À bout de souffle

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Breathless (1960 film))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Do posljednjeg daha.
À bout de souffle
originalni kino- poster
RežijaJean-Luc Godard
ProducentGeorges de Beauregard
ScenarioJean-Luc Godard
Predložakoriginalni sinopsis čiji su autori François Truffaut
Claude Chabrol (van špice)
UlogeJean-Paul Belmondo
Jean Seberg
MuzikaMartial Solal
FotografijaRaoul Coutard
MontažaCécile Decugis
Lila Herman
DistribucijaUGC (Francuska)
StudioCanal (Francuska, 2010)
Datum(i) premijere
17. 3. 1960 (1960-03-17) (Francuska)
Trajanje87 min.
90 min. (necenzurirana verzija)
Zemlja Francuska
Jezikfrancuski
engleski
Budžet400.000 FRF
Bruto prihod67,464 $ (SAD)
2,082.760 ulaznica (Francuska)[1]

Do poslednjeg daha (fr. À bout de souffle) je francuski igrani film iz 1960. godine u režiji Žan-Lika Godara. To je bio njegov prvi dugometražni rad i jedan od najranijih, najuticajnijh filmova Francuskog Novog talasa. U to vreme, film je privukao veliku pažnju zbog svog smelog vizuelnog stila i inovativne upotrebe džamp-kat-a (jump-cut).
Film Do poslednjeg daha, zajedno sa Trifoovim 400 udaraca i Reneovim Hirošimo, ljubavi moja, proslavio je autore Francuskog novog talasa u međunarodnim okvirima.

Godine 1983. snimljen je američki rimejk Do poslednjeg daha sa Ričardom Girom i Valeri Kapriski u glavnim ulogama.

Potpuno obnovljena verzija filma je objavljena u SAD za 50-godišnjicu filma u maju 2010. Kada je prvobitno izašao u Francuskoj, film je imao 2,082,760 bioskopskih posetilaca.[2]

Radnja[uredi | uredi kod]

Mišel je mladi sitni kriminalac koji sebe modelira kao filmsku ličnost Hemfrija Bogarta. Nakon krađe automobila u Marseju, Mišel upuca policajca koji ga je pratio na seoskom putu. Bez prebijene pare i u bekstvu od policije, on se okreće svojoj američkoj devojci Patrisiji, studentu i novinaru, koja prodaje Njujork Herald Tribjun na ulicama Pariza. Ne znajući da ga juri policija, Patrisija ga nesvesno krije u svom stanu, Mišel istovremeno pokušava da je zavede i ubedi da pobegne sa njim u Italiju sa njenim novcem. U jednom trenutku Patrisija kaže da je trudna sa njegovim detetom, a ubrzo, tokom ispitivanja od strane policije, saznaje da je Mišel u bekstvu. Na kraju, ona ga i izdaje, ali pre dolaska policije mu priznaje šta je uradila. On je donekle prihvatio da će otići u zatvor, i ne pokušava da pobegne u prvi mah, međutim u trenutku se predomisli i policija ga usteli na ulici; uspeva da otrči niz ulicu ali ubrzo pada i umire.

Završni dijalog[uredi | uredi kod]

Mišelova scena smrti je jedna od najlegendarnijih scena na filmu, ali finalne rečenice dijaloga su izvor nekih zabuna za publiku sa engleskog govornog područja. U nekim prevodima, nejasno je da li Mišel osuđuje Patrisiju, ili alternativno osuđuje svet u celini.

Uloge[uredi | uredi kod]

Glumac Uloga
Glavne uloge
Žan-Pol Belmondo Mišel Poikar
Džin Siberg Patrisija Fransini
Ostale uloge
Danijel Bulanžer Policijski inspektor Vital
Anri-Žak Hot Antonio Beruti
Rože Anen Karl Zumbak

Nagrade[uredi | uredi kod]

  • Pri Žan Vigo 1960
  • Srebrni medved za najbolju režiju 1960.[3]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Box office information for film at Box Office Story
  2. „Najlepši francuski filmovi u Domu omladine” (sr). Radio-televizija Srbije. 26. 4. 2011.. Pristupljeno 18. 5. 2012. 
  3. „Berlinale: 1960: Prize Winners”. berlinale.de. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-15. Pristupljeno 18. 5. 2012. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Novi talas - Portret jedne mladosti, Antoan de Bek, Biblioteka LEXIS, Službeni glasnik, Beograd (2010) ISBN 978-86-519-0468

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]