Bogdan Žerajić

Izvor: Wikipedia
Bogdan Žerajić
Rođen/a februar 1886.
Umro/la 15. jun 1910 (starost: 24 godine)
Sarajevo, Austrougarska
Uzrok smrti samoubistvo
Etnicitet Srbin
Poznat/a po pokušaju atentata na austro-ugarskog vojnog namjesnika

Bogdan Žerajić (Nevesinje, februar 1886Sarajevo, 15. juni 1910) je bio student iz Hercegovine koji je došao u Sarajevo na dan otvaranja Bosanskog sabora 1910. godine, ispalio pet hitaca u vojnog namjesnika, ali je promašio svih pet puta a onda se šestim metkom samoubio.[1]

Biografija[uredi - уреди]

Rođen je u Nevesinju, u selu Miljevac, gimnaziju je završio u Mostaru, a pravo studirao u Zagrebu. Jedno vreme je služio kao učitelj u Srbiji u kruševačkom okrugu. Njegov brat od strica, general dr Milan Žerajić je bio lični lekar kralja Petra prvog, a Milanov brat Risto lični lekar kralja Aleksandra.

Bio je nezadovoljan politikom srpskog građanstva u Bosni i Hercegovini, koje je po njegovom uverenju, napustilo svaku stvarnu borbu protiv tuđinske vlasti u zemlji i krenulo putevima političkog oportunizma. Žerajić je zastupao potrebu bezkompromisne borbe protiv Austrougarske.

Bogdan Žerajić je 1910. godine pokušao atentat na austrougarskog cara Franju Josifa, prilikom njegove posete Mostaru.[2] Iste godine Žerajić je u Sarajevu u Bosanskom saboru ispalio revolverske hice na austrijskog poglavara Bosne i Hercegovine, generala Marijana Varešanina.[2] Ovo je bio akt protiv donošenja ustava (Zemaljskog statuta) za BiH i otvaranja bosanskog Sabora, čime je ova BIH pravno uključena u Austro-Ugarsku. Varešanin je ostao u životu, a Žerajić je izvršio samoubistvo na mestu atentata, kako bi presekao svaku mogućnost istrage.

Nasleđe[uredi - уреди]

Žerajićev akt imao je snažnog uticaja na dalji razvoj revolucionarnog pokreta bosansko-hercegovačke okmadine, za koju je Žerajić postao simbol idealnog borca za slobodu.

Wikicitati „Lična žrtva Bogdana Žerajića stvorila je kult. Pohoditi Žerajićev grob u Sarajevu značilo je biti spreman na istu žrtvu. A posjete Žerajićevom grobu bile su česte i mnogobrojne.[3]

Gavrilo Princip je na suđenju u Sarajevu izjavio da je uoči atentata otišao na Žerajićev grob i na njemu se zakleo da će osvetiti ovog mladog revolucionara.[2]

Literatura[uredi - уреди]

  • Tekst Slavka Mićanovića profesora iz Sarajeva u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1971. knjiga 8 str.642

Izvori[uredi - уреди]

Vidi još[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]