Budimski pašaluk

Izvor: Wikipedia
Budimski pašaluk 1572. godine
Budimski pašaluk 1683. godine

Budimski pašaluk (beglerbegluk, ejalet) naziv je za administrativno-teritorijalnu (vojno-upravnu) jedinicu u evropskom dijelu Osmanlijskog Carstva, u srednjem Podunavlju, sa središtem u Budimu nakon njegovog zauzeća 1541. godine. Pašaluk je postojao od 1541. do 1686. godine. Tom pašaluku pripadala je i Baranja.

Sredina 16. vijeka[uredi - уреди]

Prvim budimskim beglerbegom imenovan je vezir Sulejman-paša, porijeklom Mađar. U toku daljih osvajanja u Mađarskoj, Turci su u važnije zauzete gradove smještali sjedišta sandžaka, pripajajući ih Budimskom pašaluku. Dželal-zabe Mustafa Čelebi (Evlija Čelebija, umro 1567) u svojoj historiji kaže da Budimski ejalat ima 18 sandžaka, među kojima su: Vučitrn, Kruševac, Smederevo, Zvornik, Srem, Mohač (Mohács), Požega, Segedin (Szeged) i Bečkerek (danas Zrenjanin). Godine 1573. Budimski pašaluk se sastojao od 21 sandžaka, a među njima su bili sandžaci: Smederevo, Zvornik, Srem (središte u Mitrovici), Segedin, Požega i Mohač.

Kraj 16. vijeka[uredi - уреди]

Godine 1580, kada je osnovan Bosanski pašaluk, izdvojeni su iz Budimskog ejaleta sandžaci Zvornik i Požega te pripojeni novoosnovanom Bosanskom pašaluku. Nakon osvojenja Egera (Jegar, 1596) i Kaniže (Nagykanizsa, 1600), ti su gradovi u početku 17. stoljeća pretvoreni u središta novih pašaluka, pa su tada sandžaci Budimskog ejaleta u porječju Tise pripojeni Jegarskom, a sandžaci Budimskog pašaluka u Podravini Kaniškom pašaluku. Segedinski sandžak pripojen je Jegarskom pašaluku, a Požega i, navodno, Valpovo Kaniškom pašaluku. Na drugoj su strani neki sandžaci Budimskog pašaluka potkraj 16. stoljeća izgubljeni, pa je tako ovaj bio sveden samo na Podunavlje, od Smedereva do Ostrogona (Esztergom).

17. vijek[uredi - уреди]

Godine 1610. Budimski pašaluk obuhvatao je sandžake: Budimski, Sremski, Kovinski, Kopanjski, Stolnobiogradski i Mohački. U posljednje vrijeme svoga postojanja Budimski pašaluk je bio sastavljen od ovih sedam sandžaka: Budim, Srem, Smederevo, Seksard, Šimontornja (Simontornya), Stolni Biograd (Székesfehérvár) i Ostrogon. Karlovačkim mirom 1699. od Budimskog pašaluka ostao je u turskoj vlasti samo Smederevski sandžak i turski dio Srema, pa su oni priključeni Rumelijskom pašaluku, čime je Budimski pašaluk i formalno prestao postojati.

Izvori[uredi - уреди]