadimku "Non Nobis Domine" ("Ne za nas Gospodine, već za tvoju slavu"") iz psalma 113:9, uklesanom na prozoru prizemlja.

Kolni ulaz u palaču Vendramin Calergi

Wagnerov muzej[uredi - уреди]

Richard Wagner i njegova porodica 1881.
Od lijeva na desno, gornji red: Blandine von Bülow, Heinrich von Stein (Siegfriedov učitelj), Cosima Wagner, Richard Wagner, Paul von Joukowsky (porodični prijatelj); donji red: Isolde, Daniela, Eva i Siegfried

Njemački kompozitor Richard Wagner boravio je u Veneciji šest puta od 1858. do svoje smrti 1883. Uvijek je unajmljivao prvi kat (piano nobile) palače od tadašnjeg vlasnika Enrica Borbon-Parma, posljednji put doputovao je 16. septembra 1882 nakon uspjeha sa operom Parsifal sa ženom Cosimom i četvero djece (Danielom, Isolde, Evom i Siegfriedom). Umro je 13. februara 1883. (u dobi od 69 godina) od srčanog udara.

Muzej Wagner (Museo Wagner) otvoren je u palači u februaru 1995. To je najveća kolekcija Wagnerovih memorablija nakon njegova Bayreutha.[3] Muzej je otvoren samo subotom ujutro uz prethodnu najavu.

Venecijansko udruženje Richard Wagner upravlja muzejem i Evropskim istraživalačkim centrom Richard Wagner (Centro Europeo di Studi e Richerche Richard Wagner - C.E.S.R.R.W.). koji se bavi promocijom njegove muzičke baštine, te u tom cilju organizira konferencije, koncerte i izdaje publikacije.

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]