Bitka kod Watling Streeta

Bitka kod Watling Streeta
Segment rimskog osvajanja Britanije
Rimska Britanija na kojoj je Watling Street označen crvenom linijom.
Datum 60. ili 61. Lokacija Watling Street Ishod odlučujuća rimska pobjeda, kraj Budikinog ustanka, učvršćenje rimske vlasti
Sukobljene strane
Rimsko Carstvo	Iceni, Trinovantes i druga britska plemena
Komandanti i vođe
Gaj Svetonije Paulin	Budika †
Snage
10.000	100.000 ; 230.000 ; 50.000 prema modernim procjenama
Žrtve i gubici
400 (po Tacitu)	80.000 (po Tacitu)

Bitka kod Watling Streeta se odigrala 61. u Britaniji između rimskih snaga pod Svetonijem Paulinom na jednoj, i pobunjenih britskih plemena na čelu sa icenskom kraljicom Budikom na drugoj strani. Predstavljala je najveći okršaj tokom velikog Budikinog ustanka koji je do temelja uzdrmao, odnosno doveo do ruba prestanka rimsko prisutstvo u Britaniji. Usprkos brojčane inferiornosti Paulin je, koristeći superiorniju taktiku, porazio, a potom masakrirao pobunjenike, čime je ustanak ugušen, a rimska vlast nad Britanijom više nikada nije dovođena u pitanje.

Uvod

Rimska vlast nad Britanijom se postepeno širila od početne invazije pod carem Klaudijem godine 43. pri čemu su Rimljani uz vojnu silu koristili i diplomaciju, odnosno nastojali od tamošnjih britskih poglavica stvorili mrežu klijentskih i vazalnih država. Jedan od takvih entiteta su činili i Iceni u današnjoj Istočnoj Engleskoj, čiji je kralj Prasutag bio vjeran rimski saveznik, a svoju vjernost nastojao potvrditi i oporukom kojom je njegovo kraljevstvo zajednički ostavljeno dvjema kćerima, ali i rimskom caru Neronu. Međutim, Rimljani su ignorirali odredbe oporuke, koristeći kao izgovor neplaćene icenske dugove, i počeli neposredno preuzimati vlast nad područjem Icena. Kada se Prasutagova udovica na to potužila, Rimljani su je izbičevali i pred njenim očima silovali kćeri.

Razbješnjela Budika je odlučila dići ustanak protiv Rimljana, pri čemu je kao priliku iskoristila pohod guvernera Paulina protiv britskih plemena u današnjem Walesu, zbog kojih glavnina rimskih snaga nije mogla intervenirati. Zbog dugo akumuliranog nezadovoljstva rimskom arogancijom se Icenima priključio i veliki broj drugih britskih plemena, uključujući i Trinovante, zbog čega je ustanička vojska naglo narasla. Budika i njeni ustanici su napali i zauzeli Kamulodunum (današnji Colchester), sjedište rimske uprave u Britaniji, te ga u potpunosti spalili i masakrirali skoro sve tamošnje žitelje. IX hispanska legija, poslana da ih zaustavi je upala u zasjedu i uništena. Paulinu je trebalo vremena da svoje snage dovuče sa zapadnog bojišta, pa, usprkos preklinjanja rimskih građana, nije mogao spasiti Londinij, kao ni Verulamijum, koji su također potpuno uništeni.

Pred konačni obračun sa Budikom je Paulin mogao računati samo na dvije od četiri legije - Legio XIV Gemina i Legio XX Valeria Vitrix - s obzirom da je IX legija bila uništena, a Legio II Augusta, smještena kraj današnjeg Exetera, nije mogla stići da se spoji sa glavninom snaga. Procjenjuje se da je mogao računati na ukupno 20.000 ljudi. Budikina vojska je, u međuvremenu, značajno narasla; Tacit navodi da je imala 100.000 ljudi, a Kasije Dion navodi 230.000 ljudi; većina suvremenih historičara drži da je brojala tek 50.000, ali i to joj je davalo značajnu prednost pred rimskim snagama.

Tok bitke

Antički izvori ne navode gdje se točno odigrala bitka, ali zato tvrde da je tu lokaciju Paulin pažljivo izabrao kako bi, što je moguće više, anulirao britsku brojčanu premoć. Izabrao je relativno uski klanac iza koga se nalazila šuma, i u njemu postavio svoje snage. Cilj je bio spriječiti da mu Briti udare u bokove i u leđa. Paulin je postavio legionare u centar svog borbenog poretka, dok je na krilima postavio konjicu i pomoćne trupe.

Briti su, pak, na bojište dovukli ne samo svoje ratnike nego i u kolima žene i djecu, koji su ih trebali bodriti u onome što se tada činilo relativno lakom pobjedom. Moral je Britima, prema Tacitovim navodima, dodatno pojačala sama Budika vatrenim govorom u kojima ih je podsjećala na rimska zlostavljanja te tvrdila kako za Brite postoje jedino pobjeda ili smrt.

Prema Tacitovim navodima, a za koje historičari vjeruju da potiču od njegovog tasta Gneja Julija Agrikole koji je kao mladi oficir sudjelovao u bitci, i sam Paulin je održao govor u kojima je legionare podsjetio na prethodne pobjede nad Britima i rekao kako će rimska disciplina i taktika prevagnuti nad nediscipliniranim barbarima.

Briti su prvi krenuli u napad, nastojeći frontalnim jurišem razbiti Rimljane. Međutim, s obzirom da se bojište sužavalo, njihova brojčana nadmoć nije mogla doći do izražaja. Oko četrdeset metara prije rimskih položaja, na Brite su legionari izbacili dva plotuna lakih bacačkih kopalja, koje su naglo zaustavile juriš i dovele do nereda u britskoj formaciji. Uvidjevši kako su Briti došli u krizu, Paulin je naredio da se legionari grupiraju u klin-formaciju i naredio juriš na Brite. Rimljani su disciplinirano i metodički napredovali, koristeći svoju superiornu taktiku i izvježbanost u borbi kratkim mačevima.

Iznenađeni rimskim protujurišem, Brite je vrlo brzo uhvatila panika, te su se instinktivno počeli povlačiti. Međutim, bijeg s bojišta su im spriječila gusto postavljena kola s njihovim porodicama. Kada se rimskoj pješadiji u borbi priključila i konjica, bitka se pretvorila u sveopći pokolj. Na kraju su Rimljani doprli do kola te masakrirali ne samo britske ratnike, nego i žene, djecu, pa čak i volove i konje koji su vukli kola. Prema antičkim izvorima, u borbi je poginulo samo 400 Rimljana, dok je ubijeno preko 80.000 Brita. Iako su moderni historičari skeptični prema tim brojkama, bitka kod Watling Streeta je vjerojatno bila jedna od najkrvavijih u historiji Britanije, odnosno britanskoj vojnoj historiji uopće.

V. također

Bitka kod Watling Streeta na Wikimedijinoj ostavi

• Bitka kod Towtona
• Prvi dan Somme