Bitka na Winwaedu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bitka na Winwaedu

Vitraž u klaustru Worcesterske katedrale koji pokazuje smrt Pende od Mercije.
Datum 15. novembar 655/654
Lokacija moguće Cock Beck u današnjem Yorkshireu
Ishod nortumbrijska pobjeda
Sukobljene strane

Nortumbrija

Mercija
Komandanti i vođe
Oswiu od Bernicije Penda od Mercije

Bitka na Winwaedu se odigrala 15. novembra 655. (ili 654 [1]) u današnjoj Sjevernoj Engleskoj između bernicijske vojske pod kraljem Oswiuom na jednoj, i mercijske vojske pod kraljem Pendom na drugoj strani. Završila je bernicijskom pobjedom i Pendinom pogibijom, nakon koje je Oswiu ujedinio Berniciju i Deiru u jedinstvenu nortumbrijsku državu, a sebe učinio Bretwaldom, odnosno hegemonom tadašnjih anglosaksonskih država. Smrt Pende, kao posljednjeg velikog paganskog vladara, se također smatra ključnim događajem za učvršćenje dotada prilično krhkog kršćanstva među Anglosaksoncima.

Uvod[uredi | uredi kod]

Godine 642. je Penda u bitci kod Maserfielda porazio i ubio tadašnjeg Bretwaldu, nortumbrijskog kralja i Oswiuovog brata Oswalda. Nakon nje se Nortumbrija raspala na dva dijela - Berniciju kojom je vladao Oswiu, te Deiru. Obje države su priznale Pendu kao svog sizerena. Međutim, godine 655. je Penda došao u sukob sa Oswiuom; mogući povod je bilo Oswaldovo nastojanje da ponovno ujedini Nortumbriju, a što je bilo razlogom za ubistvo deirskog kralja Oswinea 651. Historičar Beda Uvaženi navodi kako je Penda prikupio veliku vojsku, u kojoj je bilo trideset "gospodara rata", među kojima su bili i gwyneddski (velški) kralj Cadafael Cadomedd ap Cynfeddw, istočnoanglijski kralj Aethelhere te deirski kralj Aethelwald. Te su snage prodrle duboko u Oswiuovu teritoriju, te ga opsjele u tvrđavi Iudeu. Oswiu je bio toliko očajan, da je Pendi ponudio velike količine zlata i drugih dragocjenosti kako bi odustao od opsade. Beda navodi da je ta ponuda odbijena, iako je kao taoca uzeo Oswiuovog sina Ecgfritha.

Iako je Penda htio pobiti Oswiuov narod "od najvišeg do najnižeg", iz nikada razjašnjenih razloga je odustao od opsade. Historičari špekuliraju da je primio zlato ili da su ga na to prisilili loša logistička situacija ili vremenske prilike. U svakom slučaju je Oswiu sa svojom vojskom došao u sukob sa Pendinom vojskom u blizini rijeke koju Beda naziva Winwaed. Ona danas nije identificirana, a kao mogući kandidati se spominje Cock's Beck u Yorkshireu.

Bitka[uredi | uredi kod]

Prije samog početka bitke su Pendu napustili njegovi velški saveznici, a njegov nominalni saveznik Aethelwald je jednostavno zauzeo poseban položaj, odlučivši se ne uključiti u bitku prije nego što bude siguran tko će pobijediti. Usprkos toga, Beda navodi kako je Penda zadržao značajnu brojčanu nadmoć nad Oswiuom. Bernicijski kralj je stoga pred samu bitku pomolio Bogu i obećao kako će vlastitu kćer učiniti redovnicom i pokloniti zemlju za trideset samostana ako mu se udijeli pobjeda.

Beda navodi kako je za vrijeme bitke počela padati snažna kiša, zbog koje se rijeka počela izlijevati iz korita. U svakom slučaju, Nortumbrijci su odnijeli pobjedu, a Penda je ubijen, i to tako da mu je odrezana glava. U bitci je poginuo i Aethelhere kao i veliki broj vazalnih velmoža. Beda navodi da je manji broj ljudi poginuo u borbi, a mnogo veći se udavio prilikom pokušaja bijega.

Posljedice[uredi | uredi kod]

Mercijski poraz je za posljedicu imao kraj mercijske i ponovno uspostavljanje nortumbrijske hegemonije nad Engleskom. Oswiu je ponovno ujedinio Nortumbriju (sudbina Aethelwalda nije poznata), a Mercija je podijeljena na dva dijela. Sjeverni dio je pripojen Oswiuovom kraljevstvu, a južni je za vladara dobio Pendinog sina Peadu koji se pokrstio i postao Oswiuov vazal. Taj je aranžman prestao kada je Peada ubijen, ali je Nortumbrija svejedno stekla nekoliko godina hegemonije nad ostalim anglosaksonskim kraljevstvima.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ovisno o različitim tumačenjima brojanja godina u tekstu Bede Uvaženog

Vanjske veze[uredi | uredi kod]