Coordinates: 41°53′17″N 12°28′54″E / 41.88806°N 12.48167°E / 41.88806; 12.48167

Bocca della Verità

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

41°53′17″N 12°28′54″E / 41.88806°N 12.48167°E / 41.88806; 12.48167

Reljef Bocca della Verità

Bocca della Verità (hrvatskosrpski: Usta istine) je antički mramorni reljef, uzidan u zid portika rimske crkve Santa Maria in Cosmedin 1632 godine.

Usta istine bile su nešto kao antički detektor laži.

Karakteristike reljefa[uredi | uredi kod]

To je okrugli reljef promjera 1,75 m, težak 1300 kg iz 1. st. na kojem je isklesano lice bradatog čovjeka, sa rupama na mjestima gdje su usta, oči i nosnice. Lik je tokom historije pripisivan raznim paganskim bogovima: Jupiteru, Okeanu, Oraklu ili Faunu[1], ali ni danas nije pouzado jasno kojem konkretno.

Isto tako nejasna je i njegova funkcija, možda je bio dio neke fontane, poklopac impluviuma ili kanalizacionog šahta (zadnja hipoteza se spominje zbog blizine Cloaca Maxima gdje je pronađen).

Ono što je potpuno sigurno je da je reljef postao vrlo slavan, jedno od rimskih čudesa koje može proreći sudbinu i otkriti laž. Kao takav naveden je u prvom vodiču za srednjovjekovne hodočasnike Mirabilia Urbis Romae iz 11. st. [2] tamo piše na latinskom;

Ad sanctam Mariam in Fontana, templum Fauni; quod simulacrum locutum est Iuliano et decepit eum

U jednoj njemačkoj verziji legende o reljefu iz 12. st. govori se da je rimski car obnovitelj mnogoboštva Flavije Klaudije Julijan, koji je beskrajno varao svoju ženu, gurnuo svoju ruku u rupu od usta, iza koje je bio sam sotona u liku poganskog boga Merkura koju mu je ruku zgrabio i zadržao kad je ženi izgovorio laž. Ruku je oslobodio tek nakon što je bogovima obećao da će otad govoriti istinu i veliko blago za otkup svoje ruke.

Usta istine od srednjeg vijeka do danas[uredi | uredi kod]

La bocca della verità u sceni iz filma Praznik u Rimu sa glavnim akterima Audrey Hepburn i Gregory Peckom

U srednjem vijeku se raširila legenda da je Usta istine napravio čarobnjak Vergilije, da bi se njime koristili muževi i žene koji sumnjaju u vjernost svog bračnog druga.

U 15. st. među talijanskim i njemačkim hodočasnicima, raširilo se vjerovanje da je to "kamen istine, koji od pradavnih vremena može pokazati dali je neka žena prevarila svog muža".

Od 1485 "Bocca della verità" se stalno spominje kao jedna od rimskih znamenitosti, često reproducirana u različitim formama. Slava reljefa toliko je narasla, da je papa Urban VIII. za restauracije crkve Santa Maria in Cosmedin 1631 naredio da se reljef koji je dotad bio izvan crkve, ugradi u trijem.

Slava reljefa narasla je širom svijeta nakon američkog filma iz 1953. Praznik u Rimu, u kojem glavni akteri koji ispočetka nisu iskreni jedno prema drugom koriste Usta istine.

Usta istine su i danas vrlo posjećen objekt, u koji turisti guraju ruke i fotografiraju se za uspomenu iz Rima.

Izvori[uredi | uredi kod]

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  • Cesare D'Onofrio: Un popolo di statue racconta, Roma 1990 (it)

Vanjske veze[uredi | uredi kod]