Blaguša

Izvor: Wikipedia
Blaguša
Blaguša na karti Hrvatska
Blaguša
Blaguša

Blaguša na karti Hrvatske
Županija Zagreb
Općina/Grad Grad Zagreb
Površina 5,79 km²
Geografske koordinate
 - z. š. 45.929 N
 - z. d. 16.128 E
Stanovništvo (2001 / 2011)
 - Ukupno 653
 - Gustoća 112,78 st./km²
 - Broj domaćinstava 181
Pošta 10362 Kašina
Pozivni broj +385 01
Autooznaka ZG

Blaguša je selo u okolici Zagreba, nadomak Sesveta i Kašine. Administrativno pripada Gradu Zagrebu, a nalazi se u gradskoj četvrti Sesvete.

Sadržaj/Садржај

Povijest[uredi - уреди]

Podno južnih obronaka istočne Medvednice, a istočnije od doline potoka Kašine nalazi se dolina potoka , gdje se smijestilo istoimeno staro selo Blaguša. Naziv mu potječe od starog narodnog imena Blagonja, Blagus, a i kršćansko ime Blaž ga oponaša (očito na primjeru sela Blaškovec pokraj Zeline). Na području Blaguše nalazi se nederminirani arheološki lokalitet Staro selo te arheološki lokalitet Gradišće iz srednjeg vijeka. Blaguša je naselje koje se spominje u prošlosti od početka 13. stoljeća. U srednjem vijeku, zajedno s Kašinom bila JE na području zemljišnog posjeda koji se u pisanim povijesnim izvorima naziva "Terra casina cum Blagussa" (zemlja Kašina s Blagušom). Prvi puta se naselja spominju u povelji hrvatsko - ugarskog kralja Andrije II. iz 1217. godine. Tada su ova sela u vlasništvu prepošta (kanoničkog stariješine) zagrebačkog Kaptola Cirijaka i njegove braće. Posjed "Blagusa" spominje se u izvorima prvi put 1261. godine , kada ondašnji ban dodjeljuje posjed Blagušu ("terram nomine Blagusa") u vlasništvo Martinu Ventrosu koji je bio "kobagiones castri Zagrabiensis" , tj. podložnik zagrebačke utvrde (castruma). Darovani posjed nalazio se oko gornjeg toka blaguškog potoka. Samo nekoliko godina kasnije Martin se u povijesnim dokumentima naziva "comes Martinus , castellanus Blagusa" (tj. plemenitaš Martin, kaštelan Blaguše). Nešto kasnije Blaguša dolazi pod vlast zagrebačkog biskupa.

Prema redoslijedu pojavljivanja u povijesnim izvorima, 1217. godine spominje se "castrum Blagusa". Pretpostavlja se da je grad stajao negdje u okolici današnje Blaguše i potoka Blaguše. O samom gradu Blaguša prvi podatak je iz 1287. godine, kada se poimenice spominje Martin , gradski kaštelan Blaguše ("comes Martinus, castellanus de Blagusa"). Život na ovom području je u 13. stoljeću bio takav da se pojavila potreba zaštite prometnica, pojeda i naselja, pa se grade castrumi (utvrde). Postojanje castruma Blaguša potvrđeno je podacima iz povijesnih isprava od kraja 13. do pred kraj 15. stoljeća. Vjekoslav Klaić početkom 20. stoljeća piše: "taj grad jamačno stajao negdje u okolišu današnjeg sela i potoka Blaguše (potoka Blagušine)". Pretpostavlja se da je bio na brežuljku iznad sela Blaguše, na 245 metara nadmorske visine (na brežuljku zvanom Gradišče). Prema ondašnjem pričanju tadašnjih žitelja, u ovdašnjem su tlu, tijekom oranja i kopanja, više puta pronađeni ostaci građevinskog materijala. Danas više nema ni ostataka srednjovjekovne blaguške utvrde. Međutim, strmi brežuljak (na 245 metara nadmorske visine) sjeverno od sela Blaguše i danas se zove Gradište. Na njegovu vrhu koji je danas obrastao hrastovom šumom, vidi se povišeni rub malog okruglog platoa na kojem je vrlo duboka jama kružnog prosjeka ispunjena vodom, poput zdenca. Ispod brežuljka opažaju se tragovi iskopanog jarka, koji danas služi kao poljski put.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 653 stanovnika[1] te 181 obiteljskih kućanstava.[2]

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[3]

Blaguša je urbanizirano naselje s ulicama Benkoščica, Blaguška, Boršćakova, Combajeva, Gornji Levaki, Hacmanjki, Hacmanjkova, Mađerova, Oračeva, Palikućeva,Pustički, Šukljova, Tudekova, Tuškova i Žeželjeva, uz Trg palih boraca.

Kultura[uredi - уреди]

Postoji Planinarsko društvo "BLAGUS" Blaguša, koji aktivno djeluje već više od 20-ak godina. Ima oko 60-ak članova. Planinari imaju i planinarski dom na Grohotu koji je svake nedjelje otvoren za posjetitelje. Još postoji DVD-Blaguša.

Izvori[uredi - уреди]