Bjeloglavi orao

Izvor: Wikipedia
Bjeloglavi orao
Bjeloglavi orao u dolini Skagit (Washington, SAD)
Bjeloglavi orao u dolini Skagit (Washington, SAD)
Status zaštite

Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Accipitriformes
Porodica: Accipitridae
Vieillot, 1816.
Rod: Haliaeetus
Vrsta: H. leucocephalus
Dvojno ime
Haliaeetus leucocephalus
(Linné, 1766.)
Raspon
Rasprostiranje bjeloglavog orlatamno crveno: gnijezdilištasvijetlo crveno: ljetnje gnijezdilišteružićasto: zimsko boravištesvijetlo ružićasto: tijekom selidbe

Rasprostiranje bjeloglavog orla
tamno crveno: gnijezdilišta
svijetlo crveno: ljetnje gnijezdilište
ružićasto: zimsko boravište
svijetlo ružićasto: tijekom selidbe
Potporodice
  • H. l. leucocephalus – Južni bjeloglavi orao
  • H. l. washingtoniensis – Sjeverni bjeloglavi orao

Bjeloglavi orao (lat. Haliaeetus leucocephalus) je ptica grabljivica iz Sjeverne Amerike, poznata još kao nacionalna ptica i simbol Sjedinjenih Američkih Država. Područje koje nastanjuje se proteže većim dijelom Kanade i Aljaske, SAD-a i severnog Meksika. Nalazi se u blizini velikih voda koja su bogata hranom i visokog drveća koje koristi za izradu gnijezda. Vrsta je koncem 20. stoljeća bila na rubu istrebljenja, ali sada ima stabilnu populaciju tako da je uklonjena s popisa ugroženih vrsta u Sjedinjenim Američkim Državama.

Mladi bjeloglavi orao s plijenom u Nacionalnom parku Katmai (Aljaska)

Opis[uredi - уреди]

Portret bjeloglavog orla kojim se razlikuje od drugih "morskih orlova"
Bjeloglavi orao na grbu SAD-a

Perje odrasle ptice je smeđe boje osim glave i repa koji su prekriveni bijelim perjem. Kljun i noge su svijetlo žuti, a rep je srednje duljine. Bjeloglavi orao spada u krupne ptice. Dužina tijela odrasle jedinke je 70 - 102 centimetra, raspon krila je do 2,44 metra, i teži od 2,5 do 7 kilograma. Ženka je za 25 % veća od mužjaka[1]. Najveće su ptice na Aljasci gdje krupna ženka može da teži preko 7,5 kg, i ima raspon krila od 2,4 metra. Glasanje bjeloglavog orla: [1]. Njegova ishrana se sastoji uglavnom od ribe. Ptica je spolno zrela s 4-5 godina života. Životni vijek im je u prosjeku 20 godina, ali u zarobnjeništvu može da živi i nešto dulje.[2].

Stanište, ishrana, razmnožavanje[uredi - уреди]

Bjeloglavi orao pravi najveće ptičje gnijezdo u Severnoj Americi, do 4 metara dubine, 2,5 metara širine i dostiže težinu od 1 tone. Par se vraća uvijek u isto gnijezdo koje nadograđuje svake godine. Na Floridi je zabilježeno gnijezdo dubine 6,1 metar, 2,9 metara širine i 2,7 tona težine[3]. Ženka snese 1 do 3 jaja, na kojim neizmjenično leže oba roditelja. Dok je jedna ptica na jajima druga je u potrazi za hranom. Jaja su u prosjeku duga 73 milimetra i imaju obim od oko 55 milimetara.[4].

Vrste[uredi - уреди]

Bjeloglavi orao pripada rodu Haliaeetus (latinski od starogrčkog haliaetos), tzv. "morskih orlova", ali se samo morski orlovi koji imaju bijelo perje na glavi i repu nazivaju "bjeloglavima", tj. eucocephalus (lat. od starogrčkog λευκος (leukos) - bijelo, i εφαλη, kefale - glava)[5]. Razlikuje se dvije takve podvrste:

  • H. l. leucocephalus (Linné, 1766.) je glavna podvrsta koja obitava južnije od paralele od 38°, koja obitava na jugu SAD-a i u meksičkoj državi Baja California.
  • H. l. washingtoniensis (Audubon, 1827.), sinonima H. l. alascanus (Townsend, 1897.), je rasprostranjenija sjeverna podrvsta koja naseljava sjever SAD-a, Kanadu i Aljasku, s iznimkom populacije na rtu Hatteras, Sjeverna Karolina[6].

Izvori[uredi - уреди]

  1. J. del Hoyo, A. Elliott i J. Sargatal, Handbook of the Birds of the World Vol. 2., 1994., Lynx Edicions, Barcelona ISBN 84-87334-15-6.
  2. C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2, 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., ISBN 84-87334-15-6
  3. L. Erickson, Bald Eagle, About Bald Eagle Nests, Journey North 2007.
  4. John K. Terres, The Audubon Society Encyclopedia of North American Birds, New York, Knopf, str. 477. ISBN 0-394-46651-9.
  5. Henry George Liddell i Robert Scott, A Greek-English Lexicon, 1980., United Kingdom: Oxford University Press, ISBN 0-19-910207-4.
  6. N. L. Brown, Bald Eagle Haliaeetus leucocephalus, Endangered Species Recovery Program ((en)) Preuzeto 30. kolovoza 2012.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Bjeloglavi orao
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Haliaeetus leucocephalus