Budizam u Tajlandu

Izvor: Wikipedia
Dio serije članaka na temu
Budizam

Lotus-buddha.svg

Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake postojanja
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema
Portal: Budizam
Dharma wheel.svg

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Budizam u Tajlandu je uglavnom teravada škole, i čini većinsku religiju sa oko 95% stanovništva.[1]

Istorija[uredi - уреди]

Mladi monasi na hodočašću.

Najraniji arheološki dokazi o postojanju budizma na teritoriji današnjeg Tajlanda datiraju približno iz 6. veka, a vezani su prevashodno za Nakhon Pathon (tridesetak milja zapadno od Bangkoka) i Lopburija (oko šezdeset milja severno od Bangkoka). Najstariji i najveći čedi ili stupa, na Tajlandu se nalazi u Nakhon Pathomu. Arheološki ostaci potiču iz perioda kada je ova oblast činila deo kraljevine naroda Mon sa prestonicom u Thatonu, u donjoj Burmi. Južni Tajland je u to doba činio monsku kraljevinu Dvaravati; budizam zastupljen u ovom kraljevstvu u ranom razdoblju pretežno je bio hinajana škole[2].

U razdoblju između 8. i 13. veka ovo područje je došlo pod vlast kraljevine Šri Viđaja sa Sumatre (Indonezija), kada je mahajanski oblik budizma bio vodeći. Između 11. i 14. veka veliki deo današnjeg Tajlanda došao je pod vlast Kmera, naroda sa područja današnje Kambodže, čija je religija bila daleko više hinduistička.

Može se reći da prava istorija tajske nacije otpočinje sa 14. vekom, kada su Tajci (narod etnički i lingvistički povezan sa Kinezima, koji se iz Junana preselio na jug) osnovali kraljevinu sa prestonicom u Sukhodhaji (ili Sukhothaiji), na oko 200 -{km}- severno od današnjeg Bangkoka. Tokom 14. veka dobar glas sinhaleskog budizma (nakon reformi koje je sproveo Parakama Bahu I, cejlonski kralj iz 12. veka) privukao je sijamske monahe na Cejlon, da bi se potom vratili na Tajland i proširili sinhaleske reforme[2]. Na Tajlandu od tog doba preovladava teravadinski oblik budizma. Sredinom 14. veka prestonica je preseljena na jug iz Sukhodhaje u Ajodhaju (ili Ajuthiju), na oko pedeset milja severno od današnjeg Bangkoka.

Kada su je Burmanci razorili 1767. godine, nova dinastija utemeljila je novu prestonicu, najpre u Dhonburi, na zapadnoj obali reke Čao Phja, a potom na suprotnoj, istočnoj obali - današnji Bangkok. Četvrti kralj iz ove dinastije, Mongkut, ili Rama IV bio je budistički monah, a stupio je na presto 1851. u četrdeset sedmoj godini; njegova sedamnaestogodišnja vladavina jedna je od najvažnijih u istoriji Tajlanda. Upravo je on udario temelje modernom Tajlandu i inicirao reformatorski pokret unutar budističke sanghe, što se ispoljilo u reformskoj sekti sa strožom disciplinom, poznatoj kao dhamajutika-nikaja. Njen uticaj na tajski budizam ostao je jak sve do danas, pri čemu uporedo održava dobre odnose i sa glavnom budističkom strujom, maha-nikajom. Obe sekte imaju svoja velika monaška sedišta u Bangkoku: dhamajutika-nikaja ima Vat Bovorniveg, a maha-nikaja Vaj Mahathat; u svakom od njih smeštena je velika obrazovna institucija (Maha-Vidjalaja za obučavanje monaha. Kralja Mongkuta nasledio je njegov sin Čulalongkorn ili Rama V (1868-1910), koji je takođe bio značajan budistički vladar, a pored ostalih doprinosa kojima je pridoneo snaženju budizma na Tajlandu bilo je i objavljivanje Tipitake, kanona pisma, na paliju, sa tekstom odštampanim tajskim pismom. Teravada budizam ima značajan uticaj na celokupni tajski život[2].

Od II svetskog rata pak sve više se prihvataju zapadnjački običaji i merila, uglavnom na području Bangkoka, a u seoskim oblastima u kojima živi većina stanovništva teravadinski budizam još uvek predstavlja temelj verovanja, kulture i ponašanja.

Izvori[uredi - уреди]

  1. "CIA World Factbook: Thailand". Central Intelligence Agency. 8. 2. 2007.. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/th.html. pristupljeno 7. 3. 2007.. 
  2. 2.0 2.1 2.2 Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.

Vanjske veze[uredi - уреди]