Coordinates: 53°43′32″N 17°37′55″E / 53.72556°N 17.63194°E / 53.72556; 17.63194

Bitka kod Krojantyja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bitka kod Krojantyja
Segment invazije Poljske
Datum 1. septembar 1939
Lokacija kraj Krojantyja u Pomeraniji
53°43′32″N 17°37′55″E / 53.72556°N 17.63194°E / 53.72556; 17.63194
Ishod taktički neodlučeno
Sukobljene strane
 Treći Reich Poljska Poljska
Komandanti i vođe
Treći Reich Hans Gollnick
Treći Reich Mauritz von Wiktorin
Poljska Kazimierz Mastalerz 
Snage
~800 ljudi
76. pješadijska pukovnija
oklopna izviđačka vozila
30 artiljerijski oruđa
~250 ljudi
18. pomeranska ulanska pukovnija
1. i 2. eskaron,
1 vod 3. i 4. eskadrona
Žrtve i gubici
11 mrtvih
9 ranjenih
19—25 mrtvih
40–50 ranjenih

Bitka kod Krojantyja (polj. Bitwa pod Krojantami) je bio okršaj koji se zbio 1. septembra 1939. godine na sjeveru Poljske na samom početku njemačke invazije, odnosno Drugog svjetskog rata, a čiji su detalji poslužili kao podloga za jednu od najpoznatijih urbanih legendi moderne historije.

Predstavljala je dio šire cjeline poznate kao Bitka u Tucholskoj šumi, odnosno nastojanja poljske Pomeranske armije da se odupre snagama njemačke 4. armije koje su nastojale zauzeti Poljski koridor. Do nje je došlo nakon što su dijelovi njemačke 76. pješadijske pukovnije pod komandom Hansa Gollnicka prešli granicu, otjerali poljske graničare. Oko 19 sati se jedna od grupa od nekoliko stotina njemačkih vojnika odmarala kraj Tucholske šume kada je zamijećena od pripadnika poljske 18. pomeranske ulanske pukovnije. Njen zapovjednik Kazimierz Mastalerz je naredio konjički juriš koji je Nijemce u potpunosti iznenadio i natjerao na panično povlačenje. Međutim, upravo u trenutku kada su Poljaci počeli goniti njemačku pješadiju je na bojište došla kolona njemačkih oklopnih automobila i otvorila vatru iz mitraljeza; tada je Mastalerz poginuo, a Poljaci natjerani na povlačenje.

Bitka je u taktičkom smislu završila neodlučno, jer su Nijemci morali odgoditi napredovanje za jedan dan. Međutim, bitku su iskoristili u propagandne svrhe. Isti dan su dovedeni strani ratni dopisnici kojima su pokazani leševi poljskih vojnika i njihovih konja, te je rečeno kako su sa kopljima i isukanim sabljama pokušali jurišati na njemačke tenkove. O tome je članak napisao italijanski novinar Indro Montanelli koji ga je opisao kao primjer poljske "hrabrosti", ali i "ludosti". Nakon toga se često navodio kao simbol poljske nesposobnosti da se prilagode modernom industrijskom ratovanju.

U stvarnosti, Poljaci nikada nisu jurišali na tenkove. Njihovi vojni priručnici i taktika su predviđali da se konjica protiv tenkova bori pješke, odnosno koriste protivtenkovske puške Wz.35 koje su iz neposredne blizine mogle probijati oklope većine tadašnjih njemačkih tenkova.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]