Bristleconski bor

Izvor: Wikipedia
Bristleconski borovi
Šuma bristleconskih borova Great Basin
Šuma bristleconskih borova Great Basin
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Pinophyta
Razred: Pinopsida
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Pinus
Podrod: Ducampopinus
Sekcija: Balfourianae
Područje života
Vrste

Pinus aristata
Pinus longaeva
Pinus balfouriana

Bristlecone borovi su mala grupa stabala borova (porodica Pinaceae, rod Pinus, podsekcija Balfourianae) koja može doseći životni vijek dulji od bilo kog drugog danas poznatog živućeg organizma, odnosno do oko 5.000 godina. Postoje tri srodne vrste:

Trenutno je najstariji živi orgnizam jedinka Pinus longaevae kojoj je dan nadimak "Metuzalem" (po Metuzalemu, najdugovječnijoj ličnosti iz Biblije), lociran u Bijelim planinama istočne Kalifornije, a koja je po mjerenjima uzoraka kore stara 4.700 godina. Služba za šume SAD odbija dati točan položaj "Metuzalema" u bristleconskom šumarku kako bi sačuvala stablo. Brisleconski bor stariji od "Metuzalema", zvan "Prometej", bio je posječen godine 1964. Ostale dvije vrste su također poznate po dugovječnosti, iako ne takvoj kao P. longaeva; primjercima obje vrste je izmjerena starost do 3.000 godina.

Datoteka:Bristlecone Wheeler.JPG
Ovo stablo je vjerojatno umrlo prije nekoliko stotina godina, ali još uvijek stoji. Njegovo drvo je naučnicima dalo godove za usporedbu sa godovima živućih stabala, što ga je učinilo starim od 10.000 godina.

Bristleconski borovi rastu u izoliranim šumarcima na ili neposredno ispod linije drveća. Zbog niskih temperatura, suhog tla, snažnih vjetrova i kratke sezone rasta, stabla rastu prilično sporo. Drvo je prilično gusto i smolasto, te tako otporno na insekte, gljivice i druge moguće parazite. Kako drvo stari, tako veliki dio njegove kore umire; u prilično starim primjercima se često može pronaći samo prilično uzak pojas živog tkiva koje povezuje korijenje s nešto još uvijek živih grana.

Datoteka:Gnarled bristlecone wood.jpg
Gnarled bristlecone pine wood

V. također[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Bailey, D. K. 1970. Phytogeography and taxonomy of Pinus subsection Balfourianae. Ann. Missouri Bot. Gard. 57: 210-249.
  • Richardson, D. M. (ed.). 1998. Ecology and Biogeography of Pinus. Cambridge University Press, Cambridge. 530 p. ISBN 0-521-55176-5.

Vanjske veze[uredi - уреди]