Bitka za Dorostoru

Izvor: Wikipedia
Bitka za Dorostoru
BelagerungvonDorostolon.jpg
Žrtvovanje zarobljenika Bogovima
Datum 971.
Lokacija Dorostora (današnja Bugarska)
Rezultat odlučujuća vizantijska pobeda;
završetak Svjatoslavovih osvajanja i širenja Kijevske Rusije..
Zaraćene strane
Bizantsko Carstvo Kijevska Rusija
Komandanti i vođe
Jovan I Cimiskije Svjatoslav
Snage
30.000 - 40.000 vojnika i 300 brodova. 50.000 - 60.000 vojnika
Žrtve i gubici
nepoznat (350 u poslednjoj bitci) 38.000 ubijenih (15.000 u poslednjoj bitci)
Granice Kijevske Rusije na početku vladavine Svjatoslava su crvene, dok su narandžastom bojom označene granice Svjatoslavovih osvajanja

Bitka za Dorostoru ili Opsada Dorostore se vodila između Bizanta i Kijevske Rusije 971 godine. Ova danas gotovo zaboravljena skupina bitaka je postala povjesna prekretnica cijele balkanske regije.

Sadržaj/Садржај

Predigra[uredi - уреди]

Između druge polovice IX stoljeća i druge polovice X stoljeća predstavnici dinastije Rurjik su uspjeli osvojiti velika prostranstva Rusije od današnjeg Sankt Peterburga pa sve do Crnog i Kaspijskog mora. Na čelo ove moćne države 942 godine dolazi Kijevski knez Svjatoslav koji će utrostručiti prvobitni državni teritorij.

S druge strane u Bizantu je 963 godine car postao proslavljeni general Nikefor II. Foka. Za njega diplomacija i njene norme su bile nešto potpuno beznačajno što će dovesti do velikog broja diplomatskih incidenata. Jedan od njih će biti obustava plaćanja danka Bugarskoj 966 što dovodi na opće carevo iznenađenje do objave rate. Kako je cijela karijera Nikefora bila posvećena ratu s Arapima ova objava rata će dovesti do improvizacije ili bolje govoreći kupovine kijevske vojne pomoći koja bi trebala napasti Bugarsku s sjevera.

Svjatoslav se na ovu ekspediciju uputio s 50 000 - 60 000 vojnika koji su tijekom prve bitke kod Dorostoruma 968 godine ostvarili potpunu pobjedu nad Bugarima. Oduševljen i istovremeno zabrinut potpunim kijevskim uspjehom car Nikefor se zahvalio Svjatoslavu na pomoći i zamolio ga da napusti Bugarsku. U odgovoru Svjatoslav je poslao ultimatum Bizantu da mu prepusti sve posjede u Europi zajedno Carigradom ili će se njihove države naći u ratu. Kako bi svima postalo jasno da to misli ozbiljno Svjatoslav je 969 godine protivno željama bojara i svoje majke premjestio svoj glavni grad iz Kijeva u Perejaslavec na ušću Dunava. Kako bi odobrovoljio bojare on također dijeli svoje ruske zemlje na tri dijela među svojim sinovima. Gotovo istovremeno u Carigradu dolazi do dvorskog puča i na čelo države stupa novi general Ivan I. Cimisk.

Bitka[uredi - уреди]

Do prve bitke ovog rata dolazi 970 godine kada su na samo 100 kilometara od Carigrada bizantske snage uspjele zaustaviti četiri puta brojnijeg protivnika. Posljedica ove prve pobjede postaje Svjatoslavovo napuštanje Perejaslaveca i premještanje svoga središta u bolje utvrđeni Dorostorum. Sljedeće godinu novi general-car Bizanta je pokrenuo veliki vojni pohod s ciljem potpunog uništenja protivnika. Kako bi spriječio dolazak pojačanja iz Kijeva kao i mogućnost Svjatoslavovog bijega on šalje svoju mornaricu kako bi blokirala Dunav.

Prva od grupe bitaka koje se vode oko Dorostorum se dogodila 12.04. 971. kada Ivan I. Cimisk tek uz pomoć garde pobjeđuje kijevske trupe vođene od svojih generala. Sam Svjatoslav je odlučio dočekati svoga protivnika kod Dorostoruma kada bi u teoriji njegove odmorne trupe trebale imati prednost nad Bizantskim koje će biti umorne od prve bitke i dugog marširanja. Ta druga, a najvjerojatnije i odlučujuća bitka se vodila 23.04. 971. godine pred zidinama Dorostoruma. Zavisno od gledišta povjesničara ona je završila pobjedom Bizanta ili nerješenim ishodom pošto niti jedna vojska nije ostvarila svoj cilj. Gledajući iz perspektive Bizanta njihova konjica nije uspjela probiti bojni red kijevske pješadije kojoj je odgovarao teren, dok iz kijevske perspektive njihova pješadija nije uspjela potući veoma pokretljivu neprijateljsku konjicu. Rezultat toga je ipak u konačnici bila Bizantska taktička pobjeda pošto je Svjatoslav ostao u Dorostorumu kojega se tada našao u opsadi. Bez obzira na to njegova vojska nije bila uništena tako da nekoliko dana poslije u iznenadnom napadu uništava opsadne sprave Bizanta. U očaja zbog gladi koja će uskoro nastupiti unutar gradskih zidina tamošnje kijevske i bugarske trupe (koje su lojalne Kijevu) će vršiti i ljudske žrtve kako bi odobrovoljili bogove. To im neće pomoći tako da se Svjatoslav odlučio na čekanje prave prilike za posljednju bitku.

Proganjanje Svjatoslavovih ratnika od strane bizantske vojske. Minijatura iz 11 stoljeća

Ona se ukazala 22.07. 971. godine kada se olujno nevreme spustilo na Dorostorum. U nadi da je to ona dugoočekivana prilika Svjatoslavova vojska je napustila Dorostorum i napala bizantsku vojsku. Ta opklada se veoma brzo pokazala kao odlučujuća greška pošto se kišno nevrijeme s jakim vjetrom pokazalo kao veća smetnja kijevskoj pješadiji nego bizantskoj konjici. Sljedećeg dana su počeli mirovni pregovori koji će potvrditi potpunu pobjedu Bizanta pošto će Svjatoslav prepustiti Bugarsku protivniku i istovremeno garantirati sigurnost bizantskih posjeda na Krimu.

Nakon bitke[uredi - уреди]

Na svom povratku kući ostaci vojske kneza Svjatoslava će biti napadnuti i uništeni od Pečeneza. Sam Svjatoslav će tada izgubiti život, a njegova država će ući u kratkotrajni građanski rat. Bez obzira na kasnije uspostavljanje unutrašnjeg mira nakon ovog rata sve do XIX. stoljeća ruske države više nikada neće pokušati invaziju Balkana Bizant će s druge strane nakon kratke vladavine Ivana I. Cimiska doći u svoje zlatno doba tijekom gotovo pola stoljeća vladavine Bazilija II.

Ove obje države će nakon druge polovine XI stoljeća ući u spiralu propadanja nakon koje se više nikada neće oporaviti.

Literatura[uredi - уреди]

Ю. H. Лyбченkoв : Пoдлиннaя иcтopия Рюрикoвич