Božo Bek
| Božidar Bek | |
|---|---|
Portret Božidara Beka | |
| Rođenje | 1926 Đurđevac,  Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 2000 Zagreb,  Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | historičar umjetnosti |
| Poznat/a po | osnivanju Novih tendencija |
Božidar Bek (Đurđevac, 1926 - Zagreb, 2000), bio je hrvatski je historičar umjetnosti, dugogodišnji direktor Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu, osnivač i spriritus movens Novih tendencija. [1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Historiju umjetnosti studirao je u Lenjingradu i Zagrebu, diplomirao je 1952.[1] Nakon tog je od 1954-1960 radio kao kustos u Kabinetu grafike JAZU[1], bio je jedan od inicijatora osnivanja Galerije suvremene umjetnosti 1954. Od 1960. godine [1] postavljen je za direktora Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu, kojoj priključuje Galeriju primitivne umjetnosti i Atelje Meštrović i pretvara je u ustanovu - Galerija grada Zagreba. Nakon 1972. nije više direktor Galerija grada Zagreba, već radi u istoj ustanovi kao viši kustos, a zatim i kao muzejski savjetnik. Tad se posvećuje izložbama, i radu s umjetnicima, obogaćuje fundus Galerije suvremene umjetnosti imajući na umu budući Muzej suvremene umjetnosti.[2] Bek je objavio monografije o Marijanu Detoniju i Edo Murtić, i uredio sa kolegama iz Galerije brojne kataloge izložbi ; Ljubo Ivančić, Ordan Petlevski, Vojin Bakić, Zlatko Prica, Oton Gliha, Ivan Picelj, Zvonko Lončarić, Vladimir Bonačić, Aleksandar Srnec, Oskar Herman, Stevan Luketić i Miroslav Šutej. Božidar Bek je uspio u Zagrebu 1960 -ih organizirati izložbe niza znamenitih svjetskih umjetnika od Chagalla, Jawlenskog, Noldea, Caldera, Legera, Dubuffeta, Vasarelyja, Ivesa Kleina, Lucia Fontane, Duchampsa, Bressona, Munarija, Boltanskog i Pabla Picassa.[3] Božo Bek bio je član brojnih nacionalnih i međunarodnih žirija, stručnih odbora i savjeta za likovnu ili muzejsku djelatnost u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Od 1961. do 1973. Bek je bio duboko angažiran oko međunarodnih izložbi Novih tendencija[1], koje su Zagrebu donijele epitet međunarodnog kulturnog centra.[4] Tendencije su to uspjele postati zahvaljujući Bekovim prijateljstvima s inozemnim i domaćim umjetnicima. Bek je bio pokretač i odgovorni urednik značajnog časopisa Bit International, kojeg su izdavale Galerije grada Zagreba. Upoznavši se još kao student s djelima postoktobarske ruske avangarde i djelima Kazimira Maljeviča, ostao je zauvijek vjeran ideji konstruktivizma i njegovu nasljeđu. Kao vrstan muzealac bio je uključen u osnivanje i opremanje »Muzeja Mimara« na Gornjem gradu, koji je kasnije postao Muzejski prostor (Klovićevi dvori), i organizaciju prvih izložbi u tom prostoru. Božidar Bek, borio za sve vrijedno u suvremenoj umjetnosti, za one pojave koje idu novim stazama, koji su inovacijski i avangardni. Pred kraj života starog socijalističkog režima Božidar Bek se hrabro primio nemoguće misije - bio je zadnji sekretar partijske organizacije Zagreb.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- 1957 – Monografija Marijan Detoni, Zagreb, Kultura, 1957.
- 1958 – Monografija Edo Murtić, Zagreb, Naprijed, 1958.
- 1968 – Božo Bek, Grgo Gamulin; Ordan Petlevski, katalog izložbe, Zagreb, Galerija suvremene umjetnosti, 1968.
- 1965 – Božo Bek; Branko Balić; Nove Tendencije 3, Galerija suvremene umjetnosti (Zagreb, Croatia); Muzej za umjetnost i obrt (Zagreb, Croatia); Centar za industrijsko oblikovanje.;
- 1973 – Božo Bek; Boris Kelemen; Marijan Susovski; Nove Tendencije 5, Galerija suvremene umjetnosti (Zagreb, Croatia
- 1976 – Božo Bek; Davor Matičević; Marina Abramović, Galerija suvremene umjetnosti (Zagreb, Croatia
- 1983 – Božo Bek; Ivan Meštrović 1883-1962, katalog izložbe Muzejski prostor, Zagreb
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „A Little-Known Story about a Movement, a Magazine, and the Computer's Arrival in Art:New Tendencies and Bit International, 1961-1973 (pristupljeno 4. 02. 2011.)”. Arhivirano iz originala na datum 2021-05-08. Pristupljeno 2011-03-04.
- ↑ Damir Sokić: Planski zapošljavani kustosi, Globus / 05.01.2010. (pristupljeno: 4. 02. 2011.)
- ↑ „Marijan Susovski: Čovjek koji je zadužio hrvatsku umjetnost, Vjesnik on line (pristupljeno: 4. 02. 2011.)”. Arhivirano iz originala na datum 2003-07-30. Pristupljeno 2011-03-04.
- ↑ Tendencies 4 (1969), Computers and Visual Research (pristupljeno: 4. 02. 2011.)
