Bitka kod Hohenmölsena

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bitka kod Hohenmölsena
Segment Velikog saksonskog ustanka

Rudolf, protivkralj Heinricha IV, gubi ruku u borbi, gravira Bernharda Rodea, 1781.
Datum 15. oktobar 1080
Lokacija kraj Hohenmölsen i Zeitza
Ishod vojna pobjeda za Rudolfa, politička pobjeda za Heinricha
Sukobljene strane
Sveto Rimsko Carstvo pod vodstvom Heinricha IV Saksonski i drugi pobunjenici, pristaše pape Grgura VII
Komandanti i vođe
Heinrich IV Rudolf od Rheinfeldena

Bitka kod Hohenmölsena (njemački: Schlacht bei Hohenmölsen), također poznata i kao Bitka na Elsteru, odigrala se 14/15. oktobra 1080. u sjevernoj Njemačkoj za vrijeme Velikog saksonskog ustanka između trupa rimsko-njemačkog cara Heinricha IV na jednoj, i pobunjenika na čelu sa švapskim vojvodom i njemačkim protivkraljem Rudolfom od Rheinfeldena na drugoj strani. Rudolf, koji je 1077. proglašen njemačkim kraljem od strane skupštine pobunjenih njemačkih plemića, tokom godine je zabilježio niz uspjeha u borbi protiv carskih trupa, potakavši papu Grgura VII da ponovno ekskomunicira Heinricha IV, i tako ponovno započne Borbu za investituru. Heinrich se zbog toga sa svojom vojskom nastojao spojiti sa sebi vjernim feudalcima i vazalima u Meissenu i Češkoj, ali je zbog toga bio prisiljen prolaziti preko prema Salijskoj dinastiji neprijateljski nastrojene Saksonije gdje je Rudolf, pak, uživao snažnu podršku. Njegov pokušaj nije uspio, jer se između Heinrichove vojske i saveznika ispriječila rijeka Bijeli Elster, odnosno most kod grada Zeitz koji su držali pobunjenici. Nastojeći pronaći adekvatan prijelaz, Heinrich se sa vojskom povukao u močvarno područje zvano Grona. Tamo su ga opkolili Rudolf i njegovi vitezovi; bitku je odlučio Otto od Nordheima koji je preko močvarnog tla uspio iznenaditi Heinricha s leđa i zauzeti njegov logor. U metežu koji je nastao stradao je veliki broj Heinrichovih vitezova, ali je Heinrich uspio pobjeći. Rudolfu je, međutim, u borbi odsječena ruka te je od ozljeda umro sljedeći dan. Ta je smrt Heinrichov poraz pretvorila u pobjedu, jer pobunjenici više nisu imali vođu oko koga bi se okupili. Heinrich je tako postepeno uspio steći nadzor nad pobunjenom Njemačkom.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Christopher Gravett, German Medieval Armies 1000-1300, Men-at-Arms 310, Osprey Publishing, Ltd., 1997, pp 22–23, ISBN 1-85532-657-4