Britanska invazija

Izvor: Wikipedia
Prvi dolazak Beatlesa u Ameriku, na nastup u televizijskoj emisiji voditelja Eda Sullivana, označava početak Britanske Invazije.

Britanska invazija (engleski: British Invasion), je pojam iz historije rock glazbe, a označava pojavu iznimne popularnosti i uspjeha koji su britanski pop i rock izvođači ostvarili 1960-ih godina 20. vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Australiji i ostalim zemljama ondašnjeg svijeta. [1]

Prvi val britanske invazije zbio se od 1964. do 1966., započeo je pojavom Beatlesa na američkoj televiziji u showu Eda Sullivana 1964. [2][3]Ovaj pojam rjeđe označava i kasniji uspjeh, britanskih izvođača na sjevernoameričkom tlu.

Prvi val invazije (Klasično razdoblje)[uredi - уреди]

Pozadina invazije[uredi - уреди]

Nakon drugog svjetskog rata, britanski izvođači pop glazbe, nisu bili popularni kod sjevernoameričke publike. Svega tri njihova izvođača uspjela su ući na američke top liste od 1945. - 1963. Razlozi za to bili su višestruki, ali generalno govoreći Evropa, pa tako i Britanija, podnijela je veće žrtve u ratu. Britaniju je pogodio i raspad njezinog kolonijalnog Imperija, tako da su poratne godine za Britaniju predstavljale - vrijeme mira, ali i vrijeme regresije i vrijeme depresije.

Amerika je nasuprot tome, bila zemlja u ekonomskom uzletu, puna optimizma, - što se je odražavalo i u industriji zabave i muzike. Kad su se kod njih pojavili prvi mladi buntovni rock i blues izvođači pedesetih godina, oni su istvovremeno postali i britanske zvijezde. Utjecaji su tih godina išli iz Amerike u Evropu, britanski izvođači tih godina samo su bezuspješno pokušavali biti što sličniji svojim američkim uzorima.

Šezdesete su bile prekretnica, engleski mladi muzičari okrenuli su se svojoj muzičkoj tradiciji (folku) - ili počeli kreativno reinterpretirati svoje američke uzore. Prvi koji su doživjeli značajan uspjeh preko bare, bili su sastav Tornados, hitom Telstar (august, 1962.)[4] i pjevačica Dusty Springfield, sa pjesmom I Only Want To Be With You (novembar, 1963). [5]Razlog povećanog interesa za britanske izvođače, bio je i u stagnaciji američke pop industrije koja se desila između ostalog i zbog slijedećih razloga; 3. februara 1959. u avionskoj nesreći poginula je krema američkog rocka; Buddy Holly, Ritchie Valens i Jiles Perry Richardson (The Big Bopper). U drugoj velikoj nesreći (17. aprila 1960.) vozeći se taksijem za turneje po Engleskoj poginuo je Eddie Cochran, a teško je ozlijeđen Gene Vincent. Kralj rocka Elvis Presley pozvan je na odsluženje vojnog roka (1. oktobar 1958. - 2. mart 1960.), drugi velikan američke rock glazbe Chuck Berry, osuđen je na zatvorsku kaznu koju je odležao (1959.-1963.) zbog silovanja maloljetnice. Treći velikan,- Jerry Lee Lewis, nije osuđen na zatvorsku kaznu, ali je stavljen na led poslije izbajanja skandala, jer je oženio maloljetnu sestričnu Myru Gale Brown (13 g.) od koje je bio 23 godina stariji. Tako da je američka pop scena bila bez glavnih aktera, uz to je i cijela zemlja prolazila kroz velike krize; rasne nemire, atentat na predsjednika Kennedya i Vijetnamski rat.

Utjecaj Beatlesa na američku kulturu[uredi - уреди]

Nakon 1964 i američku omladinu je zahvatila - Beatlemanija[6], doslovno ludovanje za njima. Objašnjenje je bilo jednostavno, Beatlesi su svojom muzikom i pojavom personalizirali način i ritam na koji je američka omladina htjela živjeti. Uz Beatlesi su dobru prođu imali i ostali mladi britanski beat sastavi (nihov zaštitni znak je bila duga kosa), pa i ostali proizvodi britanske pop kulture (film, televizija, moda, slikarstvo). Neki akteri iz tih vremena, u svojim memorablijama navode da je dovoljno bilo imati britanski akcent, pa da postaneš velika američka radio zvijezda.

Drugi val invazije[uredi - уреди]

Uslijedio je nakon jednog desetljeća, pojavom punka kasnih sedamdesetih, i pojavom izvođača kao što su bili; Sex Pistols, The Clash, Squeeze i Elvis Costello and the Attractions. Ali snaga ovog vala bila je daleko slabija, od onog iz šesdesetih. Tokom 1980. - 1981., uspjeh na američkom tržištu imali su; The Police, Dire Straits, Gary Numan i The Psychedelic Furs, ali ostali britanski izvođači, poput onih iz Novog Vala ili Novog Romantizma nisu dobro prošli.

To se je promijenilo, osnutkom televizijske kuće MTV. pred kraj 1981. Tada se pojavila potreba za video dodatkom (kraćim filmom), nekog muzičkog broja. Ovaj novi medij približio je brojne britanske izvođače, američkom auuditoriju, i pomogao njihovom uspjehu na američkom tržištu. Tako su se probili; Duran Duran, Culture Club, ABC, Def Leppard, Iron Maiden, Human League, Adam Ant, A Flock of Seagulls, The Fixx, Naked Eyes, Thompson Twins, Eurythmics, Bananarama, Spandau Ballet, Wham i nešto poznije Depeche Mode, Tears for Fears, OMD, Pet Shop Boys, The Cure, New Order,Wang Chung, Dead Or Alive i mnogi drugi. Po drugi put su britanski izvođači, dominirali na američkim top ljestvicama.

Vrhunac ovog razdoblja bio je juli 1983. kada je čak 18 od 40 singl ploča na američkim top listama, bilo od britanskih muzičara, a preko 50% hitova na Billboardovoj Hot 100 također od britanskih izvođača.

Klasično razdoblje[uredi - уреди]

Popis izvođača koji su ušli na američke top liste(Hot 100), 1964.-1966.

Drugi val britanske invazije[uredi - уреди]

Popis izvođača koji su ušli na američke top liste(Hot 100), 1981.-1985.

Izvori[uredi - уреди]

  1. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/80244/British-Invasion.
  2. Morrison, Craig. American Popular Music. British Invasion (New York: Facts on File, 2006, str. 32-4.
  3. J. Gould, Can't Buy Me Love: The Beatles, Britain, and America (New York, Harmony Books, 2007), str. 344-5.
  4. The Tornados Allmusic bio
  5. Dusty Springfield Allmusic bio
  6. Tweet The Beatles! How Walter Cronkite Sent The Beatles Viral... in 1963!" by Martin Lewis based on information from "THE BEATLES ARE COMING! The Birth Of Beatlemania In America" by Bruce Spitzer" July 18, 2009.

Bibliografija[uredi - уреди]

  • Gould, Jonathan. Can't Buy Me Love: The Beatles, Britain, and America. (New York, Harmony Books, 2007), 344-345
  • The newest British invader, Duffy MediaLife Magazine 5. maj 2008.