Bitka kod Telamona

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bitka kod Telamona
Segment rimsko-galskih ratova

Pogled na Talamone
Datum 225. pne.
Lokacija Telamon (suvremeni Talamone u Toskani)
Ishod odlučujuća rimska pobjeda
Sukobljene strane
Rimska Republika Gali
Komandanti i vođe
Atilius Regulus †,
Aemilius Papus
Concolitanus,
Aneroëstes
Snage
70.000 pješaka,
5.400 konjanika
50.000 pješaka,
20.000 konjanika
Žrtve i gubici
10.000 mrtvih 40.000 mrtvih,
10.000 zarobljenih

Bitka kod Telamona se 225. pne. ili 224. pne. odigrala između rimskih snaga na jednoj, te saveza galskih plemena na drugoj strani. Završila je odlučujućom rimskom pobjedom koja je za posljedicu imala početak hegemonija Rima nad područjem Cisalpinske Galije odnosno današnje Sjeverne Italije.

Uvod[uredi | uredi kod]

Odnosi između Rimljana i Gala u Cisalpinskoj Galiji su tokom najvećeg dijela 3. vijeka pne. bili relativno dobri, tako da je pleme Boji jednom čak samo zaustavilo pohod transalpskih Gala s ciljem pljačke rimskih teritorija. Međutim, odnosi su se pokvarili kada je 234. pne. rimska država, nastojeći riješiti socijalne probleme svojih građana osiromašenih dugotrajnim prvim punskim ratom, počela dijeliti parcele u tzv. Ager Gallicusu (galskom polju), odnosno nekadašnjim galskim teritorijama u Picenumu. Nezadovoljstvo je bilo posebno izraženo među Bojima i Insubrima koji su odlučili pokrenuti veliki pohod na Italiju. Osim što su mobilizirane snage većine galskih plemena, unajmljeni su i Gesati - elitni ratnici iz transalpske Galije.

Suočena s takvom prijetnjom, rimska je država mobilizirala ne samo vlastite, nego i snage svojih saveznika, a da bi se riješila eventualne kartaginske prijetnje, njenom vojskovođi Hazdrubalu Lijepom posebnim ugovorom dala odriješene ruke da pod svoju vlast stavi sva područja južno od rijeke Ebro.

Glavnina rimske vojske se koncentrirala na obali Jadrana, kraj današnjeg Riminija. Činilo su je četiri rimske legije, te oko 32.000 savezničkih trupa pod konzulom Lucijem Emilijem Papom. Pap je 54.000 Sabinjana i Etrurci|Etruraca poslao da čuvaju Etruriju (današnju Toskanu). Pap je naknadno sklopšio sporazum sa Venetima i Cenomanima čijih je 40.000 vojnika trebalo napasti područja Insubra te ih tako pokušati vratiti kući. Sam je Rim čuvalo 21.500 vojnika te 32.000 savezničkih trupa, dok je na Sardiniji radi gušenja pobune bila stacionirana još jedna velika vojska pod Gaj Atilije Regul (konzul 225. pne.)|Gajem Atilijem Regulom.

Predigra bitke[uredi | uredi kod]

Gali, među kojima su isticali gesatski najamnički vođe Konkolitan i Aneroest su uspjeli izmanevrirati Papovu vojsku, odnosno neometano prijeći Apenine te upasti u Etruriju. Tamo su opljačkali i opustošili niz gradova, sve dok kod Kluzija, tri dana marša od Rima, nisu naišli na jednu rimsku vojsku pod komandom pretora. Gali su, umjesto da joj se direktno suprostave, fingirali povlačenje sve do Fesule (današnji Fiesole) gdje su Rimljanima priredili klopku. Došlo je do krvave bitke kod Fesule, koja je završila taktički neodlučeno, odnosno s teškim rimskim gubicima. Gali su, međutim, i sami imali velike gubitke te je Aneroest predložio da se vojska s plijenom povuče ka obali, produži na sjever te nakon oporavka i popune pokrene novi pohod.

Taj su prijedlog Gali prihvatili, ali se u međuvremenu kod Pise iskrcala Regulova vojska te im prepriječila put. Istovremeno je s istoka došla Papova vojska. Tako su se Gali našli suočeni s neprijateljem s dvije strane.

Tok bitke[uredi | uredi kod]

Regul je, vođen željom da sam stekne slavu, započeo bitku bez koordinacije s Papom te krenuo osvojiti brežuljak na putu za sjever. To je Galima dalo priliku da ga napadnu svojom nadmoćnom konjicom. Regul je ubijen, a njegova glava dovedena galskim poglavicama. Međutim, Regulovi su oficiri usprkos tome održali disciplinu te se Gali nisu probili na sjever.

Tada su Gali rasporedili vojsku tako da su prema Regulu postavljeni Gesati i Insubri prema Papu, dok su Boji i Taurini postavljeni prema Regulu. Krila su im čuvala konjica i bojne dvokolice.

Rimljani su započeli s obje strane zasipati galske redove kopljima, pri čemu su posebno velike gubitke imali Gesati, poznati po tome što su u bitku ulazili potpuno goli, odnosno s malim štitovima koji ih nisu mogli zaštititi od ranjavanja. Potom su rimske snage krenule napredovati organizirane u manipule, pri čemu je do izražaja došla superiornost velikih četverokutnih štitova i kratkih mačeva pred galskim dugim mačevima.

Gesati su se prvi slomili, a potom i ostatak galske vojske. Rimljani su ubili 40.000 Gala, a 10.000 je zarobljeno, uključujući Konkolitana. Aneroest je s manjim dijelom ljudi uspio pobjeći s bojišta, ali je ubrzo nakon toga izvršio samoubistvo.

Posljedice[uredi | uredi kod]

Nedugo nakon bitke je Pap pokrenuo kaznenu ekspediciju na sjever, koja je opustošila zemlju Boja. Nakon nje je nagrađen trijumfom. Gali, pak, nakon ovakvog poraza dugo vremena nisu bili u stanju ugrožavati Rim, a nakon kraćeg prekida izazvanog Hanibalovom invazijom u drugom punskom ratu, je započela politička, a potom i kulturna hegemonija Rima nad Cisalpinskom Galijom, u kojoj će relativno brzo doći do romanizacije tadašnjeg keltskog stanovništva.

U popularnoj kulturi[uredi | uredi kod]

Bitka je kompjuterski rekonstruirana u jednoj od epizoda BBC-jeve TV-serije Time Commanders.