Bittereinder

Izvor: Wikipedia
Spomen-kamen u Potchefstroom koncentracijskom logoru
Obitelji burskih boraca u koncentracijskom logoru
Lizzie van Zyl, kći jednog od Bittereindera

Bittereinderi su Afrikaneri (Buri) koji se nisu predali nakon britanskog osvajanja Pretorije i Bloemfonteina tijekom Drugog burskog rata već su se nastavili boriti. Naziv im dolazi od bitter eind što znači gorak kraj, u vezi s njihovom borbom do samog kraja. 31. svibnja 1902. godine su ipak potpisali mirovni ugovor s Britancima.

U kontekstu Afrikanera, antonim ovom pojmu je hensopper odnosno onaj koji se predaje.[1]

Koncentracijski logori[uredi - уреди]

Kako konvencionalni načini borbe nisu imali željeni učinak protiv Bittereindera, Britanci su se odlučili na korištenje nove učinkovitije metode okončanje rata. General Robert Baden-Powell i feldmaršal Horatio Kitchener su se počeli služiti tehnikom paljenja zemlja i koncentracijskih logora u Južnoj Africi.

Službeno su se ti logori koristili za pružanje humanitarne pomoći burskim obiteljima čije su farme uništene tijekom borbe. No, u praksi su logori korišteni kako bi se bure pritisnulo. Sve farme na koje su Britanci naišli bile su u potpunosti spaljene. Obitelji su ostajale bez ičega te odvođene u logore samo s odjećom. Jedan burski komandant pisao je:

"Obitelji su nam u jadnom stanju a neprijatelj ih iskorištava kako bi nas prisilo na predaju."[2]

Uništavanje farmi i privođenje njihovih obitelji nije samo izvršilo psihološki pritisak na Bittereindere već je i drastično otežalo osiguravanje zaliha za burske postrojbe.

Po istraživanju nakon završetka rata, 27.927 Bura (od njih 22.074 mlađe od 16 godina) i 14.154 tamnoputih Afrikanaca je umrlo u ovim logorima, uglavnom kao rezultat bolesti, prenapučenosti, gladi i nedostatka sanitacije. Od sveukupnog broja bijelih stanovnika ovih logora, čak 25% ih je umrlo. Emily Hobhouse, predstavnica južnoafričke organizacije za pomoć djeci i ženama, napisala je izvještaj o lošim uvjetima u logorima. Zbog njezinog izvještaja u logore je poslana komisija koja je od kolovoza do prosinca 1901. godine pregledavala brojne logore. Na preporuku te komisije, uvjeti u logorima su se 1902. godine počeli poboljšavati.[3]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Bossenbroek, Martin: De boerenoorlog, 2012
  2. Spies, S.B.: Methods of Barbarism: Roberts and Kitchener and Civilians in the Boer Republics January 1900 - May 1902, 1977
  3. Ferguson, N.: Empire: The Rise and Demise of the British World Order and the Lessons for Global Power, 2002