Branko Dude

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Branko Dude (Solin, 7.8. 1913. - 1997.) je hrvatski i jugoslavenski partizanski komandant i nositelj Ordena narodnog heroja Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je 7. lolovoza 1913. g. u Solinu u seoskoj obitelji Silvestra Dude. Osnovnu školu završio u Solinu, a prvi razred gimnazije u Splitu. Od 1933. do 1936. godine radio u tvornici cementa u Solinu, a kasnije u Novom Sadu i Beogradu. Odmah nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije vratio se u Solin, gdje se uključio u rad sa simpatizerima NOP-a na prikupljanju oružja i streljiva, te je tako davao pomoć pokretu, u organizaciji solinske partijske organizacije.

U Solinski partizanski odred stupa 11. kolovoza 1941. godine i kao borac, a kasnije desetar sudjeluje u brojnim diverzantskim akcijama koje odred izvodi oko Solina i Kaštela. 20. studenog 1941. za vrijeme racije u Solinu biva uhićen od strane talijanskih okupacijskih vlasti dok je ilegalno boravio u Solinu radi okupljanja novih boraca u odred i organiziranja novih akcija. U nedostatku dokaza pušten je iz zatvora 22. veljače 1942. Tom prilikom postaje i član Partije.

Nakon puštanja iz zatvora stupa u Solinsku partizansku četu, gdje ostaje do sredine lipnja 1942., a zatim prelazi u Dinarski partizanski odred za zamjenika komesara bataljona. Ubrzo postaje komadant bataljona, ali je s te dužnosti prebačen za zamjenika komadanta Srednjedalmatinskog partizanskog odreda.

Kad je 6. rujna 1942. formirana 1. dalmatinska brigada, u njen sastav prelazi i spomenuti odred, pa je Branko Dude postavljen za komadanta bataljona u toj brigadi. Sa svojim bataljonom Branko se istakao u mnogim borbama protiv ustaša i domobrana kod Sinja, i protiv Talijana kod Duvna i Livna.

Kao istaknuti partizanski zapovjednik, postaje 22. studenog komadant novooformljene 3. dalmatinske brigade koja uspješno vodi borbe do kraja godine na području između Sinja, Vrlike, Kozjaka i Kosova.

Sudjeluje u borbama za vrijeme IV neprijateljske ofenzive na području Imotskog, Posušja, Širokog Brijega; a zatim u akciji zajedno s 4. dalmatinskom brigadom na Čvrsnici, gdje sprečava četnički proboj u Jablanicu i dalje u dolinu Rame, gdje su bili smješteni ranjenici. Nakon prijelaza rijeke Neretve 14. i 15. ožujka 1943. njegovi borci prenose teške ranjenike, ali velik broj biva zahvaćen epidemijom tifusa. Uslijed gubitaka, 3. dalmatinska brigada je reorganizirana i popunjena ljudstvom iz drugih dalmatinskih brigada sredinom travnja 1943 godine. Nakon popune broji 1200 boraca.

Brigada vodi teške borbe u V neprijateljskoj ofenzivi na području Sandžaka i Crne Gore. Rasformirana je 6. lipnja 1943 godine.

Tada je Dude Branko postavljen za komadanta bataljona pri 2. dalmatinskoj brigadi gdje ostaje sve do kolovoza 1943. godine. Nakon tog premješten je nazad u Dalmaciju, te je imenovan zapovjednikom novoformirane 9. dalmatinske brigade 20. divizije. Sa svojom brigadom polovicom listopada 1943. vodi borbe sa dijelovima njemačke 114. divizije koja prodire iz pravca Šibenika prema Trogiru.

Niti na ovoj dužnosti ne ostaje dugo već ga štab 8. korpusa postavlja za zapovjednika Grupe srednjodalmatinskih odreda u čijem su sastavu četiri odreda sa po preko 1000 boraca.

Na toj dužnosti ostaje do kolovoza 1944 godine, kad je postavljen za načelnika štaba 20. divizije, a od veljače 1945. za zamjenika komadanta divizije.

U međuvremenu se nalazio u oficirskoj školi Vrhovnog štaba. Prilikom desanta na Drvar ističe se u borbi sa njemačkim padobranskim jedinicama. U znak priznanja za pokazanu hrabrost dobiva od vrhovnog komadanta Josipa Broza Tita, pištolj na poklon. U završnim operacijama za konačno oslobođenje sudjeluje u borbama za Knin, Liku, Hrvatsko primorje i Trst.

Poslije oslobođenja nalazio se na visokim funkcijama u JA, od komadanta Narodne Milicije SR Hrvatske do komadanta divizije.

Poslije rata završava i visoku vojnu akademiju „Frunze“ u Moskvi, u vjerojatno posljednjoj generaciji prije rezolucije informbiroa. Nosioc brojnih odlikovanja. Umirovljen je u činu general-potpukovnika. Narodnim herojem proglašen 20. prosinca 1951. Umro 1997 godine.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • „Narodni Heroji Jugoslavije“, BIGZ, 1982.