Bogomoljački pokret

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Bogomoljački pokret (zvanično Narodna hrišćanska zajednica) je bilo udruženje vernika Srpske pravoslavne crkve koje je delovalo od 1920. do Drugog svetskog rata. Formalno je osnovano 1920,[1] u nastojanju da zaustavi opadanje interesovanja za veru, širenje Adventističke crkve i uspon komunizma.[2] Svoje korene je imalo u neformalnim bogomoljačkim grupama koje su nastale u Vojvodini sredinom 19. veka, a potom se 1870-ih proširile po jugoistoku Srbije, kao i među srpskim vojnicima u Prvom svetskom ratu.[3]

Za bogomoljački pokret je bio zadužen episkop Nikolaj Velimirović. Nikada u SPC nije postojala puna saglasnost ni sa Nikolajevim naporima da stvori poznati bogomoljački pokret kojem se dobar deo u SPC protivio.[4]

Pokret je bio naročito aktivan 1920-ih godina. Bogomoljački pokret se u svojim publikacijama žustro protivio "jeresi adventizma" i pozivao na zabranu Adventističke crkve, jer ona negativno utiče na "verska i nacionalna osećanja Srba". U delatnosti adventista prepoznavala se zavera: o njoj se pisalo kao o "plodu jevrejomasonstva u hrišćanstvu".[5]

Velimirovićev bogomoljački pokret je u svojim publikacijama objavljivao antisemitske tekstove, uključujući delove Protokola sionskih mudraca.[2] Episkop Velimirović se 1930-ih godina sve više približio antisemitizmu[6][7], nacionalizmu[8] i izrazitom anti-komunizmu.[9] Velimirović je propagirao odbacivanje "svih stranih običaja i površnih zapadnih tradicija", uključujući demokratiju, jednakost, individualizam, religioznu toleranciju i druge vrednosti humanizma i prosvećenosti.[7]

Kasnije je bogomoljački pokret bio »baza« iz koje su se regrutovale pristalice Zbora Dimitrija Ljotića čiji je ideolog Velimirović bio.[4]

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]