Božidar Maslarić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Božidar Maslarić
Božidar Maslarić (u sredini) u Madridu 1937.
Datum rođenja10. avgust 1895.
Mesto rođenjaDalj, kod Osijeka
 Austrougarska
Datum smrti5. april 1963. (67 god.)
Mesto smrtiZagreb, NR Hrvatska
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija FNR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Član KPJ od1920.
Učešće u ratovimaPrvi svetski rat
Španski građanski rat
Narodnooslobodilačka borba
Služba Vojska Kraljevine Srbije
Španska republikanska armija
NOV i PO Jugoslavije
Čin General-major u rezervi
Narodni heroj od27. novembra 1953.
Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden narodnog heroja
Orden junaka socijalističkog rada
Orden junaka socijalističkog rada
Orden narodnog oslobođenja
Orden narodnog oslobođenja
Orden partizanske zvezde
Orden partizanske zvezde
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden za hrabrost
Orden za hrabrost

Božidar Maslarić (Dalj, kod Osijeka, 10. avgust 1895Zagreb, NR Hrvatska, 5. april 1963) je bio učesnik Prvog svetskog i Španskog građanskog rata, Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik FNRJ i NR Hrvatske, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je 10. avgusta 1895. godine u selu Dalju, kod Osijeka. Osnovnu školu je završio u selu i nastavio školovanje u Osijeku. Tada se već uključio u aktivnost napredne srednjoškolske omladine.

Prvi svetski rat[uredi | uredi kod]

Početak Prvog svetskog rata, 1914. godine, zatekao ga je na đačkoj ekskurziji u Srbiji. Iako još veoma mlad, javio se kao dobrovoljac u prvu jedinicu na koju je naišao u Beogradu. U srpskoj vojsci je postao đak-narednik.

Godine 1915, pred naletom velike neprijateljske ofanzive, zajedno s glavninom srpske vojske povlačio se ka jugu. Ranjen je na Solunskom frontu i upućen na lečenje u Tunis, a potom u Francusku, gde je kao stipendista srpske vlade najpre završio maturu, a zatim upisao studije.

U Kanu je, s grupom studenata iz Srbije i Hrvatske, osnovao marksistički klub. Članovi ovoga kluba su, 1. maja 1918. godine, učestvovali u radničkoj proslavi. Kraljevska vlada mu je posle ovoga, ukinula stipendiju, pa je bio prinuđen da se vrati u Jugoslaviju.

Međuratni rad u KPJ[uredi | uredi kod]

Po povratku u Jugoslaviju, Božidar se učlanio u Socijalističku radničku partiju (komunista). U Beogradu je završio studije, a pred završetak studija zaposlio se kao nastavnik matematike i fizike u Somboru, ali je ubrzo, zbog revolucionarne aktivnosti, otpušten iz službe.

Zbog učešća u akcijama revolucionarnog pokreta, Maslarić je uhapšen, izveden pred Sud i, 7. jula 1922. godine, osuđen na dvogodišnju robiju koju je izdržao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.

Poslije izlaska s robije, 1924. godine, vratio se u Osijek, gdje je sve do 1928. godine radio u mesnoj organizaciji Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Uređivao je partijski list „Riječ radnika i seljaka“ i učestvovao na sastancima Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku. U ovom periodu, više puta je hapšen i proganjan.

Maja 1926. godine, ilegalno je prešao granicu i učestvovao na Trećem kongresu KPJ u Beču, zatim se vraća u zemlju i radi na sprovođenju odluka Kongresa. Vlasti su ga iz Osijeka, 1928. godine, proterale u rodni Dalj i stavile u kućni pritvor. Tada ga je partijska organizacija ilegalno prebacila u Zagreb, odakle je upućen u emigraciju.

Najpre je izvesno vreme boravio u Beču, a potom je otišao u Moskvu, na Komunistički univerzitet nacionalnih manjina Zapada, gde je bio u početku slušalac, a zatim i predavač, odatle je prešao na Međunarodnu Lenjinovu školu.

Španski građanski rat[uredi | uredi kod]

Jugoslovenski borci u Španiji. Božidar Maslarić drugi u donjem redu.
Jugoslovenski interbrigadisti na sastanku s predstavnikom KPJ Božidarom Maslarićem u oktobru-decembu 1937.

Kada je, 1936. godine, izbio Španski građanski rat, Maslarić je s ilegalnim dokumentima, preko Finske, Švedske i Francuske došao da brani špansku Republiku. Posle kraćeg boravka u Madridu, u Petoj regimenti, upućen je da organizuje gerilske grupe u Estramaduri. Učestvovao je u mnogim borbama. Ranjen je kod sela Vilar de Rene, 5. novembra 1936. godine. Kada je, posle lečenja, napustio bolnicu, ponovo se našao u prvim borbenim redovima.

Januara 1937. godine imenovan je za komandanta bataljona 62. španske brigade.

U borbama za vlast koje su usledile nakon nakon likvidacije generalnog sekretara KPJ Milana Gorkića u Moskvi 1937. godine, Maslarić je bio Titov glavni saveznik u Španiji.[1]

Posle poraza Španske republikanske armije, dospeo je u Alžir, a zatim u koncentracioni logor Bogari, na prilazima Sahari, odakle je uspeo da, u proleće 1939. godine, pobegne u Sovjetski Savez.

U Moskvi je radio u Kominterni, brinući se o invalidima, pripadnicima Internacionalnih brigada. U Moskvi je bio u prilici da se sretne i surađuje s istaknutim ličnostima međunarodnog radničkog pokreta - Josipom Brozom Titom, Georgi Dimitrovom, Vilhelmom Pikom, i drugima. O svojim iskustvima za boravka u Sovjetskom Savezu i aktivnostima u Španjolskom građanskom ratu objavio je memoare "Moskva, Madrid, Moskva: sjećanja", u izdanju Prosvjete , Zagreb, 1952. (133 stranice). U njoj, pored ostalog, navodi da je Dolores Ibarruri prihvatila njegov prijedlog za razgovor u Moskvi o njegovim saznanjima iz borbi na terenu u Španjolskoj, "povijest Španjolskog građanskog rata izgledala bi sasvim drugačije".

Drugi svetski rat[uredi | uredi kod]

U vreme Drugog svetskog rata Maslarić je, zajedno s Veljkom Vlahovićem i Đurom Salajem, radio u redakciji „Slobodne Jugoslavije“, koja je preko Radio Moskve širila istinu o borbi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. U Jugoslaviju se vratio 1944. godine i učestvovao je u borbama i organizovanju narodne vlasti.

Posleratni period[uredi | uredi kod]

Bista Božidara Maslarića pokraj rodne kuće u Dalju.

Posle oslobođenja, iako slabog zdravlja, učestvao je izgradnji vlasti u FNR Jugoslaviji. Izvesno vreme bio je upravnik Vojno-političke škole u Beogradu. Biran je za člana CK SKJ, Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske, člana Saveznog odbora SSRN Jugoslavije i Predsedništva Glavnog odbora SSRN Hrvatske. Bio je narodni poslnik Savezne skupštine i Sabora Narodne Republike Hrvatske.

Od 1946. do 1948. godine bio je predsednik Sveslovenskog komiteta u Beogradu, a od 1951. godine potpredsednik Vlade, a zatim potpredsednik Izvršnog veća Sabora NR Hrvatske. Imao je čin rezervnog general-majora.

Umro je 5. aprila 1963. godine u Zagrebu. Sahranjen je u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Odlikovanja[uredi | uredi kod]

Odlikovan je mnogi jugoslovenskim odlikovanjima, među kojima je i Orden junaka socijalističkog rada. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Izvori[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]